Sedi baba (bez šale, od jedno pred rušenje Berlinskog Zida) na tremu, kuća iznad česme.
- Dobar dan! odmeravanje - Čiji si ti? - Pa...Radmilin i Petrov (roditelji) - Čiji...?! jao da, pa je matora ona, garant zna samo babu i dedu - Zoričin i Pavlov! - Čiji, mori?!? - .....od Ružicu i (kako beše pradeda, jbt)...Sretka. - Aaa, pozdravi gi, baš si čedo, jubi gu bajka! - .....
Filing-onomatopeja oponasanja zvuka iz glave koji se javlja k'o grom iz vedra neba,kad vas ponese neki jak osecaj. Ta-na-nanje moze da se javi u razlicitim formama i zanrovima zavisno od glave u kojoj odzvanja.
Klasicni ta-na-na u 3 cina:
1.)Neka me tuga stisla (Meseceva sonata):..."ta-na-na ta-na-na..."
Najveće blago većine srpskih porodica. Prenosi se sa kolena na koleno još od '75. kad je deda išao u Nemački rudnik da bi ga kupio. Govorimo da je bolji i udobniji od svih novih automobila, iako pali samo na guranje i prokišnjava. Kunemo se u njega i slavimo ga, ali ne zato što je stvarno dobar i volimo ga, već se tešimo jer ne možemo da kupimo nov.
-Opa, komšo, nov Megan... Lepo, lepo, al' znaš kad će on da ide k'o moj Opel Kadet...
Kaznena mera, popularna krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka (sudeći po tome da je bilo kukuruza po školama, da se zaključiti da su škole ličile na kotobanje), kojom su učitelji nastojali da iskorene neprimerene načine ponašanja učenika. Tako se na primer za dobacivanje na času, kašnjenje, nepoznavanje gradiva ili nešto treće odlazilo u ćošak na tretman dranja kolena, a dužinu trajanja odredjivao je sm (m)učitelj.
Na kratke staze ovo je davalo rezultate, jer djaci su bolj učili, pravili su manje nereda na času i iz te škole su izlazili pameniji (osim baraba koje ni kod kuće nisu jebale živu silu). No na duži vremenski period ovo je ostavilo daleko teže posledice po decu i prosvetu, načine rada prosvetara i obim i težinu gradiva, tako da će deca uskoro iz škole izlaziti gluplja nego što su u nju prvi put ušli:
- Postojali su učitelji koji su u ovim pakostima neobično uživali, i imali su svoje pacijente koje su rado zlostavljali za svaku detinju nepažnju i sitnicu. Pošto pameni ljudi koji su to kao deca gledali svojim očima ili preživljavali više nisu hteli da tolerišu, nastala su prava dece, ograničenje upotrebe sile pri predavanjima..Dok nije stiglo do toga da danas učitelj više ne sme dete ni da pošalje u ćošak, a sve češće moli Boga da ga deca i ne linčuju.
- Nasilje nad decom podstiče mržnju. Deca su mrzela školu, em što su ih tamo tukli, em jer su ih zbog toga tukli kod kuće, i samim tim svojoj deci nisu hteli da prirede batinanje zbog ponašanja i loših ocena. Naučićeš, ko ga jebe, bitno da si ti meni živ i zdrav.
- Danas kada klinac dodje kući potišten jer je dobio keca zbog polinoma i integrala, ćale se seti kako su mu u školi baš zbog toga udarali packe pred tablom i kaže - Jebeš to sine, ni ja ih nisam znao pa mi u životu nikada nisu ni trebali. Srediću ja to sa onim Pajom, i meni je predavao matematiku - jebaću ja njemu malo mater..
Floskula koju uglavnom koriste stariji ljudi kako bi klincima indirektno stavili do znanja da, iako sada vode miran i idiličan porodični ćivot, to nije oduvek tako bilo, bili su i oni nekada mladi i razuzdani, ali posao, žena, deca, jebiga, morali su kad tad da se smire i skrase i uplove u mirne luke bračnih voda. Ipak, predanja o događajima iz njihove mladosti ostaće večno da žive u pričama i prenosiće se generacijama s kolena na koleno.
- Ćale, daj ključeve od kola. - Mrš. - A daj, imam sastanak, kiša lije, neću valjda peške po devojku da idem? - Ohoho, sastanak, pa što ne kažeš sinčino moja, evo ključevi od kola, evo 200 dinara za piće i još 200 za kondome. I nemoj da radiš ništa što ja ne bih xexe. - A šta si ti to radio? Stric mi pričao da si bio bubuljičavi štreber, da nisi pio, nisi pušio, nisi izlazio, da ti je keva bila prva i jedina devojka koju si imao i da si plakao od sreće kad ste se prvi put poljubili jer si mislio da ti je to ujedno i poslednji put. Tako da me interesuje, šta si ti to tačno u mladosti radio? - Jebo sam ti majku. Ostavi ključeve.
Prvo pitanje koje postavimo kada čujemo da je došlo da krvoprolića, a nismo baš sigurni da li je žrtva ljudskog ili životinjskog porekla. Naročito ako smo mi sami na neki način za to odgovorni.
- Alo, razvodniče, je l' se to meni čini ili je pre par minuta neko pucao na stražarskom mestu broj 2? - Jeste, gospodine kapetane. Stražar propisno zaustavljao, ali... - Je l' pogodio? - Jeste. - Je l' išlo na dve ili na četiri noge? - Na četiri. - Uh, dobro je. Uzmi izjavu od stražara i dolaz' do mene. Da vi'š samo kakvu sam rakijicu nabavio, taman dok pišemo izveštaje da se zanimamo. ..................................................... (DRUS!) - Brate, ja zgazio nešto! - Jesi, usta te jebem luda! Jesam li ti lepo rekao ja da vozim jer si ti i pijan i umoran! - Jesi video da li je išlo na dve ili na četiri noge? - Na četiri, prase. - Opa, vozački trofej, i to jestiv! Vraćam se nazad da potrpamo to u gepek! Valjda niko nije video! - Jebote, koja si ti srećara! Ja bih samo tvora mogao da zgazim, a ti...
Krajnji stepen bola u kurcu, vrištanje jaja za sve probleme. Jebe ti se što Mađarska nema more, ti si pingvin, blejiš na santi leda dok ona polako pluta. Oko tebe ratuju sa balističkim projektilima, tebi puca prsluk dok ispijaš pivo i okrećeš prase na ražnju.