„lepsa polovina“

Tačno ta rečlepša polovina17 definicija →

Golub na grani, kada ti i vrabac izmakne kontroli.

Tvoji se ponašaju kao da si robot isprogramiran na samouništenje kada uradiš nešto što Tvorcu tvome nije po volji, daju ti dve opcije da se odrekneš svog života: da živiš pod njihovom kontrolom ili da se ubiješ, mada, ako se ubiješ, doći će na onaj svet da te proganjaju jer ih sekiraš, da živiš sto života po sto godina ne može se njima udovoljiti; povoljniji kredit bi podigao u Intesi, od tog plaćanja dugova što si rodjen. Tvoja polovina je djubre, stoka i baraba i oteraće ga prvom prilikom. Radiš kao crnac, i gore, da im ne budeš na teretu, ali oni bi da im pošalješ koji dinar, za tvoje dobro, jer pare ljude kvare. Trideseta ti je na pomolu, ali o svojoj porodici ne smeš ni da misliš. Psihijatri te kljukaju lekovima i dosta je...jebo mater...pomišljaš na najgore... I onda...onda se nasmeješ sebi u facu... "Jebo mater, neću da se neki kvazi-pisac obogati na mojoj priči. Kad zgrnem milionče od romana lepo ću se sećati ovoga kad zapalim cigar na terasi svoje vile na Bahamima! Juhu! Jebi se, Galijo, ja ruke ne dizam!"
Dobar je i golub na grani kad su ruke prazne.
ENEnergija · 13. jan 2011.💬 0

Osoba stvorena da te izblamira svakog mogućeg puta kada se sretnete.

A: Eheeeej, Ćiro, ti li si?!
B: Dobar dan.
A: Ih, što si lep sad, baš si smršao. Eh, kad se setim kad si dolazio kod nas na slavu, pa te nismo mogli odvojiti od praseta, cela familija te odvlačila od stola, a onda si plakao kad dođe red za tortu. Da, da, evo ceo autobus nek čuje sad kako je moj rođak smršao, al' eto nema devojku nikako, ne znam šta je to, a nije od oni' što paradiraju, pa ako imade neka sad nek se javi.
B: Hvala, moram da idem. Doviđenja.
C: Brateee, ko ti je ova carica?
B: Ma pusti me, neka dalja rođaka.

---
A: Oooo, Miko, pa gde si ti? Nismo se videli sto godina. A sećaš se kad si se onda ukakio kod nas na sred kuće, a nisi baš bio toliko mali?
B: Hmm, da. Izvinite, žurim.
A: Iih, 'de žuriš? A ko ti je ova?
B: Moja devojka, evo upravo smo krenuli, žurimo....
A: A lepša ti ona druga, pre dva dana što si je dovodio kod babe Mare na ručak. Znam ja sve, sve ja vidim, ehej!
C: Miloše Antoniću, koja? Ko ti je ovaj čovek i šta priča?
B: Ma, neki dalji rođak, pusti ga.

B dobija šamarčinu i u sebi psuje sve po spisku daljem rođaku.
ZGzgnjecenadusa · 27. dec 2010.💬 0

Preferirana lokacija za opštenarodni beg u slučaju da se desi neko opako sranje. Pod takvim sranjem se obično podrazumeva neka prirodna katastrofa (poplava, na primer) ili nailazak neke nadrkane sile pod oružjem i sa ne baš prijateljskim namerama. Verovatno se računa da ni tako nešto neće da nas traži po nekoj vukojebini gde i divokoze lome noge ili da bar pokušamo da budemo iznad svega toga. Bukvalno.

Srbija, u doba pokosovskog ciklusa
- Kmete, dolaze Turci ovamo. Činiće zulume.
- Brzo, oformite zbeg i bež'te u planine! Što pre, samo najpotrebnije ponesite. I oružje. Časne starine i nejač prvo. Lakše malo, nisam ni ja više mlad, ubrajam se u starce!
- More, goni se, kmete, tebe bar sigurno neće da siluju!
- More, da ne rizikujemo...
........................................
Srbija, četrdesetih godina prošlog veka
- Ijao, idu Nemci! I to oni sa velikim ogrlicama oko guše. Namrštili se, vode džukele, imaju ono čudo što baca vatru...
- Uh, krv ti jebem! Brzo, živela majka Bežanija! U planine, hitno!
- More, tamo već gužva, oni što bi se sa Švabama bili već su tamo. Možda zato i Hansovi nadrkani, skoro im pobili neke ljude tu blizu. Ne znam samo da l' oni bradati ili oni sa petokrakom.
- Nemamo gde, a pola vas nek' ture kokarde, druga polovina petokrake, za svaki slučaj. 'Bem li ga na koje ćemo prvo da naletimo, pa da budemo spremni, da nas bar naši sve ne pobiju.
........................................
Srbija, današnje vreme
- Šta je ovo? Zgrada ministarstva prazna, nigde žive duše, ništa ne mož' da se obavi i završi...
- Pobegli u planine.
- Opa, počelo, a? Zagustilo im, hehehe.
- Ne baš. Otišli na Kopaonik da se skijaju, neki i na Alpe ili Aspen...
MRMrTestis · 5. feb 2013.💬 8

