
Kad ljubaznu prodavačicu u pekari zamoliš da ti hleb, tek izvađen iz rerne, ne stavlja u najlonsku kesu.
-Komšija, evo hleb, može kesa?
-Nemoj komšinice, čim ga staviš, ovlažiće....a i kesa može da se zalepi. Evo ceger.
Ko je napravio ovo sranje, neka ga sredi
Šta nije u redu sa TV-om? Alo, bre! Decooooo! Ženooooo! Ko je ovo uradio?! Slušaj, bre, nemam celi dan, ko je izvadio ovaj kurac ima i da ga popuši,'ste čuli!!!
Hejteri su Online.
Не држи га мјесто, стално врда тамо-вамо.
Нешто налик на наизмјеничну струју.
Naizgled opušten i ne rpeviše zahtevan posao, naročito ako ga nikada niste radili, a onda jednom dobro razmislite kako se ljudi, a možda nekada i vi sami, ponašate ispred hamburgerije čekajući svoju pomiju.
Zakljičci su uglavnom slični kod većine ljudi:
Ne bih ja radio tamo.
Joj, treba tim ljudima dati medalju kakve oni budale slušaju.
Jao, strašno, zamisli da ti tako neka majmunčina nabije glavu na šalter i pita JEL GOTOVO.
Sve su to loše strane ovog posla. Naravno ima i dobrih ali nisu one tema. Najgora je noćna smena na ovakvom poslu kada se pijana omladina a još gore pijani matori prostaci vraćaju kući "iz života".
Primer 1: Hamburgerija u centru grada
Gužva i danju i noću, svkakavi ljudi dolaze, moraš biti fin i kulturan jer to je sve u opisu tvog posla, ljubazno pitaš za priloge i svima im u sebi želiš da crknu. Veća je verovatnoća da će vam doći mušterije koje su u žurbi pa im možete uvaliti gotove pljedže koje je neko naručio i zajebo vas pa nije došao po njih.
Primer 2: Hamburgerija na selu
Mnogo manje posla danju, veća sloboda teranja mušterija u kurac jer se svi znate, a isto tako možeš pijanog klinca koji ti se treska na šalteru da prijaviš njegovom ocu koji će ga olešiti od batina. Lošija strana hamburgerije na selu jeste veći rizik od zatvaranja i veća verovatnoća da ti mušterije znaju ime pa se dernjaju kao stoka "Zoro, jel gotov moj batak?" "Branka, jel ti ljut ovaj urnebes?" "Žare, daj nešto preko reda, jes mi teča ili nisi kurac?"
Online aplikacija za američko državljanstvo.
čuveni uzvik koji izgovaramo posle još čuvenijeg „ko ga vipra taj ga lipa” koji je neko drugi uskliknuo...
iskustvo u višedecenijskom varenju je u pitanju...:)
Сигнализација пристижућег аутобуса на аутобуским станицама. "Нешто" је удаљени аутобус коме се још не види ознака али који није онај који ви чекате.
Direktan potomak automehaničara.
Ako ti radi za dž, po prijateljskoj osnovi, odugovlači mesecima pod izgovorom da je prebukiran. U slučaju da sarađujete regularno, dakle sa plaćanjem, odraće te kao Zvezda Brodarac na domaćem terenu navodeći stručne termine za koje nije čuo ni Steve Jobs, npr. 'HTM-ova disfunkcija kognitivna sa flash optimizacijom'.
Mračna strana interneta, ne želiš da se uplićeš u to.
Znatiželja je ubila mačku.
Izraz koji cesto koriste 'nafurane male' kada vide decka na koga se pale. Njihova fora je da se prave da ne vide fra'era jer tako misle da ce ga privuci, a fra'er u vecini slucajeva nije ni cuo za njih.
Nafurana mala: Omg, eno ga Rajko, vraca se iz tererane... Prcaj mi kao nesto.
Drugarica: I sta ima novo ? Kazes polomio ti se bojler dok si se slikala na njemu ? Bedaraaaaa.
( prolaze pored Rajka ne gledaajuci ga, a kada Rajko prodje, skacu od srece jer su osetile miris njegovog znoja )
Ono sto imas trip da te gleda dok se presvlacis.
*da okrenem ja tebe na drugu stranu, za svaki slucaj*
Izraz u online video igrama koji se koristi kao srpska zamena za reč "noob".
"World of Warcraft"
Slavko: Mitre gađaj boss-a sa leve strane, Zdravko ti sa desne, a ja ću po sredini.
Mitar: Ok
Zdravko: Ok
10 sekundi kasnije...
Slavko: GAĐAJ GA MITRE ŠTA GLEDAŠ?!
Mitar: A čime da ga gađam?
Zdravko: oO
Slavko: STISNI TAMO ONO ZELENO, JAOOOO MITRE KAKO SI GLUP! -.- Zdravko daj ruši ona vrata tamo dole.
- Zdravko skoči na pogrešnu stranu i pogine -
Slavko: NE TAMO ZDRAVKOOOO, JAO BOŽE SA KIM JA IGRAM!!! KAKVI STE PANJEVI MAJKU VAM...
Fraza koja se koristi kada je nešto u potpunosti beznačajnu, neupotrebljivo, nepotreban, a ponekad i baeznačajno. U stvari, toliko je nepoželjno da bi se crnci u Keniji dvoumili dali da ga uzmu, čak i kada bi bio zamotan u 7o kila dimljene šunke.
-Si vido bre kakvog predsednika imamo? Ja veću budalu nisam video ni na youtubu.
-Bilo bi dobro da ga se otarasio nekako.
-A ko je toliko lud. Jedino da ga zamotamo u 100 evra i bacimo ga preko granice.
...........................................................................................
-Moram da nađem nekoga da mi pričuva brata.
-Mislim ortak, bez uvrede, ali tvoj brat je čisto zlo. Se sećaš da kad smo mu obrijali glavu da smo mu našli istetovirano 666? Pa klinac je nagovarao baba Stanu da ubije njenu omiljenu mačku Milunku? Da ne spominjem šta je radio komšinici Goci. Si ti bre kršten. Bolje da si ga bacio u neku raku ili barem preko granice u hrvatsku, Albaniju.
-Znam, brate. Zamotaću ja njega u 100 evra, pa će valjda neko da se zajebe.
Mala kamera koja obično stoji na stolu za računara okrenuta ka zidu, sva prašnjava često obrasla paučinom "zbog redovnog korišćenja i čišćenja". Obično se koristi jednom mesečno, a nekada češće, desi se da se ne koristi čak po dva do tri meseca. Najčešće se koristi na skype-u ili u kasnim večernjim časovimana nekom sajtu za +18.
Dva druga razgovaraju telefonom:
-Brate jesi kući?
-Jesam.
-Aj zovem te na skype.
-Aj brate zovi za 15 minuta dok osposobim kameru sva je prašnjava.
-Hahahaha taman i ja svoju meni u paučinu obrasla.
glavno mesto okupljanja članova vukajlije koji su online i koji se ližu međusobno, što ga čini idealnim za reklamiranje i budženje novih definicija!
Poseti čet i posmatraj! ;)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.