Dedina rakija iz posebnog bureta. Uglavnom, deda je nju pekao one godine kad si se ti rodio. Namenjena je za onaj dan kad te bude ispraćao u vojsku, ali pošto dušmani ukidoše vojni rok ( usta ih bolela, po dedinom) on je rešio da je načne, a tebi da koji litar da počastiš društvo. Od mirna čo'eka pravi gorštaka koji zna sve pesme od Tome Zdravkovića, preko Crvene Jabuke, sve do Jandrinog Jata. Spaja nespojivo, ortaka koji radi na pumpi i drugaricu sa faksa koja čisti u junu, dva ortaka koji se posvađaše na maturskoj ekskurziji i ne govoriše 3 godine, zbog one čije ime ne pominjemo pred bilo kime od njih dvojice. Ja je zovem vrlo jednostavno, Kurva.

Šoferska fora kojom se kazuje da ne postoji mašina kojom dotični ne ume upravljati i za koju nema položeno.

Omiljeni muzički instrument dokoličara.

Poziv na seks među pripadnicima romske nacionalnosti.

Stara bosanska riječ.
Nešto što vas muči u dubini duše, stiska, kida, reži.
A ne znate šta je pravi razlog.
Apsolutna praznina u vama, stanje kada ne razmišljate, nemate emocija, ravnodušni ste.
Zarobljene misli koje ne mislite, negativni osjećaji koje ne osjećate, ljubav koju ne poimate.

Stilska figura koja je, osim u književnosti, široku primenu dobila i u psovkama.

Upotrebljava se kada hoćete da na fin i kulturan način date nekom do znanja da je šupak.

Ostao bez pola zuba ili živio na ulici ili dobio sidu ili svo troje zajedno ili možda čak i umro ali ništa od toga nećeš čuti kao odgovor na ovo pitanje kada ga uputiš tom jednom liku koji ti spašava guzicu cijelog života.
Njemu je poznat cijeli tvoj dosije i tvoja predispozicija da se nađeš u problemima ali ipak uvijek stoji uz tebe i nerijetko trpi udarce kako bi te zaštitio ili ti pomogao iako zna da će tvoj jedini znak zahvalnosti biti pitanje: "Šta bih ja bez tebe?"

Devojka koja je omogućila da se 2008. godine evrovizija organizuje u Beogradu, što će biti najbolja promocija za našu zemlju. Devojka koja je pokazala svetu da se i u Srbiji pravi kvalitetna muzika. Devojka koja zna odlično da radi ono čime se bavi (da peva). Devojka koja apsolutno nije kriva što je priroda nije obdarila nekom lepotom (jer niko ne može da bira kako će da izgleda) a samim tim nije zaslužila da bude ovoliko popljuvana na ovom sajtu. Devojka koja takođe nije mogla da bira svoju seksualnu orijentaciju, pa ni zbog toga nema razloga da se po njoj pljuje (premda se i tu radi možda o glasinama i ne možemo 100% biti sigurni jel ili nije lezb.) Devojka koja je s druge strane sama izabrala da maksimalno iskoristi, na pravi način, ono što joj je Bog dao, a to je njen glas.
Bravo Marija!

Drugarski savet nemaču pojma da se mane aktivnosti koju obavlja kvalitetno poput marmuna, kontraritmično i u duhu narodne ''nećeš se ti najesti leba''... đebilu!
Pritom, da ne bude brutalno i ljakse stajl, eto i osvrta na ono u čemu je navodno dobar, makar to bilo značaja reda veličine od jednog lanjskog snega ili na nivou potrebnog znanja kol'ko za kuvanje šrafova.

Zakon fizike koji je gospod Bog nekako prevideo kada je onomad od Adamovog rebra stvarao Evu. A da nije, žene bi danas bile srećnije, a bogami i prema muškarcima predusretljivije. Jeste da bi plastični hirurzi izgubili klijentelu, al' ko ih jebe ionako su prebogati.

