Vijugav put, najčešće onaj brdsko-planinski koji te natera da ispoljiš simptome morske bolesti, čak i kad nisi na moru.
„Znao sam za pršutu i kajmak i da usput ima serpentina.
Rekli su mi boljeg nema od užičkog heroina.
I dok vozim, pitam samog sebe: ''Zar je dotle, bog te jebo, došlo?
Zar se seljak odrekao šljive, zar je vreme krmetine prošlo?''
Jeb'o mater svoju.”
=====================================
- Brate, šta ima?
- Ništa, batice. Vratili smo se s zimovanja.
- Kako bilo?
- Kul. Fora, spuštamo se skopaonika niz one serpentine, zezanje, ludilo, ceo autobus pijan i napušen, a Balša se ućutao i gleda u jednu tačku.
- Što?
- Bila mu muka, menjao boje, a u jednom trenutku mu krenula povraćka i rekli smo vozaču da stane, da ne bi uneredio autobus.
- I?
- I slušaj. Otvori mu vozač vrata, a ovaj izleti, ode na suprotnu stranu puta, nagne se preko bankine i baci peglu u ambis. I pored toga, upovraća i lone, i šulju, i gilje. Krene nazad preko druma i odnese ga kamion s lubenicama koji se iznenada i niotkud stvorio, scena otprilike kao kad Kojot hoće da pređe prugu i naleti voz, ili kao u filmu ''Tejken'' kad zagine Francuz s aerodroma.
- Ne seri? Bedak.
- Taj stil, tebra.
Atmosfera je bila nenadjebiva, pucalo se, pilo, jebavalo, tu pičke, droga, alkohol sve do trenutka kada ti je pao mrak na oči, odnosno situacija bauljanja, pa sve do prekida filma.
E brate kako bilo sinoć?
- Ma ne pitaj me ništa, terali cirkus sinoć, sećam se da sam otišao tamo, sledeća slika je bila plafon lokala...
Znači provod je bi...
- Ma feštu smo pravili... Nego jebi ga, prevarili smo se, pili celo veče i... Patosfera, dečarapacija znači...
A vidim kak'i si, ličiš mi na gre...
- Gremlina, jeste, tako se i osećam... Aj' odoh da zabodem u krevet, ovako stojeći imam šanse da bacim peglu, vidimo se.
Koliko god paradoksalno zvučalo, "puna pička" će po svemu sudeći ostati nedosanjani san svih devojaka u Srbiji koje drže do sebe i svojih principa, pa čak i najžešćih feministkinja.
Zamislite sledeći razgovor:
- Ćao mače, vidim nisi iz ovog kraja, cirkaš sama, a ja sam u fazonu "šta će žena sama u kafani" ovo ono, pa sam mislio, ovaj ( šmekerski potez prevlačenja prstom ispod oka ), da te malo oraspoložim, da se malo provozamo po kraju da vidiš prirodne lepote...kapiraš
- Izvini, stvarno nisam raspoložena...
- Ma kapiram ja tebe i tvoju tugu, ono govno Riki Martin nije treb'o onako da kaže da je gej, s neba pa u rebra, a ko ga jebe, nije on gej nego pederčina ja kad ti kažem...a znaš, šteta bi bilo da takvo parče poput tebe tuguje za pederčinom...
- E 'ajde produži dalje molim te...
- Ma gde bre da produžim, otkad sam te ugledao ne može da bude duži nego što jeste, evo ako nećeš da se vozimo, ono muka ti je kad te neko vozi, 'ajmo jedan na brzaka ovde u wc-u.
- Ama odjebi bre kretenčino! Lepo sam te zamolila da me ostaviš da na miru popijem piće! Puna mi je pička takvih Neandertalaca poput tebe, ne bih se ni mrtva jebala s tobom, pederčino!!! ( Baca pare konobaru i odlazi demonstrativno )
- Jeeebote, nije mi jasna, pa ja i hoću da joj napunim....čoveče koji rebus...a i nisam taj Neander-palac kako već, ja sam Dorčolac. Nek te taj palac jebe!!
Što jes'-jes', ne ide...
Bela atlet majica. Kao pandan egipatskim sakralnim artefaktima ona je neizostavni odevni predmet svakog silovatelja u procesu formiranja. Čak su i cigani počeli crne da nose.
- Ajde tebra upadaj, ne izuvaj se. Samo da ja ručam pa krećemo. Eno ti lopta u mojoj sobi, ispod kompa. WTF? Šta ti je to koji kurac?
- Šta?