Opšte karakteristike: ima ih i među mlađom i onom malo starijom generacijom. Ideologija im je prilično nejasna, ili oni ne umeju da je objasne, ali se sve svodi na teranje kurca svemu što je po njihovom mišljenju "sistem, novac, higijena, kvalitetna hrana...". Obično su to večiti dečaci, a najgori su oni koji imaju 30-tak godina i vise po parkovima i ispred prodavnice sa gomilom klinaca (uglavnom starijih maloletnika i mlađih punoletnika).
Svoje stavove argumentuju mržnjom prema srednjoj klasi (po njima - buržujčinama i sistemskim podanicima). Primer: ako kupiš novu jaknu jer je stara već odradila svoje - buržuj si, ako imaš komp - buržuj si, ako imaš mobilni koji je noviji od 5 godina - buržuj si, ako kupiš nove patike jer je na starima izlizan đon - opet si buržuj. Naravno, ako se kupaš svaki dan, pereš zube i menjaš gaće i čarape svaki dan - naravno da si opet prljavi buržuj, jer si ti i samo ti kriv što je njegov ćale dobio otkaz u firmi i sad nadniči, dok keva sprema hodnike po zgradama. Da, da, ti si kriv za sve to, a pogotovo si kriv što on kupuje baš najeftiniju paštetu i pola 'leba, što puši najeftinije cigare (da ga drugovi pankeri ne bi ismejali ako bi pušio LM umesto plavog Besta - meko pakovanje).
Kako ih prepoznati: pankeri imaju neodoljivu potrebu da nose izlizane kožne jakne i prsluke, i da na njih nakače sve što je od metala (lanci različitih profila, nitne skinute s bogzna čega, katance raznih veličina, slavine, 6.000 ziherica, poklopac od kevine male šerpice, prišivke namerno loše prišivene...sve cirka 20 kg samo na jakni). Onda su tu i farmerice, isečene do pola, druga polovina je u nekoj levoj boji i dezenu, opet kile lanaca, raznoraznih visuljaka, bedževa itd...
Nose starke (što prljavije, to bolje, o mirisu ne bih) ili cokule, retko kad martinke jer su one za "metalce i fensere".
Što se frizure tiče, tu su naročito kreativni. Varira od čirokane različitih boja i veličina, do pola ošišane glave, devojke pankera obično izvlače pramenove u zelenoj ili šerpa plavoj boji, te tako i sasvim lepe devojke prave grobove od sebe, čisto da bi se inatile umišljenom "sistemu, redu, radu i pokvarenim bogatunima".
Radne navike: obično žive od danas do sutra, po sistemu "ma samo da imam za cigare i litru zozovače, koji će mi moj više". Posle litre rakije sumnjivog kvaliteta (jer je, jel'te najeftinija), teško da će ujutru ustati i otići na posao. Neću da grešim dušu, ima i onih koji rade, mada uglavnom fizičke poslove tipa branja jabuka i postavljanja otrova za hrčkove po njivama (ako je ženski deo pank populacije u pitanju) ili sezonskih građevinskih radova (ako su u pitanju muškarci), jer tu mogu da daju otkaz kad hoće, jer takvih poslova uvek ima u ponudi.
Ima među njima i onih sa visokom školom (iako su nepopularni u pank društvu), pa kad im i ponude siguran, dobro plaćen posao, odbiju ga sa zadovoljstvom, jer neće da rade "za trule bogataše i da im tu neki buržuj šefuje", a i kako da stignu na posao u 8, kad su do 4 ujutru cugali u parku.
Podele: postoje naci pankeri i antinaci pankeri. Mrze jedne druge, naravno, mrze skinse, mada nisu "očarani" ni metalcima, rastama i svim drugim vrstama alternativaca.
Iako su ipak bolji ovi antinaci pankeri, njihov protest protiv naci pokreta se uglavnom svodi na lešenje naci pankera, lepljenje antinaci plakata po zidovima i prišivci na jaknama koji ih jasno obeležavaju.
Stimulativna sredstva: najeftinija žestina, pivo, lepak, ganja retko (to je za hippy i rasta govna koji imaju puuuuuuuuuuuuuuno love).
Zabranjeno: kritikovanje bilo koje pank grupe, naročito Sex Pistolsa i velikog idola, Sida.
Moto: ružno je lepo ( čitaj: čisto je prljavo ). Sapun je samo za lovatore.
P.S. - da opet ne ispadnem pljuvator, veliki broj njih vrlo dobro crta, imaju kreativne ideje, ali jbg. kad neće da ih unovče jer "neću da crtam za neki časopis ili dizajnersku firmu, to je za buržuje".

