Ve-ce koji se nalazi napolju. Ne mora biti ozidan.
Auto copy/paste je simptom alchajmersko-vukajlijaškog sindroma od koga najviše pate vukajlijaši sa najdužim stažom i najvećim brojem definicija.
Aaaaaaaahaaaaaa, setio sam se. Leva noga. To je to. Mislim da to niko nije definisao. Odoh da proverim. L l,l,l, le, leevva noga ! Ima, ma ko je taj sunce li mu poljubim.
Posle otvaranja defke:
Vidi ja! E jeb ga.
Omiljena rečenica svih komentatora u svim sportovima kada izbije neka frka na terenu tipa:
-tuča
-penal
-crveni karton
-uletanje navijača u teren
-.....
Nerazdvojni parnjak ove rečenice je takođe fraza u kojoj on napominje kako ovakvim ponašanjem šaljemo ružnu sliku u svet, kako država treba da se pozabavi ovim problemom...(bla, bla , truć)...
I...Lazović utrčava u šesnaesterac, Stojković izlećeeeee.. PENAL! (Sudija i ostali igrači dotrčavaju do šesnaesterca , na tribinama već makljaža, igrači se koškaju, pukne šamar i izbija opšta tuča).Dragi gledaoci ja sa svoje komentatorske pozicije stvarno ne vidim šta se događa na terenu (a na terenu već krvi do kolena , klupe uleću da "spreče incidente" , navijači se više ne tuku jer je na terenu već mnogo zanimljivije)I ,evo, policija konačno stiže na teren, smiruju se strasti... država i ostale institucije stvarno treba da se pozabavi srpskim fudbalom, šaljemo ružnu sliku u svet ...
Leđendarna izjava Save iz Kikinde, koja se ustoličila vremenom kao zajebantska poštapalica. Propao, smršao, oženio se, neće Zetor da upali, puk'o na kladionici, nije se krmača oprasila - nema čoveka, đe čo'ek.
Selo Čović Polje, neđeljica sveta, predvečerje, vetrić dirlika, okupila se ekipa pred zadrugom "STR Oranica", malo meze pileće salame, malo namignu pokojoj seljančici zapućenoj u dućan, malo nategnu zidarsko da okvase grlo:
Champy: Jaro moj, ja bi alaha mi ženio neku huriju, ako je babo Aljo rahatan s tim... Ne mogu više, baildis'o sam sabajle, u Mionicu ne smem doći, jure me jer sam drp'o ženu ženu predsjednika islamske zajednice, u Tuzli me vijaju neki talibani iz Maoče opet zbog druge tamo... Oženim se, i na džennetu sam.
Debeli pacov: Ja bih oliz'o sve te ženske što ih ima.
Glavni: Ima li neka baba s njemačkom penzijom? Ako je masnija, uprem dobro! Oženim se, sredim papire, malo bauštela, malo tetke Švabice, doćeram Kalibru u selo... ovo-ono.
Luks: Beži od te propasti. Ja se oženio, đavolji pakt: prodaš dušu i momačku slobodu, za malo (ne)redovnog milovanja, i svake druge sedmice moooožda dobiješ nezaprženog pasulja. Otkako sam izdao hardkor momačih dana, ni baba sera na bijeljinskoj autobuskoj neće da me pogleda k'o nekad, samo pruži ruku i kaže: "po marke za pišanje, marka za ono drugo". Neko veče stigne meni poruka: "E, gde si ti? Sećaš se kad si me vozao u svom Kadetu suzi? Znaš li koje je?". Jaro moj, neki me žmarci obuzeli, ja se poradovao da je neku jarebicu uhvatila nostalgija kad sam sa Magotom žario po seoskim vašarima, ozario se ponovo. Kad ono stiže sledeći SMS: "Ujka Sima te malo troluje"... Eto, vidite li vi mog usuda. Od svih ženski na svetu, ja u ponoć hotujem sa Ujkom Simom! Prop'o dibidus, nema čojeka, đe čoek...
Debeli pacov: Hm, Lukse... jedan liz da ja bacim tvojoj ženi ako ti nećeš?
Luks: Glavni, der mi časkom tu sikiru...
Veoma skraćeni naziv za jednu multifunkcionalnu prostoriju.
