Šoferska fora kojom se kazuje da ne postoji mašina kojom dotični ne ume upravljati i za koju nema položeno.

Omiljeni muzički instrument dokoličara.

Covek koji nije glumio u "Titaniku", jer da jeste- sve bi ih spasao!

Poziv na seks među pripadnicima romske nacionalnosti.

Poziv policije za pomoc u SAD-u preko radia zbog ubistva. Cesto vidjano u americkim filmovima.

Stara bosanska riječ.
Nešto što vas muči u dubini duše, stiska, kida, reži.
A ne znate šta je pravi razlog.
Apsolutna praznina u vama, stanje kada ne razmišljate, nemate emocija, ravnodušni ste.
Zarobljene misli koje ne mislite, negativni osjećaji koje ne osjećate, ljubav koju ne poimate.

Hrišćanski monaški red osnovan od strane Zorana Kostića Caneta. Uprkos opštem uverenju, nema mnogo dodirnih tačaka s Franjevcima, osim sličnog imena. Canjevci se odlikuju time što su uspeli da spoje nespojivo - rock'n'roll, muziku bunta i promene, sa institucionalizovanom religijom. Odlikuju se time što su nakon 50 godina seksa, droge i alkohola doživeli prosvetljenje (verovatno jer je kita prestala da se diže a krvni pritisak da se spušta). Slučajno ili ne, niko od njih u vreme komunizma nije pokazivao neko preterano interesovanje za religiju, a prosvetljenje po pravilu dolazi devedesetih. Glavni predstavnici monaškog reda su već pomenuti Zoran Kostić, Bora Đorđević i Neša Galija. Po sramnosti onoga što rade stoje u rangu sa onim licemernim Ircem i holivudskim usvajačima afričke dece.

Stilska figura koja je, osim u književnosti, široku primenu dobila i u psovkama.

Upotrebljava se kada hoćete da na fin i kulturan način date nekom do znanja da je šupak.

To su definicije o zakletom neprijatelju Vukajlije, Facebooku.
Desetinu strana Vukajlije je potrošeno na pljuvanje i hejt Facebook-a i ljudi kojima je Facebook postao život. Neke od tih definicija su suvo zlato, a SVE su plusoprosjačke.
Autor nadajući se visokoj popularnosti svoje definicije, smisli nešto o Facebook-u. I naravno prođe dobro.
Slavljen bio onaj Vukajlijaš koji je reko:
"Da na Vukajliji ima sve o Facebooku, a na Facebooku ništa o Vukajliji." (parafrazirano)...
Nekog iritiraju definicije o poznatim ličnostima, a nekog Facebook, i sve o njemu, pa i definicije o njemu.
Ne treba biti mnogo kreativan pa napisati takvu definiciju...samo treba visiti na Facebook-u.
Lično nikad nisam dao minus na takve definicije, ali od sad, pa nadalje i ubuduće, ako imate minuse(ve) na takvu definiciju, jedan od njih sam ja. Isto važi i za sve definicije o Facebook-u koje do sad nisam pročitao.

Ostao bez pola zuba ili živio na ulici ili dobio sidu ili svo troje zajedno ili možda čak i umro ali ništa od toga nećeš čuti kao odgovor na ovo pitanje kada ga uputiš tom jednom liku koji ti spašava guzicu cijelog života.
Njemu je poznat cijeli tvoj dosije i tvoja predispozicija da se nađeš u problemima ali ipak uvijek stoji uz tebe i nerijetko trpi udarce kako bi te zaštitio ili ti pomogao iako zna da će tvoj jedini znak zahvalnosti biti pitanje: "Šta bih ja bez tebe?"

Devojka koja je omogućila da se 2008. godine evrovizija organizuje u Beogradu, što će biti najbolja promocija za našu zemlju. Devojka koja je pokazala svetu da se i u Srbiji pravi kvalitetna muzika. Devojka koja zna odlično da radi ono čime se bavi (da peva). Devojka koja apsolutno nije kriva što je priroda nije obdarila nekom lepotom (jer niko ne može da bira kako će da izgleda) a samim tim nije zaslužila da bude ovoliko popljuvana na ovom sajtu. Devojka koja takođe nije mogla da bira svoju seksualnu orijentaciju, pa ni zbog toga nema razloga da se po njoj pljuje (premda se i tu radi možda o glasinama i ne možemo 100% biti sigurni jel ili nije lezb.) Devojka koja je s druge strane sama izabrala da maksimalno iskoristi, na pravi način, ono što joj je Bog dao, a to je njen glas.
Bravo Marija!

