
Baciti procenu dobijenu sa ulaganjem snage dve i po moždane ćelije i jednog mišićnog vlakna, ali na način koji u sagovorniku budi veliku dozu poverenja u vaše iskusno, izvežbano oko. Procena se daje posle obaveznog uvoda sa tačno utvrđenim redosledom radnji koji pokazuje veštinu vašeg savršenog, skoro pa kompjuterskog mozga.
1. Ruke staviti u džepove i nonšalantno prebaciti težinu tela na jedan kuk
(Preparing to analyse…)
2. Pogled odozdo na gore sa dignutom desnom obrvom
(Analysing…)
3. Muževno-iskusno-namazani šmrk-pljuc u stranu
(Comparing results…)
4. Dramska pauza
(Loading…)
5. Procena izrečena lakonski, upotrebljavajući obično ne više od dve reči
A: Je li, kumašine, kol’ko bi me izašlo gletovanje, a?
B: (savesno prelazi korak 1, 2, 3, 4) Dva somića.
A: Ijuuu, mnogo, mnogo…al’ kad ti kako kažeš, valjda je tako.
A: U jeee, kakva ribica, sta kažeš?
B: (korak 1, 2, 3, 4) Jebe.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.