Ima sve potrebne kvalitete, ali mu opet fali ono nešto. Neka nit koja bi mu omogućila da sve pozitivne osobine pretvori u konkretno djelo. Iako se čini da su sve kockice savršeno posložone, jednostavno ne ide. Poput diplomiranog pravnika koji govori tri svetska jezika, ima sertifikate raznih univerziteta i organizacija, osposobljen za napredno korišćenje računara, poseduje zavidan IQ, retoričke sposobnosti i ima stav. No jednostavno nema sreće u pronalaženju posla.
Poput fudbalera koji se nalazi u dobroj kondiciji, agilan je, brz i okretan; igra timsku igru i redovan je na treningu. Što je najvažnije - ima srce, i ostavlja ga na terenu. No opet ne može da pređe u višu ligu. Da li je u pitanju manjak interesovanja skauta ili neka viša sila, ne znam. No činjenica je da njegov talenat propada.
Ili poput rasnog mladića, visokog, zgodnog, načitanog, fizički spremnog i psihički sazrelog, koji opet, pogađate - ne jebe. Da li je problem u njemu ili okolini, niko ne zna. Možda je neiskusan u muvanju, možda se boji jer je iskompleksiran, možda je aseksualan (ŠKK?!)... Činjenica je da ne jebe, iako poseduje sve kvalitete da adekvatno obavi tu kompleksnu radnju.
Možda ponekad treba imati više sreće nego pameti i iskustva, ili se čini da je novac zajednički imenilac trojici naših junoša?! Jebiga, nikada ne treba gubiti nadu.
I kao što je Kizo premudri jednom rekao: ''Ne tražite savete od nas. Mi svi jebemo, ali ne jebemo.''
Ovo možda jeste jedan od vulgarnih termina ali je toliko odomaćen pa čak i nezamenjiv u našem kolokvijalnom jeziku da zaslužuje definiciju. Ako bismo ovaj termin pokušali da prevedemo u nešto "politički korektnije" i "dubokoumnije", dobili bismo "Profesionalni masturbator".
Drkadžija se, kao što ste možda i pretpostavili, postaje usled hronične seksualne apstinencije (vidi http://vukajlija.com/hronicna-nejebica/94584). Drkadžija je karakterna osobina. Poznato je da nedostatak seksa dovodi do mnogih kompleksa, frustracija, pa čak i ozbiljnijih psihičkih poremećaja. Ljudi koji su izloženi dugom periodu seksualne apstinencije razvijaju raznorazne mehanizme odbrane kojima pokušavaju da sebi podignu nivo samopoštovanja. Naravno, to rade na pogrešan način. Drkadžija je tip čoveka koji je težak drugima a još teži samom sebi. Najčešće je u komunikaciji jako neprijatan, pasivno ili aktivnio agresivan. U nešto boljem slučaju ironičan ili blago sarkastičan. Trudi se da spusti druge i pokaže kako on sve o svemu zna najbolje, kako "njegovo g*vno ne smrdi", u stvari, samo se izdrkava na svima koji mu pruže priliku. Suštinski je jako nesiguran i manji od makovog zrna prema svakome ko se pokaže superiorniji od njega.
Postoje i "latentne drkadžije". To su likovi kojima su domaće vaspitanje i IQ iznad proseka pa se ponašaju po bontonu, jako su prijatni, ljubazni i uspešno potiskuju sve svoje frustracije. Oni u 90% slučajeva izgledaju normalno ili se ponašaju normalno, ali u vanrednim okolnostima i stresnim situacijama njihovo potisnuto drkadžijstvo može da ispliva na površinu. Samo napravite analogiju sa branom koja popusti i sve će vam biti jasno.
"Teški drkadžija" je svaki drkadžija koji se u određenoj hijerarhiji nađe iznad vas. Vrlo loš scenario.
Nešto nemoguće. Ne može se desiti pa sve da živimo još tri života. Ili može ali moramo biti izuzetno talentovani maleri za to.
- Ooo rođače pa gde si ti, sta ima, znaš da sam obalio sinoć Silvanu kod nje kući. Ne mož da veruješ koja situacija bila. Uhvatila je neka neverovatna nejebica, ja se našao na pravom mestu u pravo vreme i ćao..