Par...ona recimo sluša rok, on okoreli panker.
ONA: ljubavi, pada kiša, -25 je, hladno mi je, hajde da odemo negde na pivo.
ON: ja da sedim u kafiću, pa šta ti misliš ko sam ja, neću da se fenserišem po kafićima. Ćuti tu, dobro nam je i ispred dragstora.
TATandrccak · 2. nov 2008.💬 34

Uzrecica ljudi kojima u zivotu nije bas sve kako bi oni zeleli,iako znaju da je nekom mnogo gore oni nastavljaju da kukaju.

Rodis se,sve je novo,zanimljivo i lepo.Jedes,seres,places i spavas.Svi se brinu oko tebe.Onda odrastas,polako i postepeno vise nije sve zanimljivo,naucis da ima i losih i neprijatnih stvari,dobijas obaveze(skola),ali igra je i dalje kljucni element i tvoja pokretacka energija.Onda udjes u pubertet,dopadne ti se neka osoba,tvoje telo prolazi kroz promene,opet je sve novo i zanimljivo.Zivot uzimas zdravo za gotovo,prihvatas svaki njegov dar.Zatim dolaze i prve(mozda i pete) ljubavi,srece i nesrece...Skola je i dalje glavni okupator vremena.Svadje sa roditeljima.Odrastanje,samostalan zivot,zivotni saputnik,deca,porodica(najsrecnije doba zivota normalnog coveka).Vreme leti,roditelji su umrli,deca porasla i otisla,ostali ste samo vi i druga polovina.Polako cekate da vas svevisnji pozove gore.Zivite jadno i bedno,ni za sta niste potrebani,gubite razum.Povremene posete dece i unuka su glavni izvor srece i svetlosti na mracnom putu.
Svakodnevno proklinjanje zivota.Sve sto je lepo bilo zaboravljeno je.Ogorceni cekate kraj igre.
Pred sam kraj vasih zivota izgovarate tu epsku recenicu kao mudri ljudi,"Zivot je surov".Mladi ce to prihvatiti,nastaviti da kukaju kao i vi.Zbog telefona,kompa,neuzvracene ljubavi,manjka novca...
Dok pored vas prolaze sakati ljudi,prazni,obicne utvare koje ne znaju sta je to zivot,robuju poslu,osudjeni na nezadovoljstvo, digni glavu i osvrni se oko sebe,pomisli na sve one koji znaju kada ce umreti,na sve one ciji zivoti su prazni.
Podigni pogled u nebo,ponovo se rodi kao dete,srecan,neiskvaren i cist, zagazi decijim koracima u svoj zivot!

Srecno!
SHshady · 24. sep 2010.💬 7

Imala je sve što je htela. Mogla je da radi šta želi. Bila je jedinica. Svu roditeljsku ljubav dobijala je samo ona. Nije morala da se dokazuje nikome, niti da traži pažnju. Rođena je u srećno doba. Bilo je i hleba i igara. Bilo je za sviju i bilo je dovoljno. Miljenica roditelja, miljenica rodbine. Jedna, jedina i najmlađa. Slatka, umiljata i sa pogledom koji pleni, mogla je da očara bilo koga, čak i potpunog stranca.

