
Nadimak za lika kojeg njegova zavisnost od adrenalina nerijetko dovodi u situacije da prekrši razne društvene i pravne norme.
A: priča na telefon Znači maćori, tu sam sekundarno, evo uzeo sam sad utoku i dolazim. Ajde pozdrav. kreće da otvara izlazna vrata
B: Stanislave sine, šta radiš to?!
A: Idem da, znači, jebem mater jednom Šabanu.
B: Ma sine, ku' ćeš mokre glave? Tek si kosu oprao.
A: Jebi ga kevo, ne zovu me džaba Brzi.
Miroljub Brzakovic-Brzi,potpuno zaboravljen i odbacen produkt devedesetih.Svako ga se moze setiti(doduse nekome je potrebno hipnotizirano stanje).Covek prepoznatljiv po svom kacketu,uzasnom glasu i jos odvratnijim tekstovima.Kada ga covek ugleda u njemu izaziva neki osecaj izmedju sazaljenja,gadjenja i smeha.Inace clan ZAM-ove produkcije koja je harala ovom nasom zemljicom.
Nadimak jednog mog drugara iz osnovne škole, koji se nije mogao okarakterisati baš najbistrijom kapljicom vode u jezeru.
Zbog svoje 'brzine' je bio predmet večne sprdačine vršnjaka.
Ne znam ni gde je trenutno, ni čime se bavi, ali me ne bi čudilo da je u nekom ministarstvu pri Vladi Srbije.
Neko iz društva: Brzi, šta je brže ili vrabac? Al' odma'...
Brzi: (intenzivno razmišlja, uz zvučne efekte) Mmmmmmmhmmmm... Auhmmmmm..... (114 sekundi kasnije) Ma nemoj bre da me zajebavaš...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.