Neočekivane stvari koje se dese s vremena na vreme a koje niko ne očekuje,poput padanja garnišne od zavese na metar od vas,pucanja točkića na stolici,kidanja cevi sa vrućom vodom na bojleru.Slične pojave su glavne u zapletu gore pomenutog horora gde vas faktički može ubiti i gumena loptica.
A:Gde ste ljudi,šta ima?Gde je Marko? B:Zar nisi čuo?Pao luster danas na njega dok je čistio prašinu.Srećom mu uvalili Bugari na budži neku imitaciju gvožđa,puklo sve kad ga je roknulo...
Ruralni supermarket. Događaj gde možete nabaviti bukvalno sve. Pa dobro, ne možete naći fakultetsku diplomu aktuelnog predsednika republike ili Mojsijev zavetni kovčeg. Veliki broj prodavaca je tu da vam proda najrazličitije artikle, od plastičnih pištolja za decu preko suvenira u obliku šajkača, čuturica i ostalih patriotskih zajebancija do polovnih vojničkih uniformi nabavljenih ko zna kako i skinutih sa ko zna kog palog za otadžbinu na kojima su zakrpljene rupe od metaka. Takođe, moguće je doći u posed hladnog i vatrenog oružja ispod tezge ili go-go igračice koju je na tu manifestaciju doveo lokalni makro direktno iz Moldavije.
-M'linko, šta ti je ono tamo u šupici prekriveno ceradom? -Koje? A, jes, kupio sam neki polovan tamić, reko' da ga malo sredim, valja mi da teram k'ompir i tako to na pijacu. -A je li, otkad to ugrađuju onolike cevke na tamiće? -A, gled'o si znači, 'bem li ti panaiju! Šta ti ima da zaviruješ pod moju ceradu u mojoj avliji, a?! -I ti si zaviriv'o kad sam ufatio Milunku onomad u senu. Ti nikom za Milunku i ja neću nikome za ono čudo pod ceradom. Koji ti je ono kurac i 'de si ga naš'o? -Ono ti je BM-21 Grad, ruski, pravoslavni. Neću valjda neke švapske da nabavljam. Kupio od Radoja švercera na vašaru za Preobraženje, on ti je to nabavio od nekog Rumuna što nije imao da mu plati prevoz nekih Moldavki preko granice. I eto, završio kod mene. Šta ćemo ako se opet zarati, neće valjda ovakva vojska da nas brani? Kad udare Bugari, ja samo upalim mašinu i bijem k'o lud. -Što Bugari? -Znaš kako je meni pokojni đed prič'o, kad se zarati samo udri po Bugarinu, ne'š pogrešiti.
Vranjski sleng za apsolutno sve. Od opisa nečeg nenadjebivog, do nečeg što je katastrofalno loše. Izraz prihvatanja ili neslaganja. Izraz sarkazma. Ponekad 'će se vidimo' znači da ćete stvarno da 'se vidite', doduše retko. Ekvivalent italo-američkom 'Forget about it'. Fraza za sve prilike.
-Vide li u Transformers 2 Megan Fox? Dobra je ko dobar dan. -Brate, će se vidimo. Riba kida.
-Ja ti vikam, Prosinečki će ne odvede i u Ligu šampiona! -Će se vidimo, što će odvede...Samo ako diplomira.
-Lele, utepasmo se sinoć kod Mrkelu! Donosi onaj račun kad ono 2000 iskočilo, lopov pisaja 15 zemičke ko Bugari da su jeli..Će se vidimo!
Mesto gde svi dolaze radi provoda ( nesrazmernog koriscenja alkohola i drugih opojnih sredstava ). Texas na jugu Srbije, grad u kome sve zabole ku*ac za dalji tok njihovog zivota, bitno samo da ima alkohol... Mesto gde se poznate licnosti preziru, gde ljudi do 12 mrze sve od 12 i same sebe... Nisi gradjanin Hana ako se ne tuzis s prvog komsiju. U grad od 25 000 stanovnika ima 1 biblioteka ali zato ima oko 40 ak kafane, ljudi tamo idu da bi citali i sticali nova znanja o svetu koji ih okruzuje. Takodje mora da se naglasi da su svi okolni gradovi povezani s Han ( Surdulicani dolaze da vide VOZ, Vranjanci i Leskovcani na bazen...) Treba pomenuti i to da su Hancani u vecnom ratu s bracu bugari, jevreji i paprikari.....U owaj grad se ne ide u prowod nego na IGRANKE, i obicno se kuci vraca rano... ( rano ujutru )... Hancani su prepoznatljivi po tome sto stoje na sank, nekad i leze ispod, drze flasu i cigaru u ruku, psuju i svadjaju se s koga god stignu, nemaju 8 razreda skolu i najcesce rade ko konobari a dnevnice ne uzimaju vec popiju ( vecinom se i zaduze po 2, 3 hiljade preko dnevnicu ) Eto to je opis mog malog, voljenog grada i ljudi u njemu..... SVE U SVEMU RAJ NA ZEMLJI..!!!