Roditelji se trudiše da joj sve obezbede. Shvatili na vreme da imaju pametno dete, rešiše da joj omoguće najbolje. Za njih, manje - više, nisu morali ništa da imaju, ali ona je ipak, morala bude prva. Prva u uspehu, prva u sreći, prva u životu drugih ljudi. Na ovaj ili onaj način, ona je bila ta, o kojoj se priča. Kako je vreme prolazilo, bila je sve bolja i uspešnija, bitnija i voljenija. Bila je sve lepša. U osnovnoj školi, preskočila je jedan razred. Kažu bila je napredna. Deca su išla za njom kud je htela, svi su gledali i slušali samo nju. Upisala je srednju školu po izboru, postala miljenica profesora, stekla mnogo drugarica i drugova. Svi su je voleli, ali bilo je i onih koji su je gledali kao boginju samo dok je bila pred njima, a iza leđa su joj pravili zazubice. Momci su padali pred njom i druge cure nisu dolazile u obzir. Na sve to samo se smejala i odmahivala nehajno glavom. Bahatila se i bilo joj je svejedno ko će šta da kaže i kako će da se oseća. Bilo je bitno da je njoj dobro.

Prošle su četiri godine i upisala je fakultet. Ispite je polagala bez većih problema, svi su sijali od ponosa na nju, diplomirala je u roku. Nije joj bila žurba da traži posao, imala je sjajne preporuke, pa je rešila da lagano upiše i postdiplomske studije. U to vreme, nekako, mogao si da stvoriš svoj biznis, da uđeš u nešto i da uspeš, te tako i ona odluči da otvori svoj butik. Počela je sa nečim sitnijim, a zatim je postajala sve bolja, poznatija i traženija. Što za žene, što za muškarce koji su dolazili u njen butik. Kupila je „besna“ kola i isti takav stan. Našla je bogatog momka. Postali su par na koji se svi u gledaju. Zbog njih je počela da se vodi mrtva trka u bližoj okolini ko će da ima bolja kola ili neku nekretninu. Sve joj je išlo od ruke, do jednog dana.

Upoznala je slučajno muškarca, mušteriju, koji se ni po čemu nije mnogo razlikovao od drugih. Dolazio povremeno u radnju, a s vremenom je krenuo da joj se nabacuje. Bio je neotesan i govorila mu je da joj se gadi, a on je njoj uzvraćao rečima da ništa bolje nije ni zaslužila i da će je njena bahatost i lepota na kraju koštati svega. Počeo je da je saleća, a na kraju je uspeo i da spava sa njom. Govorila je da ne želi, a zatim je priznala da je uživala. Kamere su sve snimile. Ipak neko vreme je sve bilo u redu.

Snimci su dospeli na internet. Gradom je krenula da kruži priča, da lepa mlada devojka koja je svima bila uzor, kreće pogrešnim putem. Polako je gubila mušterije. Dečko ju je ostavio, prijatelji su odlazili jedan po jedan, samo je jedna žena svraćala stalno u njen butik. Govorila je kako joj niko ne treba, kako i ona može da ide, a žena joj reče da je njeno ponašanje skupo koštati. „Tvoja lepota je blagoslov koliko i kletva, dete moje“, reče joj žena tad. Nije marila za to. I dalje je gledala ljude sa visine i osuđivala mnoge. Ipak, na kraju nije imala izbora osim da proda imovinu i ode na drugi kontinent čak.

Čak ni tamo nije našla mir. Priče o njoj koje su se prenosile i njeni snimci stigle su čak do Australije u koju je pobegla i uspele da unište ono malo života koji je ponovo uspela da stvori.

Vratila se nazad u svoju zemlju. Prašina se slegla, ali već je bilo kasno. Prijatelje nije imala, porodica ju je napustila. Promenila se, ali za to više niko nije mario. Opet je sretala iste ljude, ali gledali su je drugim očima. Sada su ponos i divljenje ustupili mesto sažaljenju.

Pocepanih čarapa i požutelih polomljenih noktiju, izašla je iz birtije i krenula ka zapuštenom delu grada u kojem su obitavale kurve. Do skora je prezirala devojke koje, iz ovih ili onih razloga, baveći se najstarijim zanatom na svetu preživljavaju, a sada je jedna od njih. Živi za to da dočeka, da je neko od onih koje je pravila budalama i uzimala im sve što je htela, pozove da im pruži bar neku od svojih usluga. Čisto da može da preživi. Da se izvuče iz svega toga i ode iz šugave birtije u kojoj naklaćena sedi na šank i čeka poziv pijane mušterije. Ali to više ne vredi. Sad je se niko ne seća. A bila je lepotica...
IZIzzie · 10. okt 2011.💬 20

Nekada, u pokojnoj nam državi, SFR Jugoslaviji, u kojoj smo imali izlaz na more, Tita i mladu Nedu Arnerić, kad je Trst bio naš a domaća muzička scena bila dobra, imali smo i nešto što nigde na svetu niko nije imao.

