
Temeljito prelaženje parčetom hleba (po mogućstvu sredina) po površini tanjira dok se ne skinu sve naslage hrane. Po završetku hleb u slast pojesti, a ako ostane hrane, uzeti novo parče i ponavljati postupak. U nekim situacijama se može protumačiti kao loš manir, mada postoje grupe koje mogu da omažu kada god žele...
- Mala deca
- Oni koji će posle prati sudove
- Oni koje baš zabole šta će ko da misli i koji će sa užitkom omazati sve pa makar da su i na cantralnoj večeri samita G8...
Vrlo delikatan postupak, pogotovo ako se radi o ostacima nekog zaista skupog delikatesa
Tada nastupa na scenu domisljatost I kamuflaza, kako na komadic hleba naterati onaj ostatak srnetine ili mozda kavijarcica a da niko ne vidi, da vi ustvari patite od navike omazivanja tanjira u svim mogucim najneprikladnijim situacijama. Taj najsladji zalogaj, ako ne uspete u svom naumu, ostace da vam lebdi negde pred ocima jos dan ili dva I pitace te se … da li sam mogao bolje? Da li je zaista imalo sanse da omazem svoj tanjir?
Misterija ostaje neresena, sem… ako se pod hitno ne uputite za konobarom I zamolite da u tishini restoranske kuhinje, dobro uglancate svoju zdelicu…
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.