
Apsolutno dominirati situacijom, držati konce u svojim rukama. Ne možeš se sjebati, imaš stopostotnu kontrolu. Osećaj sličan onom koji ima Neo u Matrixu.
- kako teče posao?
- super, nadmašio sam sve konkurente, imam odlične saradnike, pare mi se slivaju u budžet, ma posao cveta, k'o da sam jedini trezan u kafanskoj tuči.
Stanje alkoholisanosti u kome te gađaju novčićima da vide da'l si živ.
Stvar koja se najbolje shvati kad se vraćaš kući mrtav pijan iz kafane.
Pokušaj da se setiš koja je tačno kuća tvoja kad se mrtav pijan vraćaš kući.
Nasuprot tome što su kod nas pogrebne priče obično tabuirane ostacima paganskih verovanja stoji jedan u najmanju ruku čudan princip pogrebnog materijalizma, da ga tako nazovemo. Ova vrsta shvatanja kod nas nije prihvaćena, nego uvrežena. Ona nije samo primetna, već je konstanta i kriterijum po kome se meri stvarnost. A sve potiče od toga što bi mrtav Srbin da se za njega čuje. Mrtav Srbin hoće da se ZNA da je on lično bio tu. Da se nasmeje masno i pokaže srednjak svim gostima na sahrani. I to nije sve.
Mrtav Srbin bi da piša po živima.
1) Mauzolej gasterbajtera - Predstavlja krajnje konvencionalan vid izražavanja rodoljublja. Pola bečkih putara, komunalaca i građevinaca dobilo je svoju bistu širom zemljišnih poseda JKP "Groblje". Batali tradicionalni obrazac po kom moraš da se dokažeš čovečanstvu da bi dobio spomenik u prirodnoj veličini. Rokaj ti jedan sam sebi, šta će ti ko.
Ko jebe hrišćansku skromnost. Rokni deset iljada evra samo na sanduk. Nek sija, mamicu mu. Nek vide.
2) Sanduk od zlata - Predstavlja nešto skromniju konvenciju od gore navedene. Naime, ustaljena praksa je da prodavnice pogrebne opreme nude sanduke raznih dezena i kvaliteta, pa tako možeš da biraš boju, ukrase, materijal i sve ostalo što će doprineti da sahrana tvoje porodice protekne u što većem veselju i berićetu. Možeš i trubače da poteraš as well.
Kao što vidimo, nije samo pokojnik taj koji pristaje na obrasce ponašanja koji pišaju po hrišćanstvu i ljudskosti. U tome je, gospodo, cela pogrebna industrija.
3) Svaki pravi Srbin ima lični interes da ode u raj. Generacijsko-kosovsku predodređenost. A, normalno, gde je interes, tu je i ekonomski faktor. Pa se, jelte, kao nastavljači tradicije trgovine indulgencijama danas javljaju popovi sa svojim cenovnicima . Koliko se plaća vera, pope? Kažeš bog je milosrdan? Ne znam za to, al ti sigurno ne deliš tu osobinu. Pogino. Religiju je više žalosno i optuživati, popovi prazne po njoj bešike brže nego što je Holandija ispala sa evropskog. Osam iljada sarana, pa ti beči očima. A ceo tonalitet je promašio.
4) Skaradni epitafi - Naime, kroz posao sa pogrebnom opremom posebno se razvila i grana epitafnog kamenorezačkog pesništva. Kako koji spomenik uradi, posebno ako je neko umro mlad i iznenada, kamenorezac iznenada biva stavljen pred nesvakidašni zadatak - Da na spomeniku skarabudži sramotu ovog vremena i roda oličenu kroz apsolutno odsustvo gramatike i bilo kakvih naznaka stila u delu njegovih dlakavih neškolovanih ruku. Pa to će nekom nad glavom stajati, sunce mu!
5) Opscene slike na spomenicima - Sve što matora govnurda gasterbajterština ciganska nije mogla da bude tokom života ili njegova poslednja želja da šukne čitavoj populaciji. Batali pišanje po religiji, prešao je na nambr tu. Prostom šetnjom možemo videti slike ubijanja naroda, apsolutno neskrivenog orgijanj, hladnog i vatrenog oružja lakog i teškog naoružanja, vulgarne prizore protkane krajnje agresivnim spemom prostački seksualnim temama i mnogo toga drugog. Kad malo bolje razmislim, ove posmrtne delatnosti su toliko zabavne da je čudno otkud svi nismo počeli da jedva čekamo smrt.
Latinska sentenca.
Posledica uvođenja android sistema i mobilnog interneta.
Hoćeš krišom da lajkuješ ribu na sajtu "jebozovne mame", a žena ti stalno nešto kenja. Onda odeš na tavan i udariš lajk, da se ne vidi.
- Opet se dopisuješ sa kurvama!?
- Nije, keve mi, vidiš da igram yamb!
- Otkad yamb ima sise, pizda ti materina?
- Ideš mi na živce, odoh ja na tavan da se smirim!
Nikola kome je stari dok ga je prijavljivao u knjigu rodjenih bio mrtav pijan od srece.
salterka:"ooo pa to ste vi,kako ste?...vidim veselo..pa cestitam,nek' je sa srecom!!..A ime deteta je?"
otac:"'Fala...ma evo Super N..hik!ola,-di se pecenje za vas evo i rakija da nazdravimo drugarice..hik!"
Glavni izgovor kad dođeš mrtav pijan kući i dočeka te neko od roditelja ili ujutru vidi svinjac koji si napravio.