U njoj možemo pošteno da se isplačemo, iskenjamo, istuširamo.
Veliki broj je onih koji su se u toj prostoriji setili prijatelja koga nisu čuli mesecima, kao i onih koji su, prazneći se, osmislili neki stih ili došli na ideju šta bi trebalo sledeće u životu da urade.
Takodje, u trenucima naše opuštenosti i samoće u VE CEu, može se dogoditi da udje baba ili majka, preturajući po veš mašini kako bi opran veš okačile da se suši.
Ili, upadne dete da nam baš u tom trenutku pokaže i otkrije - plišanu igračku koja mu danima džedži na krevetu.
E, na kraju ostaje ključ, koji je poželjan u vratima od VE CEa sa unutrašnje strane (ako u kući nema dece) koji nam omogućava neometani boravak u istom. Tada mogu da se čuju samo uzvici i povici nestrpljenja, ali šta se to nas tiče, kad smo sa prave strane vrata!
Nema veze sa domaćom muzičkom scenom.
Više nego očigledan copy/paste koji se autor uopšte nije trudio da reciklira u iole prihvatljiviju formu. Toliko opsta stvar koju i autistična deca znaju.
Univerzalni odgovor profesora i studentskih službi na sva pitanja studenata
U studentskoj službi: Gdje ste postavili raspored?
Šalteruša: "Pogledaj na web stranici fakulteta!"
________________________________________________________________
Student: "U WC-u je nestalo papira, gdje ga mogu dobiti?"
Čistačica: "Pogledaj na web stranici fakulteta."
*Lik koji izgleda savršeno na prvi pogled, faca sa slike, mišići sa poli salame, ima taj neki papir zvani diploma, nafakali pos'o, šmekerski autić, razbacuje se šarmom, komplimentima, manirima.. ma koja ga ne bi nanjušila! Čo'ek avion, a nema pilota (ljepše polovice).. udaš se, i shvatiš da nijedna nije htjela avion koji će se izhrdat 2 sata kasnije, a na kraju ostane samo testera u krevetu i hrka u ušima!!
Hanuma: I tako sam ja planirala da imamo dijete...
Began: Zzzzzzzz
Hanuma:Alo ba, Begane, hrka te stoji 5 sahata!! Nisam se ja za testeru udala!Dođi vam' pravi ovo dijete il' ću zvat poštara!
...je kada nekog pitas kako mu je protekao razgovor za psihijatrom, nebitno da li je kod istog isao radi lekarskog uverenja, regrutacije, razgovora o sexualnom zivotu ili ko zna cega, a on ce, naravno, odgovoriti "Ma prestravio sam i psidzu, brate nije mogao da me provali, upslasio se jadnik od mene...bla, bla , truc...!!!"
Sta, bre? Od kad je postalo normalno biti nenormalan???
Seljačina puna love.
napomena: Ne mešati poljoprivrednika ili ratara sa seljačinom.
"Jes vido Sretena al diže onu kućerinu za manje od pola godine! Vidoje keramičar mu radijo one labudove i lavove, naš kolko to košta!"
"Ma boli ga uvo, gospodin čo'ek!"
Idiom, koji i pored fonetske sličnosti, nema nikakve veze sa prostaklukom i ljaksicizmom, nego opisuje stabilnu, normalnu, prizemnu i skromnu osobu. On dobro zna šta može i koliko može, nije preterano ambiciozan, niti nabeđen, blago mu trne ćuna za sve, a sa druge strane ima dodir sa realnošću, jer čvrsto stoji na zemlji i uspravljen gleda životu u oči. Kakav je u komunikaciji, takav je u svim aspektima života: direktan i neposredan, ponekad osirov i prek, ali uvek pravičan i iskren.