To nešto se zvalo "samoupravljanje".

Sama reč kaže, sami ljudi upravljaju, nema onih gnusnih kapitalističkih tlačitelja koji će robovlasnički da eksploatišu radničku klasu. San snova.
Svi su podjednako važni, svi imaju pravo da budu konsultovani kad su pitanja o preduzeću na dnevnom redu, radnički saveti, sindikati stvarno nešto značili, radnička odmarališta u Buljaricama svake godine, na kraju zlatan sat sa gravurom i penzija. Eksperiment koji je jebiga, naravno, propao.

E sad, taj što je smislio koncept znao je da su ljudi govna i da će to teško ići ako nema nekog ko će da kontroliše sva ta silna prava i privilegije koje je samoupravljanje nosilo sa sobom.
I sinulo mu.
Smislio čovek kako da obuzda one najvatrenije pobornike komunističke ideje (naročito onog dela"...svako treba da ima onoliko koliko mu je potrebno...", jer, ako je džabe, naravno da ti je potrebno 500 kutija municije za heftalicu ili 40 pakovanja indigo papira kod kuće, pogotovo ako već ne moraš da ih platiš). I čovek smisli da medju zaposlenima oni najčasniji i najpošteniji, najbolji radnici budu izabrani u kontrolni organ, koji će se zvati "Samoupravna radnička kontrola", koji će se marljivo i savesno starati o tome da se ideja bratstva i jedinstva i socijalističkog samoupravljanja dosledno sprovodi u svakom preduzeću. Djoka. Najgora jaja i cinkaroši su pristajali na to da budu clanovi SRK. Oni što su u školi zajedno sa celim odeljenjem pobegli sa časa, pa se vratili i izdrukali sve, taj tip ljudi. Brojali ti koliko spajalica koristiš po danu, koliko si puta išao u klonju, da li nosiš hemijske kući pa podnosili detaljan izveštaj upravniku. Niko ih nije voleo ali su ih zato svi mrzeli.

E to je bilo nekad.

Danas pod ovim pojmom, šifrovano, podrazumevamo najbolje drugarice naših lepših i nežnijih polovina (pogotovo drugarice muškog pola, jer poturice su uvek gore od Turaka) koje rade isto što je radio i ovaj organ. Cinkare te ako te vide da se pijan teturaš ulicom pored kafane a devojka misli da sa društvom gledaš najnoviju adaptaciju Romea i Julije po motivima švedske spisateljice koja je feministkinja a bogami i lezbejka za čiju premijeru ti je dala karte koje je dobila od druge drugarice na koju nije mogla da stigne, u kojoj je Romeo biseksualni cigan a Julija pre-op transrodna aktivistkinja za prava pasa lutalica, ili ako te vide pijanog sa drugom ženskom kako razmenjuješ pelinkovac, pljuvačku, špric ili reproduktivni materijal a devojka misli da si otišao da se vidiš sa drugarom iz vojske iz Titovog Velesa ili uopšte ako te zatekne bilo gde ne bi trebalo da se zna da si se zatekao. Pijan.

Naši najveći dušmani.

Jebiga, samoupravljanje je nestalo ali je pojam ostao.

- Lave, sve sredjeno za one dve klinke !
- Nemoj da pričaš ?
- Večeras jebemo, nalazimo se u kafiću prvo, posle ih vodimo kod tetke u stan, otišla je u Jošaničku Banju da leči hemoroide, nema je 7 dana, sve sam pripremio, sklonio sam slike svih pokojnika iz spavaće sobe, pobacao sam prazne tube Faktu gela i kupio 2 flaše jeftine vodke, energiju ili djuseve ćeš ti, jebiga, skupo, i ovo do sad od koga je, mnogo je...
- Vrh, samo da zaperem muda a i malo istrimujem i krećemo...

