In. Conditio sine qua non svake pristojne skandinavke.
Man, we are soo fucked....Илити на матерњем-''Ау...''
Последње речи безнадежног несретника пре него што га прст судбине гурне у пуну кацу гована.
Антић: Због тога што сте играли ко бабе без десне ноге, вас, Жигићу и Красићу, сам продао локалом робовласнику, тако да ћете вадити дијаманте у Сијера Леонеу наредних 87 година.
Жигић и Красић у дуету: Ау....
******
Управник Зоолошког врта у Јагодини: Господине Марковићу, мораћу са тугом у срцу да вас обавестим да вам је јутрос угинула жирафа.
Господин Марковић: Ау..
******
Каизен: Драги моји Вукајлијаши, од 15.07. се коришћење овог сајта наплаћује са 150 динара по сату.
Они најзагриженији: Ау....
Dečje praznoverje, koje se pevuši kada vidiš avion na nebu. Nekako se uvek ponadaš da će stvarno da ih baci, čak i ako samo vidiš trag mlaznog aviona na 10 kilometara iznad sebe; a još ako je neki niskoleteći propelerac za zaprašivanje komaraca, onda mu mašeš k'o blesav u nadi da će pilot, (sa sve kesicom bombona), da tebe primeti pre svih ostalih. Koliko god lepo zvučalo, bombone ipak nikad ne stignu.
Kasnije se naučiš da kada avioni nešto stvarno bacaju, to nikada nisu bombone i razočaran surovom stvarnošću prekidaš svaki pokušaj kontakta sa njima.
Izjava kojom se oslikava fantastična brzina ispijanja piva i/ili dotrajalost frižidera.
- Čujem da ste se usvinjili u petak?...
- Brate, pili smo brže nego što je frižider mogao da nam ohladi!
- Šta, pili ste i mlako?!
- Jok, bre, sekli smo votkom!
Internet explorer је један једноставан програм који се добија уз Windows а који омогућава да се са интернета скину web browseri као што су Mozilla Firefox или Opera.
Kradljivac, sjecikesa, razbojnik, džeparoš. Sitna jajara ili profesionalni obijač sefova. Krupna ili sitna divljač, princip je isti, lijeva ruka, desni džep i đe je ba ono nestalo. Isparilo. Nema više.
- Dosta mi je više ovih lopingera, pa dokle više da nas na oči kradu, kako je nekada to bilo kada ga uhvatiš odmah na trg pa u katran pa u perje pa čujte i počujte pa da vidiš kako će da razmisli sledeći put prije nego nekome zavuče ruku u džep da otima samo zna ništa drugo za pošten rad to ni čulo nije a kamoli da žulj dobije na rukama nego u apsu treba to sve da vide kako je kada nemaš izbora i kada nemaš posla a djeca doma plaču a ti nemaš da im daš što da jedu nego ih gledaš i plače ti se sa njima ali ništa od toga nema nego treba opljunuti u dlanove i izaći i donijeti leba na astal ali pošteno da se ne crveniš nego ponosito staneš i pogledaš kanal iza sebe što si iskopao i kažeš „Ovo sam ja danas uzorao!“.
- Brate, ko ti drma kavez?
Nesto sto nikako ne bi trebalo da izgovarate ako radite u prodavnici pogrebne opreme.
Turbolativ količine pasa lutalica u određenom naselju.
Završio. Stavio tačku na i. Nije što si htio, nego je tako moralo biti. Možda i nije bilo nje, to ne znaš, ali svejedno. I nikad više nećeš biti isti. I to je nebitno. Uglavnom, kraj je. Opraštaš sve, i loše i dobro.
I još jednom ću biti sve.
I pop, i rodbina, prijatelji, nerođena djeca, grobar, zemlja, sanduk, vjetar, kiša. Sve. Uvijek sam i bio.
I biće to sahrana na kojoj će svi plakati, čak i pop, i on će plakati. I grobar će suzama natapati zemlju kojom će nas prekrivati.
Ti to nećeš znati, jer si već odavno dole. Da, dole, a ni to ne znaš. A možda sam i ja samo zatrpan zemljom koju sam kopao da dođem do tebe. Ne znam. Nije ni bitno više.
Kad pop očita svoje, svi će nestati. Ostaće samo spomenik. I spomenik ću biti. Hladan, nijem spomenik. Spomenik kojeg ćeš vidjeti ponekad, a nećeš pročitati svoje ime na njemu. Nećeš ni moje. Okrenućeš glavu i nastaviti dalje. Možda će te samo podsjetiti na nas. Na kratko. On i priglavci koje sam kupio da ti ne bude hladno, ili medo na kom piše volim te. Ostaće i svi neotvoreni pokloni koje sam kupio za tvoje rođendane na kojim nisam bio.
