Spavanje u sred noći, kad se lepša polovina popne na tebe dok si ti još negde u svom svetu snova (ili hrkanja). Poželjno je da ti je tukidid brži od uspavane pameti i da skonta šta se dešava. Onda se budiš, ne znaš je l' san ili java, a ona već radi radnju. Tebi fino, ali još nisi svestan šta se dešava ni šta gde ulazi. I taman kad se rasaniš i postaneš svestan svog bivstva, ona se već okrenula i nastavila da spava. Ti 'oćeš još, ali nema, spavaj!
A kad ti pokušaš nešto slično, dobiješ samo prekoran pogled od kog ti se muda uvuku i jedno ,,svinjo nezasita'' za laku noć.
Želeo je da postane policajac, i to mu je bio dečački san.
Prilika za revanš za sve one zvrčke, čvegere, ćuške, probušene lopte i otete užine. Postaće beskompromisni zaštitnik reda i poretka.
Kad mu na konkursu saopšte da nije ispunio uslove koji se traže, on će na vojnoj regrutaciji popuniti upitnik koji bi rod želio da služi, otprilike ovako...
1.Vojna policija
2._ _ _ _ _ _ _
3._ _ _ _ _ _ _
Kad ga i tu odbiju, rađa se potencijalni saradnik, cinkaroš, drukara, taster.
-Matori za neveru šta mi se desilo juče...
-Tebi se uvek nešto dešava.
-Ma slušaj bre. U sred one šorke sa ponosnim paraderima, neko me nabode sleđa, direks u glavu. Kontam da nas murija sačekala iz neke sporedne ulice, kad ono komšija Tugomir, stan ispod mene. Kezi mi se džukac u facu i pokušava da me cipelari dok sam dole. Jedva sam se izvukao...
-Znam ja njega bratiću moj. Treba ga se kloniti kao od gubavca, on ti je neostvareni policajac.
-Htedoh da mu se odužim, al nije na gajbi. Kaže mu mati da ga se otac odrekao i izbacio iz kuće.
-A što?
-Rođenog ćaću je cinkario za teču što je doneo sa ratišta.
Smeteno sam krenuo ka vratima i hodao tiho. Korak po korak. San po san. Gledao sam ka cilju a on se udaljavao. Prokleta fatamorgana. Voda. Voda mi je u mislima. Ne, misli su mi vodene. Dobro. Možda i stignem do tog raja. Ali šta je za mene raj? Neka masivna tečnost u zaboravljenom uglu glupavog univerzuma. Nastavljam da hodam, ali nema otisaka. Da li uopšte hodam? Samo taj prognani pesak. Lep je. Mekan i svilenkast. Ali nemam vremena. Suva su mi usta. Kako bi samo jedan kap vode na tim usanama pao. Rastopio bi ih. Sasušio još više. Ko zna? Ne znam ni sam zašto koračam kad nikada neću ni stići. To je samo fatamorgana. Nije ona cilj. Iluzija. Kako je lep ovaj pesak. Lepši je on od vode, ali šta mi to vredi kad sam rođen u ovom bogohulnom obličiju. Zahvalan sam samo što mogu da vidim. Svako ovo zrnce što nestaje pod nogama je ukusnije od svake proklete kapi tog raja. Na kolenima sam. Raj je tu. Par metara od mene, opustio se i zalegao kao da je vekovima radio, pa odmara umoran i uživa. Znam nikada neću stići. Ali kako je samo čarobna ta slika. Sagrađena od snenih koraka života. Budan sam, a sanjam. Mora da je zato takva. Vodnjikava. Ova zrnca su mi sve mekša. Posteljina za moju dušu. Ležim. Na usnama su sva ta zrnca ukusnija od kapi vode. Vetar me je pokrio. Zaspao sam. Ona je samo iluzija. Korak je cilj.
To je jedno stanje za koje,ako smo mi u gl. ulozi nismo ni sigurni da postoji. Kao da smo u nekoj drugoj dimenziji,sa troduplo smanjenim IQ-om,borimo se sa onim koji nam je pokvario spokojan i dubok san da bismo u njega ponovo utonuli i u toj borbi ponekad izjavljujemo ili se ponasamo tako da nema ama bas nikakve logike u tim izjavama i tom ponasanju.Osoba koja nas je probudila je sva srecna sto smo u takvoj situaciji, smeje nam se i postavlja glupa pitanja da bismo mi jos gluplje odgovarali,a posle nas zbog toga zajebava odredjeni vremenski period(ako je nesto do jaja glupo,mozda i ceo zivot).
Ja : Hristos se rodi!
ortak(vidno komiran): Vaistinu se rodi.Brate, srecan rodjendan i sve najbolje!
Holivud, diznilend, beverlihils, dobra kola, dobre ribe, sunce, plaza... sve u fulu na svakom filmu ili mtv_u, a retko ili nikada moze se videti ili cuti sta se desava izmedju svega ovog, dakle, unutrasnjost Los Andjelesa je sastavljena iz geto naselja gde ljudi zive ko u africi i ako je americki san tik pored. Hiljade zrtava godisnje u obracunima bandi, hiljade ljudi koji nisu videli tihi okean i ako je nekoliko kilometra udaljen,dvanaestogodisnjaci prodaju drogu i nose ak47 kako bi preziveli i prehranili svoje roditelje na kreku. Vodjenje ratova po svetu i sirenje demokratije i ljudskih prava a drustvene barijere i zivotinjski zivot u ponosu svoje zemlje, to je ironija.
