
Imenica koja označava osobu čije ime u našem prisustvu nikako ne sme biti izgovoreno na glas. Umesto izgovorenog imena, koristi se kratka pauza na mestu imenice u rečenici, propraćena značajnim pogledom.
A: Pretrčavam juče ulicu i sudarim se sa ( ućutimo na tren i uputimo značajan pogled pun saosećanja ) Nisam mogao da joj se ne javim. Ne
ljutiš se valda? Drži se za ruku sa onim glavatim ( takođe ućutimo i uputimo pogled pun gađenja i prezira ) i sva je tako u oblacima i mogu ti reći da nikad bolje nije izgledala ( dolivanje ulja na vatru sa porukom: kreten si što je nisi bolje čuvao, nikada u životu nećeš naći tako dobru ribu)
B: Glavati, onaj, onaj što mu ćale ima one farme kokošaka. Pilićar, jebem mu mater.
A: Nije ti on kriv ništa brate, ti si sjebo to sa ( pauza pogled)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
istina +