Nema tu zajebancije, kakav jablonja kakav mudonja, kakav čardak na nebu kakav Beograd na vodi. Pripovijetka koja je i najkrvoločnijem ratnom zločincu probudila u djetinjstvu kap sjete, gorke patetike zbog koje bi na kraju srameći se samoga sebe ili počeo da kolje ili ušao u politiku.Kako god, priča navodno inspirisana istinitim događajem, a sama činjenica da piše da je nešto potencijalno istinito u Srbina budi objeručko prihvatanje... Dječak i otac su išli po ogromnoj mećavi, dječak je vodio kravu za konopac, ocu je bilo žao da sin trpi jake udare vjetra i bidrio ga riječima da se ne okreće,da gleda naprijed, i tako dječak na kraju puta se tek okrene i skonta napušeni debilčić da u ruci ima samo kanap, a da su ćale i krava negdje zameteni....
Toliko je to ušlo u naš narod da su počeli da razmišljaju đe turaju glavu, određena su i pravila, kada se spava glava ne valja da je prema vratima, kada se iznosi čovjek kroz vrata mora prvo glava, osim ako se preselio, tada je suprotno.To je činjenica koja je pomirila alternativce i medicinu, i svugdje je poštuju pa čak i u ratu.

Zlo i naopako. Katastrofa. Ugas. Što bi rekli naši stari - dizasta.

Kako kod nas, tako i svuda po svijetu, gavran-ptica simbolizuje smrt, nesreću i ostalu zlehudu sudbu. Vjesnici nevolje su često i četiri jahača Apokalipse, neke druge ptičurine, Drašković Vuk, svastika i krvav uložak, ali gavran ipak djeluje nekako najzajebanije. Zbog toga ga umjetnici u svojim ostvarenjima želeći da dočaraju žestok bol, tugu i patnju, nerjetko meću đe leti, grakće na nekoj krstači ili đe kljuje sirovu utrobu maloga zeke.

Bilo da je riječ o sreći i veselju ili o kuknjavi i zapomaganju, u Srba nikad ništa pa ni to, ne dolazi u obzir ako je umjereno i nije hardkor. Tako mu je i epski narodni pjevač s gavranom dao po pičci.

Je l' ti nije bio dovoljan jedan gavran kukavče?! Metalikama u spotovima jeste, a tebi malo...To nisi htio da odstupiš od teze da nesreća nikad ne dolazi sama? Kažeš "dva vrana"... Morao si da naglasiš da su crni pizda ti materina!?! Da niko od čitalaca ni slučajno u glavi ne stvori sliku žutih ili tirkizno-plavih gavrana. Bilo je neophodno da turiš baš njih, nisi mogao vrane kao gospodin Hičkok? One ti nisu bile dovoljno jezive...Pu!

Jedini ko je imao muda da u svom djelu ovu pticu ponizi i unesreći je baksuzni Ezop, u basni Gavran i lisica, al' i on je završio kao rob u antičkoj Grčkoj. A čim su ga oslobodili, odmah je likvidiran. Zbog parčeta virtuelnog sira, ej! Pa ti vidi...

S gavranom izgleda stvarno nema zajebancije.

Neosmišljen potez. Nešto napravljeno bez kohabitacije sa mozgom.
Kao da si prešao u četnike '45.

Izraz koji na većem dijelu teritorije na kojoj žive Srbi ne znači apsolutno ništa. Međutim, na prostoru sarajevsko-romanijske regije blisko je povezan sa terminima bol, prelom i hospitalizacija.

Ne jebe živu silu. Autoritet mu je apstraktan pojam. Ne poznaje strah, ali ni oprez. Vječito ležeran, poremetiti se ne da. Dok neki ljudi gledaju kroz ružičaste naočale, on gleda kroz ljubičaste. Može mu se. Faca svakog kvarta. Volio ga ili ne volio, njega zaboli za tvoje postojanje, a kamo li za mišljenje. Kada divlja u pustolovinama, divlja, a kad stoji zabakaridiran doma, stoji i gleda boju od zidova kako se suši.

Mi smo, ionako, samo plod njegova uma.

Krajišnik sa kraja sveta, kao i njegovi balkanski kolege, Žare i Goci, dobro peva, ali je težak za slušanje. Nastupa u vokalno-instrumentalnom sastavu "Nidžo Pećina i pogano seme". Najpoznatije pesme su mu "Đe rastu divlje ruže", "Dođi mi u san", "Žalopojka", "O, đeco" i još gomila pesama u kojima meša ljubavne i maloumne detalje skoro kao Pero Defformero. Nidžo Pećina je poznat širom planete, od Tokija do Milvokija, ali kod nas nije dovoljno popularan zbog čudne odluke radijskih i televizijskih kuća da mu daju mnogo manje medijskog prostora nego što muzičar njegovog kalibra zaslužuje.

Sinonim za tamo.

Neko ko je pandrknuo još davnih dana.

Fraza kojom se pravi osvrt na ponovni bljesak već zaboravljenog asa.