Scena za cije je pravljenje potrebno (dovoljan ali ne i neophodan uslov):
- postojanje (ne nuzno)suprotnog pola sa kojim si u vezi
- relativno dosadan dan
- mozda, ali ne neophodno, neka nezgoda kao sto je slomljen nokat/probusena guma/losa frizura/izgubljena partija basketa/propala trac partija/vruce pivo
- dovoljno maste da osmisli potencijalnu situaciju po ugledu na neki davno odsanjan san
- nesto vremena da se situacija iskristalise u glavi i prihvati kao dogadjaj koji se definitivno dogodio
- retoricke sposobnosti
- podsvesna zelja za usavrsavanjem istih
*Sve van navedenog spiska moze se uzeti samo kao otezavajuca okolnost.
Izraz koji podjednako koriste gejmeri i kriminalci pri kovanju svojih mračnih planova.
A: Tebrice, da roknemo onog Italijana te sjedi u Havani? Priča se da mu je onaj Bačić ucijenio glavu na grdne pare.
B: Iskuliraj, Brzi...
A: E, aj lagano ćemo. Ja vozim ti pucaš.
B: Alo bre, nije ti ovo San Andreas.
Gotovo svakom od nas se desilo barem jednom ( nekome i više puta ), da u veoma bitnim momentima, koji iziskuju određeno ponašanje, u misli zaluta osoba koja to u tom momentu nikako ne bi smjela.
Borba je uzaludna. Dotični/a nam cijedi mozak žešće nego Tito sisu mlade pionirke, uvlači se u kičmenu moždinu kao čamugin palamar u čmar midžit Japanke, poigravajući se s mislima lakše nego Švabe s San Marinom, poštujući nas manje nego Ameri rezoluciju 1244.
Proklinjemo sudbinu, jebemo dan kad smo iz pičke izbačeni, razočarani u sebe više nego nacija u Mijatovića devedeset osme, optimistični manje od Sadama dok mu navlače omču, s vjerom u bolje sutra manjom nego Srbin pored barikada na Kosovu.
Sve je uzalud.
- Dušo, ne diže ti se, da nisam ja kriva?!
- Nisi. Kriv je stric Radoje, tetka Vinka iz Višegrada i zlatni zub pokojnog djeda Milutina!
- Šta pričaš, jes' ti lud?!
- Nisam! Dok te ljubim vidim strica Radoja dok mu curi mast od slavske pečenice niz žute brkove, tvoja sisa me podsjeća na čir na jebenoj čelenci od tetke iz Višegrada, a taj sjaj u oku na zlatni zub djeda Milutina dok mu stavljamo poklopac od kovčega! Oooo ćaća, jebem ti krv, pa što me izdrko nisi, što me nisi čekićem umlatio kad sam iz pizde isp'o, sudbino jebem li te u usta šugava!
- Manijače, idi liječi se!
Milioner iz blata je jedna divna klasična bajka (mene iskreno najviše podseća na Uspavanu lepoticu i Tri zrna pasulja) samo upgrejdovana i pretočena u filmsku ekranizaciju, kako bi se oni stari koji veruju u dizni bajke prisetili svega, a mlađima povratilo poverenje u bajke. U svetu malo poznatiji kao "Slumdog Millionaire", osim što Bolivudu donosi ja mislim jedno 9 oskara, Bojlu jedan sigurno!...donosi i u Srbiju u Vukajliju jednu novu definiciju, koja verujem da po celom svetu postaje ako to već nije odavno, sinonim za nekog ko je od nule krenuo verovao bez obzira na sve i naravno san mu se ostvario.
It Was Written...
Zapravo san svake udate žene. Ko što mi imamo ono naše da hoćemo domaćicu u kuhinji a kurvu u krevetu od jedne te iste žene tako i one oće ljubavnika za muža. Da im se ponekad ugasi potreba za nečim novim i neobičnim. Jebem ga, žensko je to, radoznalo. I treba im učiniti toliko, bolje da budemo pederi i papučići na sat vremena nego da počnu da švljaju okolo. A poznato je da batine nikome dobro nisu donele pa i ako je ovo Balkan to je neka zadnja opcija, baš kad doteraju cara do duvara. I Evropska unija nam je za vratom, pobedio Vučić šta sad da se radi.
- Jao srećiće, znam ja da ti puno radiš i da si umoran i sve ali bih jako volela da po nekad spremiš neku večeru, pa da upališ sveće onako znaš, da zatamniš sve... I da, da kupiš neki šlag da se mažemo malo, da se trljamo kockama leda, znaš, kao ljubavnici da smo. Da promenimo malo, svako veče isto, od pozadi sipaš u mene ko u nerotkinju i okreneš se da spavaš, ja bih da se mazimo malo, znaš...
- Znam da moram da serem, kapiram da imam proliv sunce ti. Brzo ću ja, nastavi...