- Aaa daj bre ja sam baksuz kojeg nema gde car konja jaše, pa ja je napadam cirka :uzima telefon i gleda datum: tri godine i dvaes-pešest dana i truba a vidi sad sa kojim informacijama ti dolaziš. Ne verujem bem ti sreću kuratu.
Ženski leteći subjekat koji neplanirano diže u vazduh muški padajući objekat.
Avion.
- Brate je l' ti nešto jebeš? Nešto si mi kenjkav, k'o da ti je dušu ispila neka!
- Jebem li ga. Sumnjam. Pre će biti nejebica. Opao mi standard pa se ni on više ne diže.
- Opao i moj, sad jebem samo kad psujem.
Malo kasnije u birtiju upada buduća NLO.
- Bra a a a te! (isplazi jezičinu do poda i odmerava letilicu sa svim propratnim elementima).
- Šta je? Gde? Ko?
- Avion!
- GDE? (Vuče ga za rukav, potom okreće glavu) Odakle je ova sletela?! (izbečeno)
- Naletela k'o naručena! Moram da je obradim, aeroplanovi su uvek najbolji!
- Ovaj ne smeš da ispustiš!
Stih "Gorskog Vijenca" koji je po predanju nastao neposredno pre nego što je njegov autor zaradio čuveni sifilis koji mu je na kraju došao glave. Nije poznato do dana današnjeg da li su na pesničku dušu tom prilikom veći utisak ostavile dimenzije otvora ili broj prethodnih posetilaca.
"Ne trebuje žena neljudima,
što ne znaju ni kuda je šuplja.
Divlju pamet a ćud otrovanu
ima samo plahi nejebica.
Kome zakon kleti je celibat,
tragovi mu smrde pedofilstvom.
Ja se sjećam što mi govoriše.
Tragovi su mnogi do pećine -
a svaki je ponešto ostavljâ!
U njih sada druge misli nema
do li hećim kuda je najbliži,
da im vadi iz muda sto čuda.
Nagnav'o sam i gore i bolje
pa mi opet ništa bilo nije,
čio bješe a uspravan bješe
nijednu mu nisam uskratio"
- Valja li ovo išta, Janko?
- Bogumi Vladiko, malo je eksplicitno a sad je moda guslat' o politiku.
- Dobro veliš, sad ću ja to očas da prečinim.
Naziv mu sve kazuje. Na brzinu nešto opiši, skarabudži, stavi sliku, namesti font, upakuj, štampaj i raznosi. Neko će čitati. Zanimaće ljude naslov, a i to što je cena bila, 29, pa 39, a sada specijalno sniženje opet 29. Ženski časopisi su najbolji u ovoj kategoriji. Oni prave kuvarice, majke, babe, doktorke i lavice. Sve se može tamo pročitati. Od recepta za spremanje nojevih muda iz Zimbabvea do uticaja mesečevih mena na pol deteta. Kvalitetno štivo, za malu novčanu nadoknadu. Pa to nema nigde. Požurite do trafike
Zamislite idealnog muškarca. Nacrtajte ga! Gledajte u sliku. Sviđa vam se? Ako je odgovor ne, nacrtajte ga ponovo. Sada vam se sigurno sviđa. Nemojte izlaziti napolje i ne tražite ga, možda naletite na pogrešnog. Ustvari izađite do najbliže trafike i u novom broju drugog časopisa koji uređuje naša kuća, videćete krajnji potez, šah mat. Kako da tog dečka stvarno i nađete. Mapa do njegovog srca je tamo. Požurite, neko će biti brži od vas!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Milojka, ubi me ova nejebica, samo jedem podrigušu i pijem zidarsko! Oćeš li dati malo?
- Alo bre Radoje, čitala sam u "Znanje-imanje" da će dete da nam bude doktor ako se rodi u Novembar, neću pravim dete sad, da se rodi u Oktobar pa da bude fudbaler!
Sveukupan utisak koji osoba ostavlja. Nije ni do ponašanja ni izgleda, niti ni do čega na šta se može staviti prst i objasniti zašto imamo mišljenje o pojedincu, zbog čega to opisujemo "energijom koju osoba emituje"
-Zovemo li Miška kad budemo išli dolje u Budvu?
-Ne života mi.
-Što ne?
-Da ga zovnem pa ako nešto miriše na pičku u radijusu od 3km da automatski pobjegne od nas? Ne stvarno.