(ispred kafića, sat kasnije)

- Tebra, 'alo 'alo gde ćeš, obustavi, ne ulazimo, STANI JEBOGA TI KAD KAŽEM, STANI !
- Šta ti je magarac, pa em kasnimo jer si ti prao to malo muda sto imas i sto si krčio tu amazonsku prašumu dole pola sata, em su stigle, em ćemo da pokisnemo k'o mačić što stojimo ovde na kiši, eno vidim ih odavde, šta 'oćeš sad jebem ti kera ?
- Samoupravna radnička kontrola...
- Št... A ? GDE ?
- Unutra, sto pored, i za tebe i za mene, ako nas vide ova lezbejka odmah zove i moju i tvoju i najebali smo...
- Ovo samo meni može da se desi... PU ! Okreći, vraćamo se... I nije lezbejka, peder je... Zove se Jadran...
- Nije vala peder nego je pederčina...
- Vaistinu...
RBRel Boy · 22. jun 2016.💬 1

Iliti, crno i belo. Naši stari su od davnina znali da cene prave vrednosti. Oduvek su znali da odvoje i razlikuju kukolj od žita, oduvek su mogli da razluče šta je korisnije i šta je važnije, šta treba paziti ko oči u glavi a šta je prolazno i takoreći beskorisno. Znao je čemu ne treba pridavati veliku pažnju, oko čega ne treba dizati uku i dreku. I to je sve prenošeno s kolena na koleno, generacijama su se vrednosti pretakale iz jedne u drugu i svaka je to čuvala da ostavi nekom iza sebe. Dolazilo je i do neke nadogradnje, nekih malih izmena, ali suština je ostajala, od nje se nije niko udaljavao. Tako i dođosmo do jednog od mišljenja vezanog za razlike u gore pomenutom drveću. Iako oba spadaju u takozvano tvrdo drveće, iako se oba koriste za raznoraznu obradu i dobijanje svakakvih proizvoda od njih, bez obzira na dosta sličnosti, razlika je ipak očigledna. Hrast je hrast, najbolje, najdugotrajnije i najkvalitetnije drvo na Balkanu. I van njega je veoma poznato i naširoko hvaljeno drvo. S druge strane, bukva je sa stanovišta našeg naroda ipak mnogo manje korisno, da ne kažem beskorisno drvo, koje se koristi uglavnom za ogrev tako da prakticno ima veoma malu upotrebnu vrednost u indistriji i drvodeljstvu. Nije da ne postoji primena istog u indistriji, ali je ona znatno ograničena, i uglavnom vezana za manje bitne elemente, nebitne po izgledu ili trajnosti ili postavljene na nekim skrivenim mestima. Zbog toga je i u narodu jasno napravljena razlika izmedju njih i znalo se, i uvek će se znati, sta je plemenito drvo a sta je obična cepanka koja može da posluži za panj, za neku klocnu ili da se s njom naloži smederevac.
Problem nastaje kad neko iz neznanja zameni mesto bukvi i hrastu i onda hrast ode u tri lepe, a mi ostanemo da živimo sa bukvom...

-Gospodine Iliću, molimo vas recite nam kako će vaš autoput da prodje posred mesta gde se nalazi hrast koji je jedan od najstarijih u Srbiji, pa ne ide da se tako bahato radi, ipak je to jedan od spomenika prirode i Srpskog naroda koji teba sačuvati...
-Ma koj moj kurac vi oćete, jebo vas hrast da vas jebo, ionako se osušio već i samo što nije pandrkno... Ma ja ću sa njim da naložim moj alambik i da ispečem rakiju... i Tomu ću da zovem, ipak je on stručnjak za pečenje, on mi i reko da je najbolje kad je drvo za potpalu što starije i da bude po mogućstvu hrastovo, onda, kaže, bude mnogo lepša aroma rakije... Ma šta koj kurac ja to tebi i pričam, ko da mi se ti u nešto pa koj moj razumeš, ajde beži tamo nemoj da te raspizdim ovom mojom nožurdom po turu, našo si mene da zamajavaš, imam ja i pametnija posla od toga da se majem s tobom... Ej, Tomooo bre, stani da se dogovorimo kolke ti cepanke najviše odgovaraju...Našo sam nešto povoljno, kolateralna šteta, slučajno naletelo, al mora da se krati po hitnom postupku pa da ne zajebu nešto, znaš da ovi moji nisu baš nešto bistri, pogotovu posle one tvoje tomovače što si im poklonio...
MEmealy · 17. jul 2013.💬 16

Ljudi iz najbliže okoline, redje prijatelji, nešto češće baba i deda, a gotovo uvek roditelji. Pod utiskom da će te kritikom najbolje vaspitati, jer si sad već mator konj pa ne mogu da te istuku kad procene da je neophodno, daju sebi za pravo da ti sednu za vrat i kljucaju u glavu dok neko od vas ne popizdi i taktički se povuče.