A : Svinjo...Alkoholičaru , zašto si se onako ispovraćao sinoć.
B : Ajde kevo šta odma pomišljaš na najgore , pojeo sam nesto pokvareno , ona pljeskavica od sinoć mi nije legla mora da je to u pitanju.
KAd ti se smuci zivot za vreme putovanja u srpskoj zeleznici
- Ulazi deda, mrtav pijan na stanici i ulazi u moj kupe iako su skoro svi ostali prazni, smrdi na rakiju i na stalu ( citaj balege )
Uzima torbu, vadi luk i pocinje da jede, a potom se okrece prema meni i govori
- Momak kuda putujes ( ekspresno menjam boju lica iz normalne u zelenu, i izbacujem napolje sav sadrzaj mog dorucka )
Izlazim iz kupea, i govorim e jbt, bolje da nisam ni pos'o!!!
Najčešće svadba to jest' aftersvadba, kad ostanu samo naši za astalom... kad se ćale, stric, ujak, teča, stari svat i ostala muškadija toliko unezveri i počene da priča o pičkama koje su guzili pre pedes' godina... jerbo su tad, tobož, harali okolnim selima i šumarcima i bili vrsni jebači, da im sve nije jasno kako to da im do sada ni jedno čeljade od dvadesetak gondži nije zazvonilo na vrata i reklo tata!
Količina ega u toku takvih lovačko-ribolovačkih raspredanja toliko naraste, da je najveća NAJVEĆA glupost koju u tom momentu možeš reći: ''Neka ćale ti si pijan... ja ću voziti''
E tu nastupa tajac
Ko je pijan?! Ja pijan?! Ja ne mogu da vozim!?
Ja kad sam voziJo ti si se, mali, još u mojim mudima klacko! Sad ćeš da vi'š kako se vozi!
Moja filozofija (nisam je ja izmislio ali je primenjujem)
Ako nešto ne znam po meni je logično da pitam, a ne da se foliram i ostanem stalno u rebusu. Internet je za to idealan jer možeš da pitaš razne ljude o raznim stvarima a da te boli uvo da li će neko da te zeza što nisi znao nešto.
Mrtav i beo, toliko pijan da ne daje znake života, ne može na noge i nije pri svesti
- Gde mi je muž bagro jedna
- Šta si Smiljka udarila na nas pa nismo mi krivi što on voli da popije
- Pitala sam gde je?
- Eno ga tamo kod šanka obeutio se
- Jebala vas i rakija i Bog, i šta da radim ja sad sa njim ovakvim
- Vodi ga kući
- A kako to da izvedem kad ne može na noge
- Nemamo pojma, zovi taksi pa ćemo nekako
Ne znam, mozda necija majka pije za rekord, ali dobro poznata fraza koja je usla u govor zapravo u originalu glasi: Pijan ko majka zemlja posle kise.
Olešen. Alkoholom ubijen. Maksimus mortus.
Mejt je leš (turcizam) a biti pjan znači da si pijan ali i da si Bosanac (vrlo zajebana kombinacija).
Ne kaže se zalud: samo mrtav pijan Bosanac je pravi Bosanac!
- Halo Urlike, Hans ovde, imam urgentan izveštaj iz Bosne. Skelani, blizu Srebrenice. Našli smo sedam neidentifikovanih, fascinantno očuvanih, leševa u novootkrivenoj masovnoj...
- Hans jarane, prekidaj, sad mi Meho reče, nisu srpske žrtve, to su iz njegovog sela momci. Preksinoć bili na sjelu kod Fude, sunetio sina, popili Boga Alaha, pa preko tog udarili po Badelu... U sami sabah krenuli bajagi kući, i et dokle su dogurali, do ovog jendeka. Fudo kaže da ako dosutra ne ustanu, samo zemlju pospemo, a on će nišane otesat.
Kada dodjes mrtav pijan kuci,sednes za komp.,udjes na "Google translate" pises psovke uz opciju "Listen",pa onda prozivas botha.
Izraz koji se odnosi na nekog ko se non stop žali da je mrtav umoran i nikad nije ni za kakvu akciju.
A: Aj u grad s nama.
B: Ne mogu, komiran sam sav, ceo dan sam po gradu jurio jaknu i ništa ne kupih.
A: Pa zovemo te u zezanje, idemo da se provedemo, malo se opustimo, cirnemo po koje pivo.
B: Ma jok, mrtav sam umoran, sad ću i da legnem.
A: Au, koji si penzos pa nećeš da kopaš nego da piješ.
Kraljevsko spuštanje na zemlju, prvi put praktikovao Vinston Čerčil na jednoj gospodji koja mu je rekla da je izašao pijan za govornicu, i dan danas se može primeniti na odredjenim "l00dym rybama" (dal' sam to napisao kako treba?).
Реченица која буди трауме из детињства свакоме ко је икада ишао са родитељима, или још боље са бабом и дедом на неко путовање.
Аутобус креће у 11.15. Баба је своје унуче пробудила још у пола 7 "да стигне да се умије и доручкује".
9:45
Унуче: Баба па каааааад ће више?
Баба: Сад ће сине, буди стпљива, седи на торбу.
Унуче: Али баба, једини смо на овом перону, нема га већ сат времена...
Баба: Ајде устани с торбе да ти извадим сармице да ручкаш...
Унуче: Ма нећу сармице баба, спава ми се!
Баба: Ех сад... Па карту сам нам извадила пре недељу дана, немој да си таква. Боље да ми чекамо њега, него да он чека нас.
Унуче: ???
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.