Nema tu zajebancije, kakav jablonja kakav mudonja, kakav čardak na nebu kakav Beograd na vodi. Pripovijetka koja je i najkrvoločnijem ratnom zločincu probudila u djetinjstvu kap sjete, gorke patetike zbog koje bi na kraju srameći se samoga sebe ili počeo da kolje ili ušao u politiku.Kako god, priča navodno inspirisana istinitim događajem, a sama činjenica da piše da je nešto potencijalno istinito u Srbina budi objeručko prihvatanje... Dječak i otac su išli po ogromnoj mećavi, dječak je vodio kravu za konopac, ocu je bilo žao da sin trpi jake udare vjetra i bidrio ga riječima da se ne okreće,da gleda naprijed, i tako dječak na kraju puta se tek okrene i skonta napušeni debilčić da u ruci ima samo kanap, a da su ćale i krava negdje zameteni....
Toliko je to ušlo u naš narod da su počeli da razmišljaju đe turaju glavu, određena su i pravila, kada se spava glava ne valja da je prema vratima, kada se iznosi čovjek kroz vrata mora prvo glava, osim ako se preselio, tada je suprotno.To je činjenica koja je pomirila alternativce i medicinu, i svugdje je poštuju pa čak i u ratu.

Zlo i naopako. Katastrofa. Ugas. Što bi rekli naši stari - dizasta.

Kako kod nas, tako i svuda po svijetu, gavran-ptica simbolizuje smrt, nesreću i ostalu zlehudu sudbu. Vjesnici nevolje su često i četiri jahača Apokalipse, neke druge ptičurine, Drašković Vuk, svastika i krvav uložak, ali gavran ipak djeluje nekako najzajebanije. Zbog toga ga umjetnici u svojim ostvarenjima želeći da dočaraju žestok bol, tugu i patnju, nerjetko meću đe leti, grakće na nekoj krstači ili đe kljuje sirovu utrobu maloga zeke.

Bilo da je riječ o sreći i veselju ili o kuknjavi i zapomaganju, u Srba nikad ništa pa ni to, ne dolazi u obzir ako je umjereno i nije hardkor. Tako mu je i epski narodni pjevač s gavranom dao po pičci.

Je l' ti nije bio dovoljan jedan gavran kukavče?! Metalikama u spotovima jeste, a tebi malo...To nisi htio da odstupiš od teze da nesreća nikad ne dolazi sama? Kažeš "dva vrana"... Morao si da naglasiš da su crni pizda ti materina!?! Da niko od čitalaca ni slučajno u glavi ne stvori sliku žutih ili tirkizno-plavih gavrana. Bilo je neophodno da turiš baš njih, nisi mogao vrane kao gospodin Hičkok? One ti nisu bile dovoljno jezive...Pu!

Jedini ko je imao muda da u svom djelu ovu pticu ponizi i unesreći je baksuzni Ezop, u basni Gavran i lisica, al' i on je završio kao rob u antičkoj Grčkoj. A čim su ga oslobodili, odmah je likvidiran. Zbog parčeta virtuelnog sira, ej! Pa ti vidi...

S gavranom izgleda stvarno nema zajebancije.

Neosmišljen potez. Nešto napravljeno bez kohabitacije sa mozgom.
Kao da si prešao u četnike '45.

Izraz koji na većem dijelu teritorije na kojoj žive Srbi ne znači apsolutno ništa. Međutim, na prostoru sarajevsko-romanijske regije blisko je povezan sa terminima bol, prelom i hospitalizacija.

Golo govno. Vrhunac talenta za nedostatak originalnosti. Zapravo, ne znam da li tu treba kritikovati same studente ili, ono što je verovatnije, njihove profesore koji ne podstiču nikakvu kreativnost.
Iz današnje vizure prosto je neverovatno da je "Ko to tamo peva" Slobodanu Šijanu bio diplomski film, dakle ipak studentski uradak, a da je danas uglavnom prihvaćen kao najbolji srpski film svih vremena.
A danas?
Suština filma je neki savremeni problem: neočekivana trudnoća, droga, alkohol, raspadanje porodice, a uglavnom sve to odjednom.
Čovek može da počne da gleda jedan rad, nastavi drugi, a završi treći, razliku neće primetiti, sve je copy/paste.