Sakriti, smuvati negde na brzinu, gurnuti pod krevet stvari koje se vuku po patosu kada iznenada naiđu gosti, sleng sa juga.
Priča je istinita: za vreme WW2 u nekom selu u Zaplanju otac sinčiću napravio drvenu pušku kao igračku. Naiđe bugarska patrola a klinac vikne "Tateeeeee, skutaj pušku, te gi Bugari!" Patrola ga čula i pretresala kuću, dvorište, štale i obore da nađe pušku...
Dobro, sinak. Hajde da krenemo redom. Da li si ti išao na more da ti se "ništa loše ne dogodi" ili da se odmoriš? Poznata je cela priča: obala je prelepa, Jadran je super, ljudi se ponašaju kao da ništa nije bilo (barem ono dvoje sa hotelske recepcije i konobar, sa kojima jedino i razgovaraš), tvoji su šurnaest godina letovali u Dalmaciji, što ne bi i ti? I tako dok se trudiš da ne pričaš glasno na ulici, da ne bi čuli ekavicu i naglasak, i misliš kako si srećan što si ti došao autobusom, a ne kao kolega kolima sa beogradskim registracijama, koja sada plivaju pokraj Makarske, razmišljaš naglas metodom kiselog grožđa i slatkog limuna: "Grci su sirotinja, hoće da uzmu pare na svakom koraku, Turci su muslimani, Crnogorci nemaju nikakvu uslugu i pritom deru, Bugari nemaju nikakvo more, iz inata prema Vučku nisam hteo da ostanem u Svrbiji, Egipat i Tunis su preskupi i nebezbedni...".
A zapravo bi trebalo da se zapitaš: "Ima li makar i jedne druge destinacije gde toliko moram da vodim računa o bezbednosti, da li će se Vučić i Milanović oko nečega pokačiti, da li će Torcidi ili Bad Blue Boys-ima biti dan, a pritom sve to za ne male pare?".
Mesec dana ranije A: Torima, uspeo sam da skupim lovu. Idem na odmor! B: Stvarno!? Gde? A: E, pa zato te i pitam. U Hrvatsku... B: Jesi li ti normalan? Od svih destinacija, ti ideš tamo? Em skuplje, em more hladnije, em stavljaš glavu u torbu... A: Šta pričaš, pa ti ideš tamo svake godine? B: To je drugo, moji tamo imaju kuću još od pre rata, znam komšiluk, a i imam izlaz na plažu. Drugo, ja uvek idem busom. Kako si ti mislio? A: Pa kolima, naravno, taman sve ponesem... B: Aha, a ima li tvoja "Dačija" amfibijska svojstva? A: Pa, ne, koliko znam... B: Dobro, steći će ih tamo, s tim što posle toga nećeš više moći da je voziš na kopnu. Gde ćeš biti smešten? A: Pa kontao neki hotel... B: Super, znači, gledaj da pričaš engleski. Ni ne nudi naš, jer zapamti, srpski i hrvatski se iz tamošnje vizure razlikuju više nego švedski i španski. Ako budeš pričao naš, praviće se da te ne razumeju. Inače, kad se protežeš, to radi uvek u smeru severozapad-jugoistok, znači paralelno sa obalom. A: Što to? B: Pa ako se protežeš u bilo kom drugom smeru, stavi pasoš u ruku, jer ulaziš u Hercegovinu.
Znaš li, ti prijatelju što ovo čitaš, ima svega nekoliko stvari koje se nikada neće promeniti. Čovek je takvo biće, da hteo to ili ne, uvek će imati onog crva sumnje i nepoverljivosti prema osobi koja dolazi iz druge kulture, drugačijeg društva. U suštini, hteo bi on da prihvati tu drugu osobu, samo, deli ih zid.
