
Mada pravi umetnici uspevaju da na sintisajzeru izvedu vrlo složene numere, na ovom instrumentu je ostvarljivo, bez mnogo veštine i znanja, komponovati takozvanu ,,pirinač muziku''. Možete je prepoznati po sitnim taktovima koji jurišaju na vaše sive ćelije ostavljajući za sobom pustoš. Promene ritma u okviru kompozicije su jako česte, što doprinosi opštem stanju opijenosti organizma. U ovakvim biserima možete uživati na raznim svadbama koje traju do kasno u noć, u okviru narodnih numera, kao pratnju prepoznatljivog tarzanskog glasa (vredi pomenuti da je vrlo često teško, ponekad i nemoguće, utvrditi da li je izvor tih neprijatnih vibracija vazduha, čije se trajanje graniči sa neverovatnim, osoba muškog ili ženskog pola). Ekstravagantni umetnici, pobornici ovog žanra, neretko sviraju jednom rukom, a pošto im tako dobro ide, nude se da, s vremena na vreme, odmene: pevača, bubnjara, kolegu koji svira na drugom sintisajzeru, harmonikaša... Kako je sve krenulo, ovo je verovatno muzika budućnosti, a njeni izvođači će biti veličani kao genijalci koji su bili daleko ispred svog vremena.
Tt rt Ttt ttrt ttrt TT
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.