Od skora jako popularna uzrecica nase omladine. Iritirajuce kada se cuje vise od dva puta.

Krajišnik sa kraja sveta, kao i njegovi balkanski kolege, Žare i Goci, dobro peva, ali je težak za slušanje. Nastupa u vokalno-instrumentalnom sastavu "Nidžo Pećina i pogano seme". Najpoznatije pesme su mu "Đe rastu divlje ruže", "Dođi mi u san", "Žalopojka", "O, đeco" i još gomila pesama u kojima meša ljubavne i maloumne detalje skoro kao Pero Defformero. Nidžo Pećina je poznat širom planete, od Tokija do Milvokija, ali kod nas nije dovoljno popularan zbog čudne odluke radijskih i televizijskih kuća da mu daju mnogo manje medijskog prostora nego što muzičar njegovog kalibra zaslužuje.

Sinonim za tamo.

Muzika koja se sluša uz sex

Neko ko je pandrknuo još davnih dana.

Komšija Mile, bivša super-teška kategorija, sa izrazito kratkim fitiljem.

Uzrok sve manjeg broja recki po studentskim sobama, razlog zatvaranja velikog broja kafana u kojima ostavih najlepše dane svog života i glavni krivac za podrigušu i polu beli 'leb na astalu. Ujedno to je i opis 80% novčanika u Srbiji.

Starinska mašina korišćena u tekstilne svrhe. Proizvodi nesnosnu buku, sličnu kao i prosečan ženski krš vo'kal.

Izreka koja ironičnim slučajem ima više shvatanja.

Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno-tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi.
Kreativnost je aktivnostje aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda.
bla bla bla bla kreativnost je bla bla bla kreativnost bla bla bla kreativnost bla bla bla... Jel vam dosadno,verujem da jeste! to je zato što u ovom tekstu nema ni trunke kreativnosti(a i copy-paste je) već objašnjava stvari, koje verujem da su baš svi upoznati kao sto su činjenice: Zemlja je okrugla, Sunce nam daje svetlost i toplotu, Srbi su najbolji i najpametniji narod, hi-men je gej, nisi gej ako oko si voleo da gledaš taj crtani(možda malo), nisi gej ako si obrisao bulju uloškom zato što je nestalo tolet papira, nisi gej ako ti se digo na Chris Crockera, jer strašno mnogo liči na žensku fuficu (nije dokazana činjenica), nisi gej ako prićaš mnogo o gejevima( nisam gej),i tako dalje...

Izbacivanje nepotrebne karte iz ruke. Obično se dešava u preferansu (ili u nekoj drugoj kartaškoj igri koja je orjentisana na boje) kada onaj koji igra forsira adute (ili neku drugu, kod tebe deficitarnu boju) pa si prinuđen da škartiraš karte za koje procijeniš da ti kasnije neće trebati. Škart, kartanje, škartiranje, etimologija ove riječi je prilično jasna.

A procjena, ko procjena, ukoliko se to desi u poodmaklom stadijumu igre velika je vjerovatnoća da znaš što onaj koji igra siječe, škartanje može proći bez problema i sve ćeš svoje jake karte sačuvati za kraj. Ali, ukoliko se onaj koji igra uhvati i odmah počne da gruva adute, škartanje se vrši samo na osnovu informacija dobijenih preko licitacije.

Bilo kako bilo, nezgodna situacija za onog koji prati, i greška, odnosno preškartavanje, je uvijek prisutno kao mogući ishod. Zato je važno pratiti saigrače i ako se to kvalitetno odradi, kako za vrijeme licitacije tako i za vrijeme odigravanja, preškartavanje je praktično nemoguće. Dobar igrač uvijek zna šta da škarta.

