Izraz kojim sagovorniku stavljamo do znanja da nijesmo u potpunosti sigurni da je njegova mentalna higijena na nivou.
Sreće se još i u oblicima "Kako je zglavom?" i "Šta je s glavom?"

Kao što autor Rosoneri reče, "Blaz ne može da bude čo'ek ispod 150 kila". Moj deda se nije zvao Blaž, i nije imao 150 kila, već pola od toga. Dakle, ja u stvari i ne definišem svog dedu. Ali deda je dobra riječ da se stavi uz Blaza. Odaje dozu subjektivnog i vjerovatno nezasluženog poštovanja, uz odsustvo svakog straha. Zato nije recimo - tata Blaž, čika Blaž, čiča Blaž... Ne ide.)

Moj deda Blaž je dobar čovek, iz perspektive svakog komšije iz kuće preko puta koji mu već 20 godina viri u kesu sa pijace. On sjedi u fotelji i salta kanale, gleda tenis, gleda farmu, gleda dnevnik, gleda slagalicu, gleda bolji zivot (e jes ovaj marko nikolic dobar glumac...eee...), i tako gleda sve na sta naidje, ne obrcajuci paznju na to sto mu prolazi ispred ociju. Da, deda Blaž je malo izlapeo, srecom po njega. Deda ima teske kosti, ima salo, tesku osuncanu, izboranu glavu, i svijetle oci sa alkoholicarskim podocnjacima. Deda Blaž, dok je bio samo Blaž, nikad nije morao da prestane da pije. Jednostavno, ta casa je toliko isla uz njega da nikome nije ni padalo na pamet da mu trazi da stane. Sada vise nije tako u mogucnosti (sto ga ne sprecava da natoci rakiju prije variva, ali ta se ne racuna u alkohol). Sada se fura debeli stap. Cesto zaticem dedu Blaža u mojoj osuncanoj ulici kako sjedi u dvoristu na niskoj stolici platnenog zaledja, sa tim istim stapom od svijetlog drveta medju nogama. Deda Blaž voli i zenske, i cesto mu taj lako zagubljivi pogled odluta nehoticno tamo gdje mu ni misao vise ne ide. On to tako malo, instinktivno, zavuce oko u bezbriznije krajeve, i uvijek prizna kad je uhvacen.

Deda Blaž ne prica mnogo. Jes jes, nije nije, hehe, eee Marko Nikolic, dobar glumac... To i jos par uzrecica su mu dnevni repertoar. Cudno mi je to bilo, jer ostale dede iz ulice ne zaklapaju. Deda Blaz ne voli da seta, valjda stedi kilometre, postao je tanak sa njima, i sam je osjetio (ali ni o tome ne prica). Voli kad mu pogodimo merak. Kako samo dusevno ispusti ono'eee hehe', kad mu iznesemo TV na terasu, ili kad mu spremimo ribu. Voli ribu. Voli i da vrti onaj stap u ruci. I sve je vise blažen sto je tuplji, taj moj deda Blaž.

Nešto poput narodne "Rđavom kurcu i dlaka smeta". Tužna činjenica, da "naš" čovek ne ume da prihvati svoje neuspehe i propuste pa onda uvek uspe da nađe nekog koga će okkriviti kako se ne bi suočio sa samim sobom.

Vidio sam ga u izlogu kad me je otac poveo u grad da prodamo stoku. Crn k'o novembarska noć, sa sivom trakom okolo i uskim obodom, odmah mi je zapao za oko. Stari, zadovoljan zbog uspješne trgovine, zavuče ruku u džep, izbroji novce i - eto njega na mojoj glavi!

Ja, mlad momčić od osamn'es' ljeta, šaljivdžija, šeretski ga nakrivim na desnu stranu i krenem po sijelima. Pročuo se taj moj šešir međ' curama. I njoj se dopao. Za traku mi đurđevak zadjenula. Te jeseni, zatražih joj ruku od oca. Pristao je - iz dobre sam kuće. Napravismo veliko veselje, gdje se vajni mladoženja, to jes' ja, toliko naliza da su morali šeširom donositi 'ladnu vodu sa izvora kako bi me dozvali. Nije rakija za mene.

Zarati se. Kren'o jedno veče u šumu da potražim zalutalu stoku kad naletih na neke soldate. Sam đavo zna koga su tu čekali u zasjedi, pa osuše po meni, ni krivom ni dužnom. Bježao sam koliko me noge nose. Na šeširu mi puščano zrno napravilo dvije rupe. Puc'o Švabo d' ubije, usta ga jebem! Šta bi bilo da sam ga do ušiju navuk'o? Dugo sam ga nosio tako šupljeg, cijeli rat i par godina posle. Nije se imalo za novi. Malo mi je kisla glava, al' bio čo'ek mlad, ništa mu nije smetalo. Eh...