Nikada neće priznati da je inicijator svega njihovo nezadovoljstvo i raspoloženje koje su im drugi narušili (za šta oni ne mogu biti odgovorni), i kada nisu u pravu ostaće na tome da su makar prećutno u pravu, a pošto si najmladji i najzeleniji, ne smeš puno da protivrečiš kako ne bi iskazao nepoštovanje..More!

Polovina avgusta, kritičan period u životu jednog studenta, jer sledi uglavnom presudni ispitni rok, stres zbog ispita, moranja upada na budžet, kirije, kurca i palca..
Dodješ kući na dva dana, sednete da ručate svi zajedno, i u jedno m trenutku hvataš sebe kako se braniš i opravdavaš od svega i svačega, i da ti ručak preseda i počinješ da se kaješ što si uopšte dolazio:

Ćale: Da si ranije..Ništa od tvoje škole vidim ja, džaba sam ti i davao pare da se ti tamo zajebavaš, celo leto si na onom štrandu garant visio..A ja rmbačim na ovom poslu, džigericu su mi pojeli, da bih tei kirije plaćao, a tebi i budžet visi..

Keva: Saša tata je u pravu. Ako ne završiš školu, bićeš da prostiš, go kurac! I taj turizam, misliš da će se od te škole stan kupiti? E moj sine..Lepo ti ja govorila upiši mašinstvo, mašinski inženjeri se uvek traže..

Baba:..I što si Jovanu Miminu ostavio, zlatno dete, svi joj pošteni bili..Nikada se nećeš ti ni ženiti, vidim ja. Iskvario te grad! Mene je moj deda..Školu ne učiš, kako ne možeš to da sedneš, pa to ti obaveza jedina...

- Sa Jovane na školu, preko sedenja na golom betonu, pa koliko koštaš, pa opet škola, pa šta ti je sa Jovanom falilo, šta bi ti gospodine..Ne znaš ništa o životu..

ALOOOOOOOO! A da se terate vi malo u tri pičke materine? Šta je? Zinuli? Skrnavim nedeljni ručak? Šta bre serete, vi ste ovako svi bili za primer? Šta hoćeš ti od mene Miroslave? Ja sam ti kriv što ti je firma pod stečajem i što si zanat završio? I ti Zoice, vaš brak je ovako bio idealan, džapate se čitav život oko nečega! Jebala vas jovana, glupača najobičnija, ne mogu da verujem sa kakvim razmaženim skotom sam bio dve godine! I ti baba, četiri razreda osnovne si završila, šta mi ti bre kenjaš o školi? Udala si se za dedu i gledala da budeš domaćica..Zato što ste tako obrazovani zato i jesmo tu gde smo! Imali ste svi onakvu državu, boleo vas kurac da se brinete da li ćete imati posla. A što se štranda tiče, niste me na more poslali od osnovne škole, živim u jebenoj garsonjeri gde ne mogu da spavam koliko bude vrućina i jedem svoja muda šzo ću posle fakulteta trčati od praga do praga da navijam nešto da radim, jer za života nikakve veze niste stekli! Ja loše dete? A da vam kažem kakvih roditelja ima koji su mogli..I da se gonite u pičku materinu i vi i vaše pametovanje! Vraćam se za Novi Sad, a ako nećete više da me izdržavate ne morate - neću umreti bez vas! Zdravo i hvala na ručku, opet si ga kevo presolila!

- Nepoštovanje, neprikladno obraćanje..Ali uglavnom se završi tako što se posle par dana svi ohlade, a tvoji ubuduće razmisle pre nego što ti nešto prebace.
MEmelkijades · 25. avg 2010.💬 14

I kad igra novi PES i kad je sa novom devojkom, muškarca obuzme neko neshvatljivo osećanje sreće! Naročito prvi put!
Drugi put je jos srećniji. (Kako upoznaje nove aspekte koje u proslosti nije viđao, sve je srećniji.)

I sa novom devojkom i sa novim PES-om poznati su ciljevi do kojih treba stići. Ali načini nikad nisu isti!! Kao što se svaki PES razlikuje od prethodnog tako se i svaka devojka u mnogome razlikuje od prethodne! Takozvane nijanse I fina podešavanja nišanskih sprava! A izazov je ovladati situacijom i uživati u ˝igri˝ !

