
Mada pravi umetnici uspevaju da na sintisajzeru izvedu vrlo složene numere, na ovom instrumentu je ostvarljivo, bez mnogo veštine i znanja, komponovati takozvanu ,,pirinač muziku''. Možete je prepoznati po sitnim taktovima koji jurišaju na vaše sive ćelije ostavljajući za sobom pustoš. Promene ritma u okviru kompozicije su jako česte, što doprinosi opštem stanju opijenosti organizma. U ovakvim biserima možete uživati na raznim svadbama koje traju do kasno u noć, u okviru narodnih numera, kao pratnju prepoznatljivog tarzanskog glasa (vredi pomenuti da je vrlo često teško, ponekad i nemoguće, utvrditi da li je izvor tih neprijatnih vibracija vazduha, čije se trajanje graniči sa neverovatnim, osoba muškog ili ženskog pola). Ekstravagantni umetnici, pobornici ovog žanra, neretko sviraju jednom rukom, a pošto im tako dobro ide, nude se da, s vremena na vreme, odmene: pevača, bubnjara, kolegu koji svira na drugom sintisajzeru, harmonikaša... Kako je sve krenulo, ovo je verovatno muzika budućnosti, a njeni izvođači će biti veličani kao genijalci koji su bili daleko ispred svog vremena.
Tt rt Ttt ttrt ttrt TT
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.