-Ne shvatam te.
-Miško je najgeji tip osobe na koji sam naišao u životu.
-Ali imao je ženu? I dijete?
-Da i vjerujem da ga je ostavila jer ga je zatekla u sobi punoj postera Riki Martina.
-Ne shvatam zašto bi uopšte mislio da je peder? Momak je potpuno ok, čak štaviše prilično je mačo lik.
-Uhvatila me nejebica od Oktobra, neću da ostanem uskraćen za žensku butinu da bih učestvovao u sociološkom eksperimentu u kojem ti dokazuješ da Miško nije Boki 13 iako sve njegove čakre i aura ukazuju na suprotno.
Jagodinka Simonović. Da se ne lažemo, ne zbog glumačke veličine kakav je bio Danilo Bata Stojković, niti zbog uloge Slavka Štimca, nego zbog prsate tinejdžerke Jagodinke generacije ljudi iz bivše Jugoslavije prepričavaju i pamte izreke "mesi, mesi, neće ništa da ti škodi" i "samo da ti čujem glas", kao i samo scenu filma u pekari...
Svako od nas je nekad imao svoju Jagodinku Simonović, najverovatnije u srednjoškolskim godinama. Devojku koja predstavlja filmski pandan Črč pabinim avatarima: sa jedne strane, elementi čednosti, dok se sa druge strane nazire latentna erotika i prikrivena žestoka strast, sve u svemu kao zabranjeno voće koje je baš zbog toga slatko jer se ne može imati, a tako ukusno, jer negde u malom mozgu znamo da ga nikad nećemo ni probati. Svako je u periodu dok je imao svoju Jagodinku, bio napaljen kao mlad majmun dok gleda crvene guzove makaki cavulje kako se pendra po drvetu eukaliuptusa, dok se i pri samoj pomisli na seks sa dotičnom u hipotalamusu lučila količina adrenalina kao tečnost iz hladnjaka stodvajstosmice kad prokuva u svadbenoj koloni. Za nju bismo bili kadri učiniti ama baš sve, bez obzira na cenu, bez obzira na posledice: kao čiča Semberac iz anegdote, koji je negde pred kraj 1995. godine pare od sve stoke koju je isprodao sljuštio na ukrajinske kurave u baru kraj pijace Arizona; zbog nje bi ukrao od svog starog Opel Kadeta trula višnja kako bi otišao na sastanak u susedno selo sa svojom Jagodinkom, razbio auto jer je put poledio usled oštre decembarske zime u posavskim predelima Bosne, i dobio roditeljsku kaznu da sledećih tri meseca u školu nosiš samo pola konvertibilne marke, tada dovoljno za otprilike jednu praznu kiflu (lično iskustvo)...
I na kraju čuvena scena sa Jagodinkom Simonović predstavlja i kraj i početak lične karijere pornićara. Kad počneš da misliš o ženama, na praskozrju tinejdžerskih godina, pa ti počne nejebica izbijati na lice u vidu bobuljica, ta čuvena scena sa Jagodinkom Simonović ti je dovoljna da se na sledećih pola sata zaključaš u kupatilo, zbog "stomačnih problema", rizikujuš da budeš prebijen od ćaleta koji već zadnjih 10 minuta u maniru indijanskog vrača skakuće pred vratima, suzdržavajući se da se ne upiša. Posle kad postaneš iskusniji pornićar, već počineš da zakeraš, da biraš između umetnica iz Vivida ili Brazersa, da se žališ na loše osvetljenje u trisom sceni sa Lizom An..... a i rezolucija kamere ti nije bila nešto impresivna, scenario već dobro poznat od ranije.
E, tu se nađeš na raskrsnici, imaš dva izbora, dva puta u kom će tvoja pornićarska sudbina ići: jedan put je da kreneš da gledaš hentai porniće sa tajlandskim midžet emo šimejlovima, a druga je da se vratiš opet latentnoj, domaćoj erotici, pijadestalno oličenoj u vidu jedre, prelepe pekarke - Jagodinke Simonović.
Jagodinka...
Šta je?
Ništa, samo da ti čujem glas...
....
Mesi, mesi, neće ništa da ti škodi!
Kvazi urbana riba koja se loži na intelektualce i nikada ne bi dopustila da u životu zaglavi sa nekim idiotom iz radničke klase.
