
Figurativno govoreći predstavlja tešku izdaju od nekog za koga smo smatrali da nam to nikad ne bi priredio. Nož u leđa osim što nas stavlja u jako nezgodan i nezavidan položaj, ostavlja i emotivne posledice, iz prostog razloga što je taj "nož" zabijen od strane nekog kome smo apsolutno verovali.
Svi mi bar nekome verujemo i ma koliko god se štitili od mogućih razočarenja, ona se dogode. A najteže je kad celokupnu svoju ličnost, dušu, podariš nekome na znanje, on te zavrne. Svakog dana gledate se, pijete maltene istu vodu, tri kuće vas deli, i na kraju -ćorak. Ispadne da si na pogrešnoj strani- miniraju te oni kojima si to i omogućio, dao materijala. Možda ti tako i treba - isuviše si verovao, nadao se, cenio. Na kraju, više nije dostojan ni da ti uđe u dvorište, ali on to ipak radi. Zašto? Da pokaže koliko je gord, ponosit... Neodgovoran, bezosećajan. Ti besniš, ludiš, ne znaš kako da se poneseš, al' ipak gledaš sa lepše strane - možda je došao da se izvini, da ti objasni što se tako poneo. Ne, on je došao da pozajmi rešetku za roštilj. Daš, 'ajde, možda se sutra izvini. Ne,nije.... Ni sutra, ni prekosutra, ni naredne nedelje... Samo još više ti zabada nož u leđa... A ti, trpi....
Nije neophodan... Čak, svi bismo ga rado zaboravili...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.