
Baciti procenu dobijenu sa ulaganjem snage dve i po moždane ćelije i jednog mišićnog vlakna, ali na način koji u sagovorniku budi veliku dozu poverenja u vaše iskusno, izvežbano oko. Procena se daje posle obaveznog uvoda sa tačno utvrđenim redosledom radnji koji pokazuje veštinu vašeg savršenog, skoro pa kompjuterskog mozga.
1. Ruke staviti u džepove i nonšalantno prebaciti težinu tela na jedan kuk
(Preparing to analyse…)
2. Pogled odozdo na gore sa dignutom desnom obrvom
(Analysing…)
3. Muževno-iskusno-namazani šmrk-pljuc u stranu
(Comparing results…)
4. Dramska pauza
(Loading…)
5. Procena izrečena lakonski, upotrebljavajući obično ne više od dve reči
A: Je li, kumašine, kol’ko bi me izašlo gletovanje, a?
B: (savesno prelazi korak 1, 2, 3, 4) Dva somića.
A: Ijuuu, mnogo, mnogo…al’ kad ti kako kažeš, valjda je tako.
A: U jeee, kakva ribica, sta kažeš?
B: (korak 1, 2, 3, 4) Jebe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.