Legendarni duo izvođača čiste, izvorne krajiške muzike. Kontraverzni zbog stihova "Da zna bula kakva je slanina, nikad ne bi ljubila Turčina" i same pesme "Ja sam rođen đe džamije nema". Ali opet famozni i prepoznatljivi po nizu hitovu poput: "Sama pala, sama se ubila", "Evo brata", "Oj djevojko oja oja oja", "Nova Gara", "Đe si brate đe si imenjače", "Hajdučka vremena", "Zadnja piva" itd. Sve njihove pesme su čisti biseri, od kojih su najlepše uvrštene u "Antologiju modernog krajiškog zvuka".
Žare i Goci zabavljaju raju od Vankuvera do Melburbrna. Prepoznaćete ih po stasu i glasu, primetnoj muzikalnosti, širokom osmehu (fali im samo zlatan zub) i krasnoj narodnoj no[nji.
Ko je rek'o, jeb'o ga ćaća
da definiciju ne mogu napisati braća ?!
Pitanje koje nam upućuje sagovornik nakon što smo mu sve rekli i nakon što je shvatio šta smo hteli da kažemo, ali ipak postavlja pitanje u nadi da stvari nisu onakve kakvim se čine.
- Video sam ti ribu kako se žvali sa drugim likom.
- Šta hoćeš da kažeš?
-----
- Dragi, znaš kako nikada nisi mogao da me zadovoljiš?
- Šta hoćeš da kažeš?
-----
- Kolega, na pitanje o društvu ste opisali vaš subotnji izlazak sa društvom, kao prava građana ste naveli policijsku prijavu, takođe od subote, a na brak, srodničke veze i porodične odnose kao činioce društvenog položaja Roma ste naveli fajtovanje komercijalne romalizovane grupacije na Tošarini.
- Šta hoćete da kažete?
Onaj momenat tišine kada nam je pivo u flašama ispod donje granice etikete pa se gledamo medjusobno ko će sledeći da dozove konobaricu.
Parče zemlje koje ima VIP mesto u srcu svakog gastarbajtera.
To je mesto đe staramajka živi sama i đe se oseća miris toplog kruva. Mesto na kom su jutra rosna, polja zelena, a sijeno kao dukat žuto... sijeno đe je mala prvi puta dala.
Tuđina je kao bedem teška, kao pelin gorka... Džaba novci i mercedes, džaba svila i kadifa. Džaba vruća kućna pomoćnica i njezina zanosna gu'ica.
Kad ne može ocu na grobu sveću zapaliti, kad ne može s' majkom slavu proslaviti.
Istrošen, ispijen, umoran... Ispunio je svima hiljadu i jednu želju. Ostao mu je samo još jedan kome nije ništa ispunio, jedan koga je najviše zapostavio...
Došlo je vreme... pemzija, ilegala, rodna gruda i... mrak.
Kakao-krem u tabli, sa famoznom vevericom na omotu, koja je devedesetih na svakih 15 minuta iskakala na tv-ekranu i nervirala nas, gladne i slinave klince. Proizvodi(o) centroproizvod.
Song:
Dij cipiripi, dij cipiripi,
kii tibli, kii krim,
id sidi ki bimbini,
ji vilim di jidim.
Dij cipiripi, dij cipiripi,
id chikilidi i lishniki,
jir nimi nichig lipshig
id cipiripiji!
cipiripi, cintripriizvid.
Kmhm, mislim centroproizvod.
Možemo ih dozvati iz uspomena.
Ponekad nam se iznenada jave i vrate nas u bezbrižno vreme kad nam je jedini problem bio gde ćemo i sa kim da se igramo.
Babina neprovetrena „gostinska soba”, podrum iz kog zjapi mrak, lift u koji se ne može bez roditelja, starinske pekare, prašina koju je sa ulice podigao letnji pljusak, svežina nakon grmljavine, autopresvlake, špajz, ordinacija, komšijske kuće (dok molimo tuđe mame da nam drugare puste napolje)...
Web stranica koja umanjuje čar gledanja pornića.