Prođe i to. Sastaviše se nekolike rodne godine, iskrči se imanje, posija se žito i kukuruz, a ja od miline svako jutro - u obilazak. Samo mi šešir viri iznad usjeva! Umorim se, legnem pod šljivu, nakvirim obod preko obrva da mi sunce ne smeta i zaspim dok se oko mene sinovi igraju. Ljepota božija!

Prođoše godine, postadoh najbolji domaćin u selu. Iškolovah djecu, poženih, unuke stekoh. Sad imam tri šešira - jedan za slave, drugi za svadbe, treći za okokuće. Ne gledaju me više snaše, ispod šešira se bjelasa snježnobijela kosa, nije više ni red. Ako! U šešir berem prezrele trešnje i nosim unucima. Oni mi se obraduju.

Stiže me i bolest. Staračka. Sve ređe izlazim i sve ređe nosim šešir. Spada mi sa ćele. Umrijeh srećan. Djeca su odavno svoji ljudi, a ni nje više nema. Sahraniše me jednog lijepog majskog jutra, sa šeširom u kovčegu, jer sam tako htio. Možda me ona, tamo, ne prepozna bez šešira.

Starinska mašina korišćena u tekstilne svrhe. Proizvodi nesnosnu buku, sličnu kao i prosečan ženski krš vo'kal.

Iskreni vapaj prosečnog Srbina posle apstinencije od mesišta koje traje više od dva dana.

Izreka koja ironičnim slučajem ima više shvatanja.

Osoba velike fizičke snage i malih intelektualnih sposobnosti. Ne vodeći računa o drugima snagu uvijek i bezobzirno ističe u prvi plan, tako da mu grubost postaje i jedina upečatljiva osobina, lako uočljiva gotovo cijeli njegov život, uveliko zasjenjujući i njegovu glupost.

Ne, ne mislim na ono kad ti roditelji govore da hodaš pravo jer ćeš iskriviti kičmu.
Ne, ne. Mislim na ono kad je, pa recimo, nečiji nivo testesterona niži od donje granice balkanskog prosjeka pa mu treba malo guranja u situacijama u kojim isti ne ispunjava uslove za rješenje problema u kojima se akter zadesio.
U suštini predstavlja zamjenu za izraz "stisni muda" kada primjena istog ne bi bila najbolje prihvaćena od strane društva u kojem se nalazimo.

Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno-tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi.
Kreativnost je aktivnostje aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda.
bla bla bla bla kreativnost je bla bla bla kreativnost bla bla bla kreativnost bla bla bla... Jel vam dosadno,verujem da jeste! to je zato što u ovom tekstu nema ni trunke kreativnosti(a i copy-paste je) već objašnjava stvari, koje verujem da su baš svi upoznati kao sto su činjenice: Zemlja je okrugla, Sunce nam daje svetlost i toplotu, Srbi su najbolji i najpametniji narod, hi-men je gej, nisi gej ako oko si voleo da gledaš taj crtani(možda malo), nisi gej ako si obrisao bulju uloškom zato što je nestalo tolet papira, nisi gej ako ti se digo na Chris Crockera, jer strašno mnogo liči na žensku fuficu (nije dokazana činjenica), nisi gej ako prićaš mnogo o gejevima( nisam gej),i tako dalje...

Izbacivanje nepotrebne karte iz ruke. Obično se dešava u preferansu (ili u nekoj drugoj kartaškoj igri koja je orjentisana na boje) kada onaj koji igra forsira adute (ili neku drugu, kod tebe deficitarnu boju) pa si prinuđen da škartiraš karte za koje procijeniš da ti kasnije neće trebati. Škart, kartanje, škartiranje, etimologija ove riječi je prilično jasna.

A procjena, ko procjena, ukoliko se to desi u poodmaklom stadijumu igre velika je vjerovatnoća da znaš što onaj koji igra siječe, škartanje može proći bez problema i sve ćeš svoje jake karte sačuvati za kraj. Ali, ukoliko se onaj koji igra uhvati i odmah počne da gruva adute, škartanje se vrši samo na osnovu informacija dobijenih preko licitacije.