Jebiga, loše je to. I svi su toga svesni. Ali su svesni i da i onaj sa druge strane tog zida ispred sebe ima isti taj zid. Nije tu stvar o kastama. Jednostavno, društvo te godinama truje pričama o tim drugima, o tome kako su oni ovakvi ili onakvi, znaš, truju te ljudi kojima veruješ, a koje su trovali ljudi kojima su oni verovali, i tako u nedogled. Jesi od njih kupovao pirate i jesu oni dali Hristo Stoičkova, ali znaš ti dobro prijatelju da oni zabijaju nož u leđa. To je postao aksiom. Verovatno je i Brut bio Bugarin. Jeste, jeste da nije religiozan ovaj lik, ali jebiga, vidiš šta rade po svetu, nikad ne možeš biti siguran ko je od njih zaista onakav kakvim se predstavlja. Dobar i fin dečko? Ma ne, nemoguće da je on napravio sranje. Auuuu.
Vidiš, svi mi znamo da stereotipi često nisu daleko od istine, ali isto tako, ne znamo da pored onih stereotipnih, postoje i oni koji malo iskaču iz mase. Znamo i ti i ja da je glupo nekoga okarakterisati kao ovakvog ili onakvog, iako ga ne poznaješ dobro, ali najčešće je potrebno da te taj neko po sred face raspizdi osobinom koja je kontradiktorna stereotipu, da bi joj ipak dao šansu da pokaže kakva zaista jeste. Samo, znaš, nisi joj ni za to dao priliku, jer si pun predrasuda.
"Stajali smo tamo na Kališu, negde na stepenicama. Pili smo pivo, pričali i zajebavali se. Bilo je tu mnogo različitih osoba. Većinu nisam poznavao ili sam ih znao ovlaš. Interesantno, u neku ruku, iz nekih priča, te ljude sam na neki način i poznavao. Ali opet, čudno je sve to.
Vreme je prolazilo, pored nas je prošlo par grupica ljudi. Ja sam ubijao četvrto pivo i nastavio priču sa par osoba koje su se našle pored mene. Sve ovo mi je bilo pomalo čudno. S jedne strane, gledam gomilu osoba koje su se ovde našle da zableje sa bićima koje ne znaju, a sa druge strane gledam one druge grupacije ljudi koje opet nemaju takvu priliku. S jedne strane, ni sam ne znam što sam došao ovde, i kada bih bio neutralni posmatrač u celoj ovoj priči, ovo bi mi bilo zaista neshvatljivo. Čak i sada jeste u dobroj meri. S druge strane tu sam, gledam one obične ljude i ne mogu da se otmem utisku da su svi isti. U meni se bore Vukajlijaš i čovek."
Mali glasić koji starijima nagoveštava da uđu u sobu baš u trenutku kad ga šiljiš.
Neminovno je da ta ista osoba pokuca na vrata i kaže ti da ide da spava (što izaziva prestanak rada srca na nekoliko sekundi) i u ređim slučajevima uđe u sobu pri čemu šiljač nemože ništa drugo da uradi no da baci alatku i kaže.... to nije istina!
-nedelja- -18:00-23:00 (bleja za kompom, muzika filmovi, igrice...) -23:00-... palim ja švedske akcione, i imam šta da vidim. -23:05-...neko kuca na vrata, uleće kao bugari 41`, ja sav skamenjen...sve se odigralo u sekundi...znoj me obliva...bacam pogled ka vratima...kad ono ćale... Ajde ajde gasi to treba ići sutra u školu!
Uzrecica koja se koristi kada hocete da kazete za neki dogadjaj o kome se toliko prica a kad covek malo sedne i razmisli nije nista posebno. A mi smo kao nacija nadareni "senzacijama"
"Nasa delegacija je izmenila stavove i zajednicki stav je, da je protivzakonito i nedopustivo progasenje nezavisnosti Kosova" ili uoci meca Srbija Francuska (udarna vest) "Postovani gledaovci obavestavamo Vas da cete utakmicu pratiti po prvi put u visokoj rezoluciji. Time smo dokazali da je RTS kao javni medijski servis najuspesnija televizija na balkanu" (A prenos radili Francuzi. A Grci, Bugari, Hrvati i Slovenci odavno imaju tu tehnologiju)