Zakon fizike koji je gospod Bog nekako prevideo kada je onomad od Adamovog rebra stvarao Evu. A da nije, žene bi danas bile srećnije, a bogami i prema muškarcima predusretljivije. Jeste da bi plastični hirurzi izgubili klijentelu, al' ko ih jebe ionako su prebogati.

Zlo i naopako. Katastrofa. Ugas. Što bi rekli naši stari - dizasta.

Kako kod nas, tako i svuda po svijetu, gavran-ptica simbolizuje smrt, nesreću i ostalu zlehudu sudbu. Vjesnici nevolje su često i četiri jahača Apokalipse, neke druge ptičurine, Drašković Vuk, svastika i krvav uložak, ali gavran ipak djeluje nekako najzajebanije. Zbog toga ga umjetnici u svojim ostvarenjima želeći da dočaraju žestok bol, tugu i patnju, nerjetko meću đe leti, grakće na nekoj krstači ili đe kljuje sirovu utrobu maloga zeke.

Bilo da je riječ o sreći i veselju ili o kuknjavi i zapomaganju, u Srba nikad ništa pa ni to, ne dolazi u obzir ako je umjereno i nije hardkor. Tako mu je i epski narodni pjevač s gavranom dao po pičci.

Je l' ti nije bio dovoljan jedan gavran kukavče?! Metalikama u spotovima jeste, a tebi malo...To nisi htio da odstupiš od teze da nesreća nikad ne dolazi sama? Kažeš "dva vrana"... Morao si da naglasiš da su crni pizda ti materina!?! Da niko od čitalaca ni slučajno u glavi ne stvori sliku žutih ili tirkizno-plavih gavrana. Bilo je neophodno da turiš baš njih, nisi mogao vrane kao gospodin Hičkok? One ti nisu bile dovoljno jezive...Pu!

Jedini ko je imao muda da u svom djelu ovu pticu ponizi i unesreći je baksuzni Ezop, u basni Gavran i lisica, al' i on je završio kao rob u antičkoj Grčkoj. A čim su ga oslobodili, odmah je likvidiran. Zbog parčeta virtuelnog sira, ej! Pa ti vidi...

S gavranom izgleda stvarno nema zajebancije.

Što manje vaši matorci znaju da ga koriste to bolje po vas.

Neosmišljen potez. Nešto napravljeno bez kohabitacije sa mozgom.
Kao da si prešao u četnike '45.

Izraz koji na većem dijelu teritorije na kojoj žive Srbi ne znači apsolutno ništa. Međutim, na prostoru sarajevsko-romanijske regije blisko je povezan sa terminima bol, prelom i hospitalizacija.

Golo govno. Vrhunac talenta za nedostatak originalnosti. Zapravo, ne znam da li tu treba kritikovati same studente ili, ono što je verovatnije, njihove profesore koji ne podstiču nikakvu kreativnost.
Iz današnje vizure prosto je neverovatno da je "Ko to tamo peva" Slobodanu Šijanu bio diplomski film, dakle ipak studentski uradak, a da je danas uglavnom prihvaćen kao najbolji srpski film svih vremena.
A danas?
Suština filma je neki savremeni problem: neočekivana trudnoća, droga, alkohol, raspadanje porodice, a uglavnom sve to odjednom.
Čovek može da počne da gleda jedan rad, nastavi drugi, a završi treći, razliku neće primetiti, sve je copy/paste.

Od skora jako popularna uzrecica nase omladine. Iritirajuce kada se cuje vise od dva puta.

Krajišnik sa kraja sveta, kao i njegovi balkanski kolege, Žare i Goci, dobro peva, ali je težak za slušanje. Nastupa u vokalno-instrumentalnom sastavu "Nidžo Pećina i pogano seme". Najpoznatije pesme su mu "Đe rastu divlje ruže", "Dođi mi u san", "Žalopojka", "O, đeco" i još gomila pesama u kojima meša ljubavne i maloumne detalje skoro kao Pero Defformero. Nidžo Pećina je poznat širom planete, od Tokija do Milvokija, ali kod nas nije dovoljno popularan zbog čudne odluke radijskih i televizijskih kuća da mu daju mnogo manje medijskog prostora nego što muzičar njegovog kalibra zaslužuje.