
Osećaj koji se javlja nakon potpunog pražnjenja novčanika.
Večita borba u čoveku, između težine zarađivanja novca i lakoće trošenja istog, oslikana u potrošačkom društvu kapitalizma. U stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, okruženi reklamama potrošačkog društva, opkoljeni pamfletima i bilbordima, ljudi troše novac slobodno, sa lakoćom. Nepodnošljivom lakoćom. Nasuprot tome, zarađivanje novca ostavlja malo vremena za uživanje i vezuje se za težak rad uz nedovoljnu novčanu kompenzaciju.
Tereza: Tomaše, zvala je gazdarica. Jesi kupio evre za stan?
Tomaš: Nisam ženo, nemam para.
Tereza: Opet si potrošio pare na onu kurvu Sabinu!? Kako ćemo sad pred gazdaricu? Izbaciće nas iz stana. Ovo je nepodnošljivo!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sabina: Dragi, daj mi malo para, nemam više.
Franc: Ali Sabina, dao sam ti više od prosečne plate pre par dana! Na šta si potrošila, pobogu?
Sabina: Pa bila je rasprodaja, pa sam kupila neke cipelice, suknjicu i čipkani donji veš. Videćeš, svideće ti se sigurno.
Franc: Za mene sigurno nisi kupovala čipkani donji veš. Da mi je samo znati za koga se doteruješ, a ja to plaćam! Lako je tebi da trošiš novac koji teškom mukom zarađujem. Ceo univerzitet mi se smeje iza leđa!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobra. Ovim minusarima je izgleda mrsko pročitati više od 2 rečenice.