
Čekaju da dotični umre. Obično se smrt dešava iznenada, pa se isto tako i pečenje, kao i svo ostalo posluženje priprema nabrzaka. U ovom slučaju, nekom jadniku odbrojavaju sate. Nije smrt nešto što može baš da se isplanira, kao na primer ispraćaj ili svadba, al' eto, ima izuzetaka.
Sin: Sine, da ti tata nešto kaže, deda baš i nije najbolje u poslednje vreme, doktor mu je dao još samo dva-tri dana, eto ja to čisto da ti znaš, da se ne iznenadiš.
Unuk: Šta će biti s kućom?
Sin: Pa čekaj prvo da umre čovek, lako ćemo za kuću.
Deda (čuo razgovor dragih mu potomaka): Mamu vam vašu, neću ja još, vidim ja da ste vi već ispekli prase, samo čekate da se izvrnem, e neću namerno, nek vam propadne pečenje, a kuću ću dati u humanitarne svrhe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Za muzej, ko onaj iz sabirnog centra...
Može vala, jedan čiča ostavio kuću komšiji, posvađ'o se sa đecom :D