Konkretna emocija zavisi i od ličnosti igrača kao i od performansi mašine (računara odnosno muškarca):
1. Postoje igrači koji se ˝zaljube ˝ u jedan pes (npr. pes2006) i ne žele da instaliraju noviju verziju pa sve i da ih ova vuče za rukav i objašnjava kako je lepša i zgodnija od prethodne! Iako imaju ˝mašinu˝ koja zadovoljava standarde..oni to ipak ne čine! Za njih se moze reći da su san svake devojke odnosno PES-a.

2. Druga podvrsta ˝ Vernih˝ igrača pesa su na žalost oni koji nemaju ˝mašinu˝ pa i ne mogu da instaliraju noviju verziju. Oni se dele na dve grupacije.

2.1 Jedne od njih odlikuje skromnost, zadovoljni su onim što imaju i ne treba ima nova verzija, vole već postojeću!

2.2 Drugi opet idu kod frizera na over-clockovanje, ili u teretanu da nabudze napajanje i grafiku, ili uče kako bi proširili ram memoriju! Mnogo je načina da se ˝nabudzi˝ mašina. Svako radi na onome što mu fali, samo da se jednog dana dokopaju novog pes-a! Pes i devojka treba da budu oprezni kod ovakvih momaka, i moraju biti spremni na to da će jednog dana i na njihova vrata pokucati nove verzije. Ali i za njih ima nade, mogu donekle da se pripreme i sacuvaju od ˝zla˝, instalirajući sebi nove patch-eve. Da pojasnim stručni izraz Patch: jedna vrsta nadogradnje odnosno instaliranja delova koje dotadašnji pes odnosno devojka nisu imali , postoje frizeri, hirurzi, kozmetičari i treneri za pečheve, neki od njih su čak I fakultet završavali za izradu pečeva, a drugi su opet samo fanatici koji su tu i tamo završili po neki kurs i bave se patchevanjem iz ljubavi.

Pošto smo se pozabavili onima koji trenutno nemaju adekvatnu ˝mašinu˝, da vidimo kakvi su momci koji je poseduju ili koji će je jednog dana posedovati.

3. Momci sa žešćom ˝mašinom˝ obično vole da menjaju pes-ove i uglavnom igraju onaj koji je trenutno najaktuelniji! Za njih se može reći da su dosledni, sa njima se zna, I to je pošteno sa njihove strane! Svakom pesu je drago da bude igran na takvoj mašini, ali je svesan da je sve to samo prolazno i da neće trajati do veka!

4.Postoji takozvana patološka vrsta pes muškaraca, takodje poseduju adekvatnu mašinu. Njihovo ponašanje je čudno ako ne i manijakalno! Nemaju život, I imaju sve pesove instalirane na svojoj mašini. Ne odriču se ni jedne prethodne verzije, I poput cirkuskih žonglera pokušavaju da drže sve loptice u opticaju! Verovatno je da su svoju emotivnu energiju katektirali na ranijim modelima te ne mogu da ih se odreknu ili su još u mladosti razvili strah od odvajanja! Obično imaju problema sa zaspivanjem i snom (stručna literatura). Ovo otvara mnogo pitanja na koja jedino dublja analiza kao i mnogobrojna istraživanja mogu dati odgovor! Te ću ovde za sada o njima završiti!

5. Poslednja ali možda naj podmuklija vrsta!! To su igrači koji nisu sigurni koliko će još novih verzija pes-a njihova ˝mašina˝ uspeti da iznese! Oni su uspeli da ovladaju jednom od verzija i u njoj dostigli vrhunske rezultate, a možda i razvili veliku ljubav! Ali tu na scenu stupa njihova nemirna priroda i dečacki duh igre!! Oni će svoju veliku ljubav zauvek ovekovečiti na pijedestalu svojih mountovanih diskova! I ona će za njih uvek biti broj 1! Ali tu I tamo odu do komšije 3 pa probaju i trenutno aktuelnu verziju!!! Ako im se baš dopadne može im se desiti da zaredjau posete komšiliuku!!! Dok se komšija 3 ne osvesti i shvati da mu 5 ne izbija iz stana…. Tu se svašta može desiti, a možda pukne i po koji joypad!!!

Primera je mnogo, ali ja preferiram patološku ljubav.
RCRelax Co · 26. okt 2010.💬 4
prethodnijoš rezultata