
Naime, riječ je o pokušaju odmaranja tijela i duha od dnevnih aktivnosti. U normalnim situacijama to se manifestuje lijeganjem u krevet i snom, dok se, eto u nenormalnim situacijama, ili u konkretnom slučaju popravnim studentskim rokovima, manifestuje svime osim snom.
Odsjek: Bosanski jezik i književnost, godina 1, prvi put
Situacija: Student sa još dvoje svojih kolega pred profesoricom na usmenom ispitu.
Prof: Reci mi sve što znaš o glagoljici i ćirilici.
S.: Usporedbom ćiriličnih i suvremenih grčkih tekstova kazuje da je grčko uncijalno pismo bilo temelj na kojem se razvila ćirilica. Naziv uncijalni treba dovesti, je mišljenje većine, u vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2,663 cm. U svakom slučaju riječ je o svečanom pismu, s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe, to jest nisu međusobno povezana.
Prof: A interpukcijski znaci??
S.: Interpukcijskih znakova nije bilo, osim tačke koja je služila za odvajanje rečeničkih cjelina.
Prof: A tačka nije interpukcijski znak?
S.: Jeste, ali nisu korišteni ostali: dvotačka, navodnici...
Prof: Možeš da ideš.
S.: ??!! ... pao sam?
Prof.: Naravno.
( S. pada u stanje transa, dodiri sa stvarnošću ravnaju se s nulom, u glavi mu se gomilaju misli a on ih nesvjesno izgovara pluglasno, gledajući sa strane djeluje da razgovara sam sa sobom...
S.: poluglasno, ( i nesvjesno, i dalje sjedi u pred veličanstvenom Prof., zuri u pod )
Da idem?? Kuda da idem? Kući ne, još da požurim da starom kažem da sam mu bacio 360 dana plus vikende što je radio oko kuće, i onih par milja maraka, ne nee, kući ne idem, da idem Alisi, ma ne i ona će sad s ispita nije njoj do mene, čemer, tuga, jad... odo' da spavam... ( ustaje, indeks mu je u ruci, krene naprijed dva koraka i zastane, uzdahne jako, pogleda u indeks i opet krene, pa zastane, pogleda u indeks i opet uzdahne, i krene, na vratima se okrene prema kolegama, nabaci poluosmijeh i načini pokret rukom koji bi trebao da predstavlja mahanje: sre..t.no... izlazi napokon.)
da l' da idem pjehe, ma ne mogu, nemam snage za to, još sam pao godinu, uzet ću taksi...
scena2: 1 pm, stan, krevet, S. leži onako u odjeći i pokušava da zaspi, kad ono međutim krenu da sijevaju razne ideje i mogućnosti, šta, kud, kako, možda bi moglo...
scena3: 7 pm, ulazi cimer u sobu ( međusobno se imenuju po likovima iz filma Tesna Koža )
Cimer: Pantitju, jesi za neku kaficu??
S.: M..m.može Đole, pripravi jednu i za mene, eto me, samo da malo odspavam.
.... misli nastavljaju da se roje... od mogućeg sna ni traga ni glasa...
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.
Ја сам дао минус зато што се служиш предугим реченицама, а не умеш.
P.S. И ја бих те оборио, да сам професор из првог примера. Реченицу не умеш да саставиш.