Bilo kako bilo, nezgodna situacija za onog koji prati, i greška, odnosno preškartavanje, je uvijek prisutno kao mogući ishod. Zato je važno pratiti saigrače i ako se to kvalitetno odradi, kako za vrijeme licitacije tako i za vrijeme odigravanja, preškartavanje je praktično nemoguće. Dobar igrač uvijek zna šta da škarta.

U slengu, škartanje je proces eliminacije nepovoljnih ishoda a preškartavanje glupa greška, situacija u koju dovedeš sebe usled nepažnje ili neznanja, odnosno nedovoljnog razumijevanja u određenu oblast. Ili prosto bola u kurcu, što je nažalost i najčešći slučaj.

Štranga. Vešala. Oko vrata je vezuju razočarani u ljubav, ćivot, ljude, sistem, sebe, i ko zna šta sve još.

Predizborno obećanje o izgradnji novih vrtića.

Osoba kojoj ostane viška mjeseca na kraju novca!

Najava jamba sa stilom.

Prorok Isaija je istegao prste i sprema se da počne. A, pogađa - au što pogađa!

Život je pička. Neko se rodi u sreći i veselju, na carski rez, ne pokvari tati i komšijama igračku, a nekog okote u bedi i siromaštvu, tamo đe Bog izvodi korner. Ostalo je čoveku do njega samog, ali i dobrim delom do okolnosti. I mo'š da se boriš do iznemoglosti ali ako nisi kući onaj dan kad sreća pozvoni na vrata, izvoli da se jebeš, jer sreća nije poštar, i ne zvoni dvaput. E baš takvima ostane ova metodologija otaljavanja života po taktičkom životnom koračanju danas - sutra. Daklem, jedan dan, jedan komad života i tako živim, a od futura znam da ništa ne znam. Videćemo sutra ujutro.

Draga moja Grozdo,

tri su dana kako si otišla. Nisi mi se čak ni ja-avila. Đeca jedu gurabiju sa suzama i pitaju đe je mama, đe je mama, a ja ne znam kako da ih utješim. Znam da si kod tvojih, pa ti šiljem ovo pismo po malom Blagoji. Ne trebaš mu ništa davati, dobio je ratluk.

Grozdo moja, srećo moja, limune moj! Vrati mi se, Grozdo, da me sunce ogrije kako me je ogrijalo kad sam te prvi put vidio kako sobaljuješ ovna da ga štrojiš. Sinoć bile Zvjezde Granda, a ja sve pogledam, čini mi se da pleteš na svojoj stolici. Fali mi da te gledam kako umorna spavaš sjedeći, a zaspiš slatko, pa ti se onaj balac otegne iz usta i taman kad pomisliš da će dovatiti do poda, ti ga usrkneš nazad. Fali mi da me pod jorganom počešeš po plećci svojim mekim brčićima. Fali mi da se nasmiješ, pa da se zatresu prozori naše trošne kuće. Sve mi fali, ko da si otišla prije sto godina, a ne prije tri dana.

Al' ono ti nije trebalo. Jesam došo pjan ko letva, jesam blatnjavim čizmama utracko predsoblje, jesam povraćo po ručno-čvorovanom i ručno-taftovanom ćilimu što ti tkala majka u ruvo, usta je jebem (izvini, srećo moja), al da me nako krvnički potegneš tavom... Šta ću, jesam ti vratio bekendom, al nisam ja tako mislio! Pa, ne bi ja tebe, nego ruka sama krenula...

Vrati mi se, Grozdo, moja kućo i imanje moje, ljubi Dobrivoje svoje uši klempave, pa te vodim kad oćeš kod Debelog u kafanu da kao nekad nas dvoje pojedemo tri oke janjetine.
Molim te.
Volim te.

Tvoj Dobrivoje

Plafonjerka, inače luster, ako se može tako nazvati, jer uopšte ne visi, već je pričvršćena za plafon. Ona ima i dobro i loše značenje... Dobro značenje: U slučaju običnog visećeg lustera može se desiti da neko ko je malo viši visok udari glavom o isti, često dešavano, međutim plafonjerka ne visi, i o nju udariti glavom može samo Vlade Divac. Loše značenje: U slučaju depresivnog stanja, ne može se obesiti, što nekim patetičnim ljudima izbriše svaku nadu o oduzimanju svog, eventualno tuđeg života.

Da sam prije 5 godina imao ovakav ljetnji raspust vjerovatno bih rekao da je bio savršen. Sada, najveća ocjena koju mu mogu dati jeste tri... na skali od jedan do pedeset to jest.
Zašto? Pa zato što u svega par pasusa mogu prepričati sve što mi se desilo u proteklih šezdesetak dana koliko je isti i trajao. Kad kažem "sve," mislim bukvalno sve.

