To je potreba koju je veoma teško zadovoljiti u našoj državi.
Naime, država je neosteljiva (čitaj slepa, gluva i nema) na sve što je "posebno".
Reaguje samo na opšte potrebe, a i to je diskutabilno...
Posebna potreba se može zadovoljiti uz napor društva, institucije koju je država za to namenila i brige porodice.
Dakle, pošto je ovo Srbija, za zadovoljenje posebnih potreba pojedinca je zadužena porodica. Dokle ? Dok ima para.
Danas u Srbiji ima mnogo udruženja koja žele da se bave "posebnim potrebama". Imamo priliku da čujemo za njih na Dan osoba sa potrebnim potrebama (ili tako nekako).
Ili, setimo se da postoje takve osobe kada u Srbiju donesu neku medalju...(sa Olimpijade)
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Je li neko iz tvoje blize okoline...?
Plus, svakako si u pravu.
Da, moj mlađi sin ima disleksiju i disgrafiju. Bila sam skoro u "njegovoj" školi i zapanjena sam bezobzirnošću nastavnika.
Polako, tokom godina, postala sam osetljiva na neosetljivost ostalih...
Nadam se da će se izlečiti.
Heller, ne mogu, a da ti ne pojasnim.
Disleksija znači poremećaj čitanja ; disgrafija, pisanja.
Elem, dete ovlada čitanjem i pisanjem i smatra se pismenim. Međutim, to čitanje ide tako sporo i sa sricanjem da na taj način ne može ništa da nauči iz knjiga.
Razlika u procesu razmišljanja : nas dve mislimo verbalno,;disleksičar misli u slikama. Jedna reč = jedna slika. Niz slika = jedna rečenica. Reči kao što su kao, možda, svakako, neverovatno, još, uvek itd. nemaju u njegovoj glavi odgovarajuću sliku. Misani proces se tu stopira...da ne gnjavim.
Osim toga slova u jednoj rečenici/redu često iskaču sa svoje pozicije i kliznu u reč/red ispod ili iznad...tj. nastupa haos.
Disleksičar misli i do 400 x brže od ostalih.. (ali u slikama).
To stanje se može prevazići, ali uz tešku lomljavu detetove ličnosti.
To stanje se ne mora prevazilaziti, ali tada je potrebno razumevanje škole (usmeno ispitivanje, samo jedan strani jezik...)i toga N E M A...