Muškarci znaju zašto!(i žene takođe)
Ovo kažu naše bake pre nego što ih drmne srčka dok nam nude slatko
- Uzmi slatko, sine
- Ne mogu, bako
- Uzmi, srećo bakina
- Ne mogu, ne mogu
- Uzmi kad ti kažem, naljutiću se
- Ne mogu bre, baba
- Moreuz... krklj..kljkkk
- Baba!!! Kuku mene! Šta ti je, baba?! Lele, bako moja...
Devojka koja deli reklamni materijal na ulici.
Posao kojim se bavi je u svaku ruku nezahvalan. Ma koliko nam isli na živce "ovi što smaraju sa flajerima", pokušajmo da se stavimo u njihovu poziciju.
Sedam do osam sati na ulici, izloženi prekim pogledima i guranju od strane užurbane mase.
Nakon svega toga odlaze do nekog nadrkanog privatnika koji im tutne šugavih 500 dinara, gledajući ih kao poslednje govno.
Uži centar Beograda, hladan i tmuran dan. Na ćošku devojka, oko 18 godina. Sva u crnom, tamna kosa, bledo lice na kojem se samo nos crveni od hladnoće. Nosi smešne džombaste slušalice iz kojih krlja neki komercijalni metalcore. Fasciniran vizuelnim aspektom njenog bića, morao sam da sprovedem kvazi pokušaj udvaranja...
Nakon pet do šest konfuznih rečenica, prilikom kojih se govornik pošteno najeo govana, a pritom je i zamuckivao, usledio je Flajerušin odgovor:
- E, je l' znaš šta?! Ovde sam već pet sati, pokisla sam i hladno mi je. Ako možeš, MOLIM TE, bar ti da mi se skineš s kurca.
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Ne pije se ništa. Nema se para pa se i ne ide u kafanu. Niko iz društva. Nema se ni za ispred dragstora. Kućne zalihe potrošene. Presušilo na svaku stranu. Nema se đe ni pozajmiti. Ništa. Iks. Nada. C.
Ali ne iz ugla ovih što nemaju. Izraz je podrugljiv, podjebantski, gađa đe je čeljade najtanje u tom trenutku, a to je novčanik. I obično pogađa cilj.
- Šta je bilo, mangupi, pije se vazduh, a?
- Puši kurac.
Najkontrovezniji "fudbalski" komentator na ovim prostorima. Jedini ciji su transferi sa televizije na televiziju vise uzburkivali javnost od samih igrackih transfera. Karakteristican nacin komentarisanja utakmica tipa: "Stadion prima 60000, a u pocetku je primao 40000 ljudi ciji je arhitekta bio iz jednog malog mesta, ciji je cale svaki dan pesacio 20 kilometara do posla, elem... cale je imao komsinicu koja nije bila bas u najboljim odnosima sa gazdom gde je zivela kao podstanar", nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Isproziva celu familiju igraca, drustvo igraca ispred zgrade, trenera, sudiju, pomocnog sudiju, vodonose, decake koji skupljaju lopte... Mnogi osporavaju njegov rad, ali jedno je sigurno, boljeg nemamo. Za razliku od drugih komentatora kojima bi i sah bio problem da prenose, on svaku utakmicu pocinje sa dovoljnom dozom histerije i entuzijazma kao da se neko rastaje sa zivotom i povecava dozu adrenalina, nama, gledaocima kraj malih ekrana i omogucava nam da se koliko-toliko bolje uzivimo u susret.
-Kaka je fantastican fudbaler, ali njegova majka je izjavila da joj se ne svidja njegova frizura i da misli da bi mu bilo lepse kad bi se osisao.
-Vidite kako Drogba duva u svoje kopacke, zapravo, on ima poseban ritual ciscenja, najpre ih opere vodom, a onda stavlja francuski dnevni list iznutra, jednom prilkom mu je stavljena engleska novina sto ga je veoma naljutilo.
-Vidite ove kostobrane sto nosi golman, ah ne vidite ih, ispricacu vam posle nesto u vezi njih...
-dakle, to ce biti zuti karton, a zanimljivo je da je otac Jankulovskog Makedonac, koji je sedamdesetih godina otisao u Cehoslovacku, gde se ozenio Cehinjom i prvom sinu dao ime Dragan, a drugom je hteo da da ime Marko, ali mu se supruga pobunila i dala mu ime Marek
-Liverpuldjani (stanovnici Liverpula)
-Toliko mnogo iznenadjenja na sampionatu, da bi bilo veliko iznenadjenje da ne bude nikakvih iznenadjenja.