Elem, dan pred raspust zacrtao sam sebi da ću očistiti godinu u avgustu. Odavno nijesam toliko promašio ali o tom-potom.
Naime, u avgustovskom roku ostavio sam tri ispita za polaganje a u Podgorici je to, jelte potonji ispitni rok. Nije da imam prostora da se žalim obzirom da nas ima samo tridesetak u mojoj, sada već bivšoj, generaciji ali opet bolje da krivim državu nego sebe za sopstveni neuspjeh. To svako radi, pa što ne bih i ja?

Eh, već prvog dana u okršaju između mene i pedesetak kila hartije izvukao sam deblji kraj. Iz nekog samo njoj poznatog razloga knjiga nije htjela da dođe do mene. Nije da to obično radi ali treba imati poštovanja kad vidi da sam umoran čo'ek.
Rezultat nakon 12 sati spavanja i još toliko sati gledanja u sunce - Pazl 0:1 masoni i ostala govna.

Ni drugi dan situacija nije bila ništa bolja. Opet greške u komunikaciji sa saigračima. Državna bezbjednost, evropska unija, NATO pakt, ruski tajkuni i ostala fizička i pravna lica koja mi žele zlo a predvode ih masoni i počinjem da sumnjam i jevreji (neđe smo ih ja i jedan drug negativno pomenuli a oni sve čuju) podižu svoju prednost na dva pogotka.

Premotaćemo film do otprilike desetog dana. Tad sam krenuo opet da treniram sa drugom na trim stazi tako da se raspodjela vremena značajno promjenila. Počeo sam da trošim 13 sati na spavanje, 9 na gledanje u sunce i 2 na trening... osim neđeljom. Tad bih se vraćao na "staro računanje vremena."

Tu neđe oko petnaestog dana jedan drug mi reče da će da ide na more. Taj drug mi je ujedno kolega sa fakulteta. Mlatili smo malo preko Morače, pričali o mogućoj vojnoj intervenciji u Siriji, kratkom filmu, čak i o projekciji srčanih tonova... doduše tu je više on pričao nego ja al' ajde.

Vraćamo se u dane opasnog treninga koji bez prekida traju neke dvije i po neđelje. Drugu sa treninga je bio rođendan.
Slavio sa još jednim likom kojeg niti znam niti poznajem. Dobar momak. Mislim i jedan i drugi su dobri momci.
Bile i neke đevojke i još jedan lik tamo. Rekao bih za tog tipa da je metalika. Ne volim metalike al' opet smo se fino ispričali o filosofiji, ženskim pravima i seksu.
Otišao kući neđe oko 2 ujutro i ispurnjao 17 cigara za manje od 2 sata. Ne znam zašto.

Nazad na dane treninga koji traju do deset dana prije ispita kada se pali crveno svjetlo!
Počinjem ubjeđivati sebe da i nije tako loše izgubiti godinu, fazon duže živim na računu starih iako u zadnje vrijeme češće ja njima dajem pare nego oni meni. Dobro je to.

Dolazi ispitna neđelja. Svoju filosofiju počinjem širiti po hodnicima mog fakulteta đe tješim ljude koji su nešto i naučili za vrijeme raspusta. Zapravo me boli kurac. Boli i njih kurac za mene. Doduše mene nešto manje boli kurac jer ja sam donekle altruista a ostali ljudi su mahom sebična govna.
Poslije mi bi pomalo žao par ljudi. Dobra su đeca al' makar ću imati s kim da iskočim na kafu poslije vježbi ako me zovnu. Ja inače slabo idem na kafe al' kad me neko zovne ne odbijam.

Elem po završetku ispitne neđelje rezultat je oko 60:0 u korist masona i ostalih tajnih društava koja preko chem-trailsa djeluju na moj nervni sistem i tako izazivaju lijenost.

Poslije toga sam još jednom iskočio sa onim kolegom da malo prozujimo preko Morače. To mi je bio drugi dan nakon rođendana. Za rođendan sam izio neki roštilj. Bili neki punjeni ćevapi i ražnjići sa slaninom. To dvoje obožavam (mada sam cijelo ljeto jeo odlično obzirom da je stara bila na odmoru).

Ove godine ću pobjediti masone.
Obećavam!

Najčešće opravdanje za izbjegavanje smaračkih aktivnosti. Kao i opravdanje za sopstvenu lijenost pri odbijanju posla ili sličnih rabota. Jedan od najprovidnijih ali i najdjelotvornijih fazona, jer se u privatnost ipak ne dira.