Ti ćeš da nastaviš svojim putem, tražeći mene i grleći mene kroz druge, a da to nećeš znati. Samo ponekad, kad budeš sama u sobi, obuzeta mislima, tad ću ti pasti na pamet. I bićeš tužna. Ali nakratko. I to će proći. Možda je i bolje tako. Možda je zabluda najbolja.
A ja... Ja ću da ostanem spomenik, jer tu sam ti najbliže. A i ko spomenike voli?!
Ja biram tako. Ostaću sam sa tobom, a bez tebe.
Nauka menja svet... Očekujmo stabilnu, tvrdu i čvrstu starost...
Citat godine nosioca Nobelove nagrade za medicinu Drauzija Varelle, brazilskog onkologa :
"U današnje doba se pet puta više investira u medikamente za mušku potenciju i silikone za žene nego za lečenje Alchajmerove bolesti. Tako ćemo za par godina imati stare babe s ogromnim sisama i stare dede s tvrdim penisom, ali se niko od njih neće setiti zašto je to dobro i čemu služi."
Znak kojim ćale stavlja do znanja da je keva izašla i da su palačinke na izvolte. Prilike su retke i treba ih iskoristiti.
Vapaj penzionera ispred supermarketa '90ih u jeku nestašice ulja.
Помало гротескно вајкање сељака након падања града величине песнице, а односи се, наравно, на летину коју су засејали. (Мада звучи као да говоре о члановима породице.)
-Како пада, мамицу му, све нам поби, џаба смо сејали!
Sportski klub koji tvrdi da igra fudbal. Ne liči, ali ajde da im verujemo ako tako kažu. Lociran u Srbiji.
Posle prodaje iole talentovanih klinaca, koji znaju da spoje 1 ipo pas, posredstvom tata menadžera, ovaj domaći sportski kolektiv mora nekako da se pojača za prvo kolo evro kupova. Prvo i poslednje.
Pored bangavih crnaca sa livada Avale i prašuma Amazonije, bez noge, obrazovanja na nivou Bice i Đeljane i iskustvom u branju pamuka i bežanja od lavova na 10km, dovode se i domaći, provereni asovi (As- anti sportista). Matorci čije su najbolje godine prošle u vreme Tita, posle dugog iskustva u grejanju klupe poznatih klubova iz Norveške druge lige, i Nemačke severne regionalne lige, se vraćaju na mesto gde su napravili prve fudbalske korake. Da završe karijeru. Mada, bolje da je nisu ni počinjali. Predstavljaju se kao veliko pojačanje, a posle par utakmica može se primetiti da ih je pregazilo vreme, a i prostor, i da bi deda Miloje sa Kališa(Pobednik Kališ opena 1987) bio bolje rešenje.
- Brate, došao Petrović iz Hafnafjordura!
- Gde ga nađoše bre...
- Ma za našu ligu taman.
- Koliko godina on ima?
- 45, ali trči kao da mu je 42! Ima da ljušti!
- Daj brate, taj se seća desanta na Drvar i Pavla Vujisića kad je bio mlad. Može samo krompir kod nas u menzi da ljušti...
Rečenica koja ima bukvalno značenje.
Ono što sa zadovoljstvom izgovaraš dok ispijaš hladano piće na ležaljci neke divne plaže dok si na letovanju...
Moram da opštim sa nekim drugim. Ti si mi dosadila.
Sarkastična konstantacija ukućanu, kada dotični prilikom zijevanja jako razjapi usta.
- E kevo, daj neš' da jedem, pa odo' spavat', crk'o sam! :hhhhhraahhhhhh:
- De š'a si zin'o tol'ko, vid' kol'ke su ti te žvalje, ne daj bože da te vidi poreznik, pa da nam oporezuju čet'ri dodatna kvadrata!
Rečenica koju u filmovima vrlo tiho promrmlja neki marinac posle sat i po prašenja po teroristima svim raspoloživim vatrenim oružjem, u kome je na kraju poginuo njihov drug Džon. Svi na to klimnu glavom, neki se setno osmehne, itd.
Kod je pucao, makar na svadbi, zna da bi u stvarnom životu taj ožalošćeni marinac morao bi da se dere ko magarac, jerbo su im svima posle tolike pucnjave bubne opne načisto popucale.
Al ko još traži realizam od Holivuda...
Незванична химна старе Југославије. Једина коју смо сви тако сложно певали у глас. Тренутно је опет јако актуелна у Србији, певају је преварени радници, жртве лоше приватизације, углавно од муке али сложно као један.
Иначе, "Добар дан" на српском: Врати ми паре!
(Сад сам проверио на "Гуугл Транслејту")
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.