
Osećaj nad osećajima, neustrašiv i najjebozovniji. Stav koji niko ne može da dodatno provocira, trenutak koji niko ne može da prekine osim u ekstremnim slučajevima najintezivnijeg kurčenja u sebi.
U autobusu. Pogled ka nekoj dobroj ribi.
"Mala, hoćeš da izađemo na kafu. Znaš, poznajem dobre restorane i hotele. Deset godina sam trenirao kik boks, uz mene si uvek bezbedna. Daj mi broj."
- Gospodine, možete li da se pomerite od mene i sklonite tu ruku sa mog ramena.
- I-i-i-izvinjavam se, ne znam šta mi bi.
U susret komšiji.
"Pičko jedna, jebaću ti mamu, ti ćeš da mi govoriš kako se seku drva, ima da te bijem dok ti zubi ne poispadaju"
- Dobar dan komšija. Što takva namrgođena faca? Jesi li dobro?
- Dobar dan (kez). Ma neko me iznervirao. Dobro sam, hvala. Kako deca?
...
Na fudbalskom stadionu.
"Lomiću ti kičmu, skakaću po tebi, žvakaću ti nos i uši i baciti psima budeš li još jednom svirao crveni karton"
- To sudija! To sviraj! Tako treba!!!
- Šta si rekao?! Sad ćeš da vidiš kako pas jaše!!!
...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.