Duševan čovek, veseljak i umereni hedonista, sa smislom za meru, smislom za humor, na svoj i na tuđi račun. Domaćin, porodičan čovek, spreman da se žrtvuje za svoje prijatelje i porodicu, posveti borbi za ideale, a u današnje vreme mukom zabavljen obezbeđivanjem suve egzistencije, jer je pošten način uvek teži put, put kojim kod nas jedino idu zanesenjaci-sanjari i dobroćudne poštenjačine, zbirno prozvani imenom "budala" od strane moralnih mizerija nakoćenih u žabokrečini sunovrata moralnih i ljudskih vrednosti. Nekada veoma čest tip čoveka sa naših prostora, ali danas u doba gde statistički na 10 ljudi dolazi 4 gladna čoveka, 2 radnika težaka, 1 beogradski organizator gej parade i 3 menadžera, vrsta koja izumire poput belog međeda, jer prost čo'ek ne da ne zna da se lakta po novokomponovanim pravilima kapitalizma, nego on to ne radi čisto iz džentlmenskog razloga: to mu je ispod časti. Vođen srpskim inatom, a sa moralnim vrednostima usađenim porodičnim vaspitanjem, radije će umreti gladan, ali uspravljen, ponosan i neokaljan, jer ipak postoji nešto važnije od punog stomaka.
Da, vrsta prostih ljudi izumire nezapamćenim tempom, jer se ne može efikasno lagati izražavajući se lakonski sa pešest reči kao što prost čo'ek radi, nego kurtoazno, evropejski, slatkorečivo u maniru ljupkoglagoljivih menadžera, srpskih političara, velegradskih korporativnih devojčica. Sitnim vezom gramatički pravilnih, kitnjastih reči, i lažnih obećanja zamađijati žgadiju, koja je, eto, dovoljno tupava i kratkovida da prostog čo'eka nazove seljačinom, a šarlatane i moralne mizerije gospodom. Jebeš ga, žgadija je oduvek bila teški mazohista - prvo dopusti nekom da je uzjaše, kulturno izjebe, pa onda lepo kuka i daje priloge u crkvu za bolje sutra. PU!
Ovaj postupak je krajnji stadijum pičkopaćeništva!
Statavljanje slike svoje alatke kao avatar na raznim forumima, trljanje kite o maloletnice u busu nisu ni blizu ovakvom vidu pičkopaćeništva!
- Jao koliko je onaj Miloš riba povalio!
- Otkud ti to znaš?
- Prič'o mi bre, kad mu nije dan 3 povali!
- Ma i ti u svašta veruješ! On drka preko web kamere!
Pitanja koja imaju pogresan epitet uz njih.Ona su u Srbiji uglavnom stajaca,i stoje na mestu nekih desetak,dvadesetak godina.
- A sada prelazimo na tekuca pitanja.Kada ce i kako Srbija uci u Evropsku zajednicu,pitali smo gospodina Mirka Cvetkovica,premijera bla bla truc truc
Imam sad nešto nenadjebivo da vam kažem, da vas prosvijetlim i iz temelja izmijenim smisao vašeg postojanja. To je onako malo zapetljano i meni je teško da se izrazim, ali ako se malo potrudite i vi ćete shvatiti....
Blabla, Bog, đavo, muzika, truć, pisanje, bla, život, brrr, žito.
Niste shvatili? Pa kako? Ah, okrutni svijete, doći će valjda i dan kada će oni poput mene biti shvaćeni i priznati!!!
Ako misliš da nisi shvaćen, u 98% slučajeva to ni ne zaslužuješ. Ako spadaš u onih 2%, jbg, voljeće te 100 godina nakon smrti.
Metoda koju koriste svi ljudi koji imaju fejs da bi čestitali rođendan svojim fejsbuk prijateljima(koje usput vide jednom u mesec dana). Kada vidite da dotična osoba ima rođendan i pomislite da bi bio red čestitati joj,lepo odete na njen profil, kopirate neku stariju čestitku i nalepite je kao Vašu. Kada slavljenik vidi Vašu čestitku on koristi Copy/Paste metodu zahvaljivanja da bi izrazio zahvalnost što ste mu čestitali rođendan.
Prijatelj 1 : Srećan rođendan i sve najlepše! :)
Slavljenik : Hvala :)
Prijatelj 2 : Srećan rođendan i sve najbolje! :)
Slavljenik : Hvala :)
Prijatelj 3 : Srećan rođendan i sve naj-naj! :)
Slavljenik : Hvala :)
Prijatelj 4 : Srećan rođendan i sve najbolje! :)
Slavljenik : Hvala :)
Prijatelj 5 : Srećan rođendan i sve najlepše! :)
Slavljenik : Hvala :)
...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.