U slengu, škartanje je proces eliminacije nepovoljnih ishoda a preškartavanje glupa greška, situacija u koju dovedeš sebe usled nepažnje ili neznanja, odnosno nedovoljnog razumijevanja u određenu oblast. Ili prosto bola u kurcu, što je nažalost i najčešći slučaj.

Iliti buđavi ganci sa obala Madeire u Atlantskom okeanu.
Ni talasi uzburkanog Atlantika nisu bili dovoljni da mu saperu cignaštinu koju i dan danas poseduje. Izuzetne taštine, obrnuto proporiconalne njegovoj opštoj inteligenciji, uvek je spreman da prstima baždarenim za sakupljanje bakra prođe kroz mašćobu u kosi sa ciljem da se popravi stanje na glavi koja u svojim najtamnijim dubinama krije baš to - mrakača, ništa, prazno. Ipak, ni svevišnji ne gleda đe udara s talentom pa mu igrom slučaja dao da zna digra fudbal. Al' što bi naš narod rek'o "magarac u Beč, magarac iz Beča". Zek zek dadule...

Predizborno obećanje o izgradnji novih vrtića.

Život je pička. Neko se rodi u sreći i veselju, na carski rez, ne pokvari tati i komšijama igračku, a nekog okote u bedi i siromaštvu, tamo đe Bog izvodi korner. Ostalo je čoveku do njega samog, ali i dobrim delom do okolnosti. I mo'š da se boriš do iznemoglosti ali ako nisi kući onaj dan kad sreća pozvoni na vrata, izvoli da se jebeš, jer sreća nije poštar, i ne zvoni dvaput. E baš takvima ostane ova metodologija otaljavanja života po taktičkom životnom koračanju danas - sutra. Daklem, jedan dan, jedan komad života i tako živim, a od futura znam da ništa ne znam. Videćemo sutra ujutro.

Draga moja Grozdo,

tri su dana kako si otišla. Nisi mi se čak ni ja-avila. Đeca jedu gurabiju sa suzama i pitaju đe je mama, đe je mama, a ja ne znam kako da ih utješim. Znam da si kod tvojih, pa ti šiljem ovo pismo po malom Blagoji. Ne trebaš mu ništa davati, dobio je ratluk.

Grozdo moja, srećo moja, limune moj! Vrati mi se, Grozdo, da me sunce ogrije kako me je ogrijalo kad sam te prvi put vidio kako sobaljuješ ovna da ga štrojiš. Sinoć bile Zvjezde Granda, a ja sve pogledam, čini mi se da pleteš na svojoj stolici. Fali mi da te gledam kako umorna spavaš sjedeći, a zaspiš slatko, pa ti se onaj balac otegne iz usta i taman kad pomisliš da će dovatiti do poda, ti ga usrkneš nazad. Fali mi da me pod jorganom počešeš po plećci svojim mekim brčićima. Fali mi da se nasmiješ, pa da se zatresu prozori naše trošne kuće. Sve mi fali, ko da si otišla prije sto godina, a ne prije tri dana.

Al' ono ti nije trebalo. Jesam došo pjan ko letva, jesam blatnjavim čizmama utracko predsoblje, jesam povraćo po ručno-čvorovanom i ručno-taftovanom ćilimu što ti tkala majka u ruvo, usta je jebem (izvini, srećo moja), al da me nako krvnički potegneš tavom... Šta ću, jesam ti vratio bekendom, al nisam ja tako mislio! Pa, ne bi ja tebe, nego ruka sama krenula...

Vrati mi se, Grozdo, moja kućo i imanje moje, ljubi Dobrivoje svoje uši klempave, pa te vodim kad oćeš kod Debelog u kafanu da kao nekad nas dvoje pojedemo tri oke janjetine.
Molim te.
Volim te.

Tvoj Dobrivoje