- Pa gde ti je onaj tvoj srećni dres Fejnorda što furaš na basket svaki dan? Ne'š u tome valjda na teren? Jebo te dan, pa u tome ni smeće ne bi iš'o baciti.
- Što, šta fali? Rekla Maja da će da svrati sa onom rokom ono fol da gleda pa malo bicepsi, tricepsi. Eto taman ti kezme uzmi jbg da i tvoj čvarak malo umoči u mast.
- Frajeru, skidaj tu silovateljku pod hitno. Eno ti tuce normalnih majica kod mene u ormaru pa biraj. Oćeš da me obeležiš kao bff silovatelja u pohodu.
- Ajde, dobro! Šukujnu, pa da krenemo konačno. Jel to pasulj mirišem?
Osećaj nad osećajima, neustrašiv i najjebozovniji. Stav koji niko ne može da dodatno provocira, trenutak koji niko ne može da prekine osim u ekstremnim slučajevima najintezivnijeg kurčenja u sebi.
U autobusu. Pogled ka nekoj dobroj ribi.
"Mala, hoćeš da izađemo na kafu. Znaš, poznajem dobre restorane i hotele. Deset godina sam trenirao kik boks, uz mene si uvek bezbedna. Daj mi broj."
- Gospodine, možete li da se pomerite od mene i sklonite tu ruku sa mog ramena.
- I-i-i-izvinjavam se, ne znam šta mi bi.
U susret komšiji.
"Pičko jedna, jebaću ti mamu, ti ćeš da mi govoriš kako se seku drva, ima da te bijem dok ti zubi ne poispadaju"
- Dobar dan komšija. Što takva namrgođena faca? Jesi li dobro?
- Dobar dan (kez). Ma neko me iznervirao. Dobro sam, hvala. Kako deca?
...
Na fudbalskom stadionu.
"Lomiću ti kičmu, skakaću po tebi, žvakaću ti nos i uši i baciti psima budeš li još jednom svirao crveni karton"
- To sudija! To sviraj! Tako treba!!!
- Šta si rekao?! Sad ćeš da vidiš kako pas jaše!!!
...
Jako popularna multi-medijalna zajebancija sredinom prošle dekade. Sastojala se od postavljenog pitanja i odgovora u vidu isečenog dela neke pesme.
Obično dvoje - troje šaljivdžija iz razreda ili društva se skupilo i uz pomoć inspiracije, mikrofana i nekoliko kompjuterskih programa pravilo ovu zabavu za uže narodne mase, sprdajući se na račun svojih prijatelja.
Pored klasičnih klišea, kvalitet se isticao po težini kajle, lucidnosti i hrabrosti autora da podjebe jebenu stranu. Autori su uživali popularnost sve dok nisu bili prebijeni od strane jabanih zbog preteranog iskrivljivanja istine u šalama.
Kao i u svakom šou biznisu, postojali su i oni, koji su obrađivali opšte mainstream teme za široke narodne mase i zarađivali brdo lajkova kačivši svoja sranja na youtube.
Danas posle dosta godina, dobijem neki čudan osećaj auto - transfer blama kad god preslušam snimke koje sam radio sa ortakom. Sprdali smo se i na naš račun, ali na račun prijatelja smo bili brutalni. Prestali smo kada nam je slava udarila u glavu i bukvalno i teatralno. Mnoge ideje su ostale neiskorišćene a mnogo toga se i izdešavalo u međuvremenu da bi mogli da snimimo brdo novog materijala.
Sad smo stariji i nekako nam ne priliči da to radimo. Ko zna, možda se jednog dana budem stideo i svojih definicija.
-------------------------------------------------
- Ćimi, si video ? Imamo 3.000 pregleda posle samo dva dana.
~ Vauuu brate, moramo da snimimo nastavak.
- Moramo. Danas preslušaj sve pesme od DJ Krmaka i Džimija Barke i zapiši sve što može da se iskoristi a ja ću se baciti na preslušavanje aktuelnih hitova.
~ Jebaćemo zvezde grandaaaaaaoooaa
Ovo je jedna veoma za'ebana stvar za definisati.U danasnje vreme ko je normalan i nije bas najnormalniji.
Svi su u potrazi za NORMALNIM,normalna porodica,brak,obrazovanje,posao,skolovanje...
Ljudi moji toga danas NEMA.Prave "vrednosti" drustva(ako su ikada i postojale) su poslednjih godina otisle u da prostite krasan kurac.
I s' obzirom da drustvo cine osobe kako zenskog tako i muskog roda za kolaps morala i ostalih "normalnih" pizdarija mu dodjemo sami krivi.