Svoju ljubav će pružiti samo muškarcu sa kojim može da obilazi opere i sve druge kulturne manifestacije koje ljudi sa akademskim zvanjima naprosto ne propuštaju.
Pošto krpa obično nađe zakrpu ovakve ribice se najčešće i udaju za momka iz svojih snova i sve bude kao u bajci dok se surova životna realnost ne uplete u sve.
Znam da smo bili pijani sinoć ali osjećam da si ti žena mog života, vjerujem da je ovo suviše brzo i neplanski ali da li bi me učinilanajsrećnijim muškarcem na planeti....
Ma puši ga seljačino, ako si uspjeo da me odvučeš u krevet sinoć nakon desetog koktela ne znači da sam odlučila da ti rađam djecu, a pogledaj se samo pa još ti motorno ulje na rukama a na godišnjem si već dve nedelje. Zajebi sve ovo mi smo različiti svjetovi, meni treba neko ko će da cijeni moj trud neko sa istim pogledima na život. NE NEĆU SE UDATI ZA TEBE ZABORAVI DA SE OVO DESILO.
Par godina kasnije:
Ćao, znam da sam malo dosadna i da te zovem već stoti put, ali veoma bi voljela da se vidimo u ime starih dana, pa sjeti se samo kako nam je dobro bilo one noći. Molim te javi se rezervisala sam nam sobu u hotelu i treba mi neko znaš da mi je muž gej i da mi treba pravi muškarac.
Puši ga stoko kada sam želio da ti dam sve što poželiš smetalo ti crno ispod nokta, a sada kada je zavladala nejebica u kući valjamo i mi bez akademskog zvanja. Ne zovi me više na ovaj broj ako je tvoj brak sranje moj nije i želim da tako i ostane.
Nije preporučljivo za osobe čije ponašanje se kreće u okvirima društvene prihvatljivosti. Sastoji se od čitavog niza ponavljajućih rituala ma ko da je na sportskom terenu, fudbaleri, košarkaši, Đokovići ili pak plivači. Tu je i niz karakterističnih likova koji su "must have" svake kladionice i koji svoje potištene emocije prenesu sa "domaćeg" terena na kladioničarsku verbalnu arenu. Nije ni potrebno naglasiti da "svi znaju sve", sve sportove su trenirali i mogu da predvide završetak svake akcije, poena ili deonice. Nešto poput Nostradamusa samo multiplikovanog po četiri, pet puta za svakim astalom u kladionici.
Nostradamus 1: Majstore pa kako to igraš, zar ne vidiš da će Federer slajs servis da udari, uvek kad namešta levu znojnicu on udara slajs!
Nostradamus 2: Ma pusti ga, ko ga jebe, on uzima pare a ne mi... Mala (doziva radnicu), proveri mi šta radi Roma, mrzi me da se okrećem ka drugom televizoru!
Lik koji je došao do kladionice da bi šorao u WC-u: 'Ajmo naši (zakopčavajući šlic i i izlazeći iz kladionice)!
Radnica: Roma gubi 2:0.
Nostradamus 3: Jel sam ti rekao da ne igraš na Romu, uvek gube subotom od 18:00!
Nostradamus 2: Jedi govna!
Nostradamus 1: Bobanče, šta misliš šta dolazi večeras Visla?
Bobanče (lik koji je jednom "ubo" maksimalu od 500 000din pa sad svi misle da ne greši): Jebem li ga, ja to preskačem, čuo sam da im se trener okliznuo u kupatilu i iščašio zglob, jebeno će da bude... Vidi ga ovaj naš, pa nikad ti prvi nećeš postati, stalno ti fali neki kurac!
Normalan lik koji samo želi da gleda meč: E, jel može malo TV da se pojača ne čujem ništa?
Nostradamus 1,2,3 i Bobanče: Mali ako ti smeta ti idi, meč se gleda očima a ne ušima.
Nostradamus 4: Mali, jel jebeš ti nešto ili drkaš na ovog našeg tenisera?
Normalan lik: Molim?
Bobanče: Opalim te golim (grohotan smeh raspalih kladioničara).
Normalan lik: Ma jebite se odoh (odlazi).
Nostradamus 1: Koji li je njemu kurac, šalimo se malo, sigurno ga neka nejebica u'vatila pa je nervozan.