
Po psiholozima, nastojanje mozga da pamti samo lepe uspomene, a da one ružne, koje izazivaju negativna osećanja, postepeno zaboravlja.
Prva godina fakulteta, pripremam se za ispit iz matematike:
Unutrašnji monolog: Jebem ti ovu matematiku, šta će meni ovo u životu? Kako me mrzi da pamtim ove definicije. Ovaj što je pisao knjigu je očigledno debil najveći. A trebala bi mi makar osmica zbog proseka. Pu, crko dabogda onaj koji je uveo ovaj ispit! A ovaj Marko, majmun, ne zove, iako sam ga lepo zamolio da mi objasni ona dva zadatka...
Nastavljam da podvlačim i ponavljam...
Dve godine nakon diplomiranja, nešto tražim na tavanu i nalazim stari udžbenik iz matematike:
Unutrašnji monolog: Jao, gle matematika. Kako je to bio lep predmet, sećam se kako sam ga učio i posle dobio devetku. U to vreme sam se družio sa Markom, on je baš dobro znao matematiku. Ala je on bio lik... Eeeee, da mi je sad da studiram, učio bih 5 matematika. Bar ne bih morao da radim za onog skota od šefa...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.