Vracam se na definisanje normalne devojke.
To bi po legendi trebala da bude neka iole pristojna i kulturna devojka lepuskastog izgleda osrednje gradje(ni riba ni grob)zadovoljna i svesna sebe a pritom neuobrazena,druzeljubiva ali ne tracara,zavrsava neku finu skolicu ili ima neko kulturno zaposlenje sa nekom prosecnom platom,a pritom ne zicka pare od decka i roditelja nego trosi koliko ima (pa jos i ustedi),ume da saslusa sagovornika i da ne sudi osobama po izgledu,nacionalnosti,veroispovesti i finansijskom stanju.
Veruje u to da tamo negde postoji normalan muskarac koji ne trazi od devojke samo da ima velike sise,preplenuo ten,izblajhanu kosu i nece joj na prvom sastanku baciti kljuceve od kola na sto i svoja 3 mobilna telefona i reci "siri noge".Takodje ne menja muskarce ko carape jer joj je u zivotu ipak bitan kvalitet a ne kvantitet.
(ista definicija vazi i za normalnog muskarca s tom izmenom da trazi devojku koja mu nece na prvom sastanku postaviti pitanje "sta vozis?"a nakon toga prevrnuti ocima kad cuje "ford tabanus")
E sada i ako su postajale iole normalne osobe u ovom drustvu,do sad su popizdele i odlepile zato sto je kukolja puno a zita malo,prema njima su se odnosili sa prezirom jer su jednostavno drugacije,razocarane su u drustvo kome ne mogu da se prilagode kao i u vecinu ljudi koja ih okruzuje.Zive u osami ucaurene razmisljajuci o tome da li zapravo njima nesto fali sto su jednostavno normalne.
Vecina tih "normalnih" na kraju popusta pod pritiskom i pokusava da se prilagodi okolini.Samim tim te osobe postaju isfolirane i nekad cak i gore nego osobe sa kojima su htele da se istovete.
Na kraju mogu reci jos to da svaki muskarac koji je ikad upotrebio izraz normalna devojka trazi zapravo devojku koja:
Izgleda full a pritom se nece karati sa njegovim ortacima,ne zvoca mnogo,po potrebi ume nesto da skuva,ume da slozi prosto prosirenu recenicu,ne trazi skupe izlaske ni skupe poklone i ume da ode kod ortakinje kada pocne tekma. :)
Profesionalni pronalazač mana i grešaka. Taj skonta da će ti zagoreti ručak pre nego što ga staviš da se peče, da ćeš pući tiket, da će te riba šutnuti jer si joj kupio pogrešan poklon za rođendan...
N: Vidi što sam kupio košulju!
J: Ma baci je odma!
N: Što?
J: Kako ne kontaš? Sutra ćeš obući to na posao, i srešćeš na poslu onu devojku što ti se sviđa, kad budeš pričao sa njom, pošto je to sintetička košulja, oznojićeš se. Onda će se usmrditi cela tvoja kancelarija od znoja, doće direktor i reće ti da otvoriš prozor. Ti ćeš otvoriti. Sada sezona parenja za golubove oni će doći na tvoj prozor jer je to savršeno mesto za njih. Kada se budu parili, ti ćeš pokušati da ih oteraš al' ćeš ih samo iznervirati i oni će početi da se pare na tvom radnom stolu. Popizdećeš i uzećeš pušku i pucati u njih. Tada ćeš videti da je krv od golubova otišla na ugovor vredan milione evra. Odnećeš firmu u bankrot i ići ćeš u zatvor. Tamo ćete naguziti zatvorenici.
N: Odoh ja.
J: Nemoj baciti košulju u kontejner!
N: Neću pitati zašto, pa nek' me jebe i ceo zatvor!
"Kod Srba se do danas zadržao običaj da se uoči Petrovdana pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Paljenje lila obično se obavlja na javnim mestima i u tome učestvuju deca i omladina...Paljenje vatre i lila ima za cilj da podseti na vremena kada su vladari mnogobošci progonili i mučili hrišćane."
Ovo je uobičajeni tekst iz novina koji opisuje stari hrišćanski običaj paljenja lila uoči Petrovdana. U sam značaj običaja neću ulaziti, ali očuvanje nekih lijepih običaja sigurno nije loša stvar, bez obzira na značaj koji se njima pripisuje.