-Cini mi se, ali mislim da sam u pravu, da je Kupe bio kod frizera, ali ne samo zbog sisanja
-Ako budete culi da sudija svira pistaljkom u ritmu, to je zato sto je on direktor muzicke skole...
Gej. Ukoliko ste onako građanin sveta pa volite taj izraz.
Peder. Ukoliko ste ponosni stanovnik brdovitog Balkana.
Lik koji voli da se spava u guzu na jeziku onih prvih.
Lik koji voli da se šuri u plinaru na jeziku ovih drugih.
Kako god da okreneš isto ti se 'vata.
Izraz je počeo da se koristi najviše posle filma Gospodar Prstenova, posle kog se i omasovio žanr epske fantastike i mase su prvi put videle kako izgledaju vilenjaci.
Plavi, nežne kože, flafičasti, feminizirani, baršunasti, gipki, ženskasti i koliko god da u nekoj sceni filma vilenjak surovo ubija horde neprijatelja, opet nekako sve to deluje pederski ili ako hoćete, gej i stvarno deluje kao fantastika.
Uvek kada se pojavi vilenjak u sceni nekako ga je lakše zamisliti kako vozi rolere nego kako tamani horde neprijatelja, a kada bi se dva muška vilenjaka poljubila, delovalo bi kao lezbo film.
Baš gej rasa.
Aragorn: Pogledaj ka istoku Legolase. Vatre se dižu. Sauronovo oko se okrenulo ka Gondoru.
Legolas: Da, ali pogledaj u zvezde i kakav divan kontrast baca svetlost od vatri na noćnom nebu.
Aragorn: Moramo se spremiti za krvavu bitku koja predstoji.
Legolas: Možda nam je ovo poslednji dan života znaš. Valjalo bi to iskoristiti.
Aragorn: Na šta ciljaš? Sa vama vilenjacima čovek nikada ne zna.
Legolas: Pa mislio sam malo, da pridržim tvoj mač, ako me razumeš.
Aragorn: Pa evo ti mač, ali koji će ti đavo kada imaš tvoj luk i strelu. I juče si tražio od Gimlija sekiru da držiš. Čudni ste vi vilenjaci skroz.
Legolas: Au bre koje ste vi svi sirovine idem da spavam. Daj mi onu veliku sveću tamo.
Aragorn: Evo ti sveća, šta se ljutiš odmah kao neka žena.
E, tu je kraj svim seksualnim fantazijama i frustracijama, ali stavrno i defintivno. 3D BioJet printer nije SF! Već uveliko štrika razna tkiva, doduše za sada ona jednostavnija ali se očekuje da će uskoro “štampati” i kompletna živa bića po želji.
A šta će smrtnici štampati?
Svašta, od porno glumica do prelepih Frankenštajnica za svačiji ukus. Na primer, glava TV voditeljke, sise drugarice iz prve klupe, pupak drugarice iz trece klupe, dupe komšinice od preko puta, noge dvonoge barbike i naravno brazilisko-karnevalska boja kože i odeća. Posle seksa, i obaveznog recikliranja bioinkmase da matorci ne primete, usledilo bi iživljavanje nad nedužnom florom i faunom i kreiranje nadrealnih bića kakva ni šizofreni bog na LSD-u ne bi napravio.
tin A: pu ‘bem mu mater, sinoć sam skinuo 3D model Jene Jemson, odštampao ga na 3D bioprinteru od glave do pupka i nestade mi Bioinka
tin B: pa nije katastrofa, mogla je bar da ti ispuši
tin A: ma jes, 3D model je bio kako Jena već puši nekom crncu, a njega je odštampao od pupka nadole
tin B: aaaa, 3D model bio za trojku, kapiram
Kad ga staviš đe ne treba.
(Posle svadbe)
-Dragi, jesi upoznao moju sestru, Natašu?
-Koju? Onu, sa malo kraćom kosom, plavom..?
-Da.. Što?
-Jebiga, opet sam zalut'o kurcem.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.