Međutim, u poslijednje vrijeme (vjerovatno od početka rata), umjesto lila djeca i omladina pale stare automobilske gume. I to ne malo guma. Ne u smislu da malo pojača vatru. Ma jok! Pali se mnogo guma, baš mnogo. Danima, a nekad i mjesecima uoči Petrovdana se skupljaju gume po kojekakvim autootpadima, servisima automobila, raznim zabitima i ko-će-mu-ga-znati-gdje-sve-ne. Mnoge od tih guma nisu ni bile namjenjene za baciti, već su ih nestašni klinci prosto ukrali. E kad se tako propisno snabdiju gumama, spremni su za njihovo paljenje. U Bannjaluci, "spektakl" počinje oko 18-19h jedanaestog jula. Na područiju cijelog grada i okolnih naselja na bar pedesetak različitih mjesta se pale gume. Na jednoj gomili zna da bude i preko 100, a nekad i znatno više guma. Kada se one zapale, sa svih strana se vidi crni dim, a kvalitet vazduha u gradu se rapidno pogoršava. Na nekim mjestima gume gore i do kasno u noć, a nekad i do same zore. Po količini ispuštenih štetnih gasova, slobodno se može govoriti o lokalnoj ekološkoj katastrofi. Epilog svega ovoga je da se po gradu može pronaći 50-ak ni najmanje privlačnih zgarišta.
O tome ima li ovo smisla ili nema, nema smisla ni govoriti. Ali bez obzira na sav idiotluk ove piromanske "akcije", svi su klinci volili učestvovati u tome. Znali su da je to nestašno, i to je bio neki uvrnut tip klinačkog dokazivanja. Čak i oni koji nisu palili, dolazili su da gledaju i da "navijaju".
Na svu sreću, ova praksa sve više i više gubi popularnost. Sada više nije ni blizu tako rasprostranjena kao u godinama rata i neposredno poslije rata. Tih godina, 1992-2000. otprilike, paljenje guma je imalo najveću popularnost.
Kako je u Srbiji ne znam, ovo opisuje običaj u Banja Luci, a slično je bilo i u drugim gradovima Republike Srpske.
Ovo je psovka koja je karakteristična za jedan tip čovjeka. Sada ću vam ga i reći.
ELEM!
Ovaj čovjek je stariji od svojih godina. On sjedi za volanom neke olupine u redu ispred semafora. Uglavnom krstari prometnim ulicama. Uglavnom prvo zeleno svijetlo prodje bez njega. Zamislite pješčani sat u prodavnici pješčanih satova. To je on u mladosti. Zamislite taj isti pješčani sat bez pijeska. To je, manje - više, on sad. Potpuno absurdan oblik postojanja. Nema svrhu. Glupo ga je slomoti ili baciti, jer ima neki oblik, možda posluži nečemu... Ali, budimo realni, čemu može da služi prazan pješčanik?
ELEM, kao što vidimo, ovaj čovjek je posebna podvrsta rasprostranjene vrste ljudi: forme bez sadržaja. Ipak, dok su kolege ostavile malo mudrosti za stare dane, kao turšiju za zimnicu, on nije spremio ništa. On je imao tvrdu glavu, prijeku narav, tešku ruku, i niz sličnih kvaliteta za koje je smatrao da će da traju zauvijek. To i nije daleko od istine, budući da ostali pripadnici krda uglavnom izginu mladi i jedri. Rijetki primjerci koji preteknu, razviju se u ljude koji tiho psuju majke na semaforima.
ELEM. Nije im lako. Nije nikome, reći će studenti. Istina, ali ovima posebno nije lako. U nebranom su groždju (kaže li se tako?). Oni su oduvijek radili ono što se od njih očekivalo: izlivali testosteron po ulicama i gledali kako se svi sklanjaju. Dobar osjećaj. Kasnije su se zglobovi isušili i počeli da šmirglaju jedni o druge, i postalo im je čudno to što su ljudi prestali da bježe u podrume kad ih vide. Još im je čudnije bilo kad su dobili po njiušci prvih par puta kad su zatezali adamove jabučice na pogrešnim mjestima. Po njušci, njihovom čvoru života, gdje su im smješteni centri za muškost, snagu i dostojanstvo. I tako su se našli u nebranom groždju (ja se stvarno izvinjavam ako se ne kaže tako), jer znaju da rade samo jedno u zadatoj situaciji, a to jedno im nije dozvoljeno. Na taj način, postali su ljudi koji na semaforima prošapću te riječi koje im znače kao aparati čovjeku u komi. Ništa sirena, ništa spuštanje stakala, ništa izlazak iz kola, ništa ruka iza ledja. Samo jedno lagano, tiho, zeleno vam je, pička vam materina, idite više, gonite se...