Najbolji prepev koji sam ikada pročitao (Youth hostel-Nirmberg)
original:
Dadoh dva dinara, prevarih se grdno, mislio sam srati a samo sam prd'no. Tin Ujević
Prepev:
I sit here broken harted, payed a penny only farted. Nepoznati autor
Šta radi peni u Nirmbergu nemam pojma ali tako je pisalo
Noćna mora svakog WEB developera.
Sajt radi savršeno. Diviš se samom sebi. Otvoriš ga da vidiš kako radi u IE ... Ishod vredan za definiciju pojma Razočaranje
Sertifikat za svaku neproverenu/izmišljenu informaciju - jer ako baja sa univerziteta Lowenbrau u Schleswig-Holsteinu tako kaže, onda je to tako.
Nemci su carski narod, jer pored tolikog rada uloženog u industriju oni stignu i da po ceo istražuju koji prašak bolje izbeljuje tkaninu i koliko šoljica crne kafe dnevno treba da popijete ako hoćete da sačuvate blistavo bele nadlaktice - pa još i pošalju rezultate našim lifestyle časopisima i web-portalima. I još sve to rade u onim neudobnim belim mantilima nasmejani od uha do uha.
"Najnovije istraživanje u Nemačkoj je pokazalo da 88% muškaraca koji uveče popiju pola čaše limunade na jednoj nozi, ima duplo manje šanse da dobije disocijativnu amneziju penisa."
-U JEEE, MARIJA, IDI PO LIMUN!
Web servis za koji svako (ko se ni malo nije dotakao programiranja) moze naci zamerku, te prigovoriti na njegovu (ne)funkcionalnost.
Ne shvacajuci da i svako od nas moze doprineti razvoju pomenutog servisa, klikom na "Predlozi bolji prevod".
(!) Obratite paznju na prevode engl<->njem<->franc
Onima koji kazu nesto protiv Google Translate-a samo kazem:
- Dati cu vam 70 reci (sto je smesno mala cifra), medju njima ce biti sinonima, antonima, homonima,... i 2-3 reci "sa ulice"; i da mi napravite servis koji prevodi recenice sastavljene od tih 70 reci (sa sve zarezima i veznicima) na npr. engleski jezik; pa cu onda ja malo da se igram "ЈезикА>ЈезикБ>ЈезикА".
Onda cemo zajedno izneti zakljucak koliko je to koristan web servis.
Kaže se ne samo za onog ko voli da troši, već i za onog ko dosta zarađuje ali nikad ne zna đe mu se pare "đedoše".
- Majko, odoh ja u Podgoricu, neću dvije nedelje dolaziti, treba mi 50 eura...
- Đe ti je ono tvoje 50?
- Pa ja neke sjenke kupih i nešto za kosu...
- Onda sjenke jedi, božju bi kišu potrošila!
...........
- Tataaaaaaa.....
Upotrebljava se kada hoćete da na fin i kulturan način date nekom do znanja da je šupak.
Ministar X, resor za regionalni razvoj u poseti selu Y.
Ministar X(drži govor): Naša vlada je uložila pare u to i to, izgradili smo taj i taj put, telekomunikacionu i kanalizacionu infrastrukturu, bla, bla, bla, truć, truć.
Siroti meštanin, Gedža: Gospon ministre, mogli bi da ni date pare da u našoj zadruzi napravimo deci pozorište.
Ministar X: Zašto bismo mi ulagali u pozorište? Šta će vama to? Zar vam nije dosta kanalizacija? Odakle vama glumci, vi samo krave i svinje imate, ta vi ste zadnja rupa na svirali.
Gedža: Jesmo gospon ministre, a vi ste zadnja rupa na meni.
Jedini nabildovani deo tela web zavisnika.
Legendarni duo izvođača čiste, izvorne krajiške muzike. Kontraverzni zbog stihova "Da zna bula kakva je slanina, nikad ne bi ljubila Turčina" i same pesme "Ja sam rođen đe džamije nema". Ali opet famozni i prepoznatljivi po nizu hitovu poput: "Sama pala, sama se ubila", "Evo brata", "Oj djevojko oja oja oja", "Nova Gara", "Đe si brate đe si imenjače", "Hajdučka vremena", "Zadnja piva" itd. Sve njihove pesme su čisti biseri, od kojih su najlepše uvrštene u "Antologiju modernog krajiškog zvuka".
Žare i Goci zabavljaju raju od Vankuvera do Melburbrna. Prepoznaćete ih po stasu i glasu, primetnoj muzikalnosti, širokom osmehu (fali im samo zlatan zub) i krasnoj narodnoj no[nji.
Ko je rek'o, jeb'o ga ćaća
da definiciju ne mogu napisati braća ?!
Parče zemlje koje ima VIP mesto u srcu svakog gastarbajtera.
To je mesto đe staramajka živi sama i đe se oseća miris toplog kruva. Mesto na kom su jutra rosna, polja zelena, a sijeno kao dukat žuto... sijeno đe je mala prvi puta dala.
Tuđina je kao bedem teška, kao pelin gorka... Džaba novci i mercedes, džaba svila i kadifa. Džaba vruća kućna pomoćnica i njezina zanosna gu'ica.
Kad ne može ocu na grobu sveću zapaliti, kad ne može s' majkom slavu proslaviti.
Istrošen, ispijen, umoran... Ispunio je svima hiljadu i jednu želju. Ostao mu je samo još jedan kome nije ništa ispunio, jedan koga je najviše zapostavio...
Došlo je vreme... pemzija, ilegala, rodna gruda i... mrak.
To je 5 minuta rebusa u koji ću uvek upasti...
Pored toga što ni ne očekujem da će se one iskreno nasmejati mom smislu za humor, još mi dodatno dignu pritisak svojim reakcijama i komentarima nakon ispričanog vica...
Obično je u pitanju sažaljevanje protagoniste vica uz blago teleći izraz lica... kao da sam im ispričao šta sam pročitao jutros u "Večernjim novostima", a ne vic ili fazon...
JA: -"Devojke, slušajte vic što sam čuo sinoć..."
Z: -"Ajde..."
JA: -"Pita Haso Fatu: - "Gdje je Mujo. Šta radi?"
Fata odgovori da je poginuo za vrijeme rata te da ga je snajper pogodio u kažiprst.
Mujo tada zapita: - "Kako u kažiprst, pa poginuo?"
Fata - "Baksuz, baš tada je čeprko nos."
Z: -"Jaaaaaao, stvarno...? Kakav baksuz čoveče..." (bez, barem, kiselog osmeha)
JA: -"Očekivao sam malo više smeha..."
Z: -"Pa i nije ti baš neki... treba se roditi s' takvim malerom. Imam ja jednog komšiju, on je još tokom rata... blabla bla, truć truć, kenj, ser ser..."
JA: ."????????????"
Web stranica koja umanjuje čar gledanja pornića.
Muškarci znaju zašto!(i žene takođe)
"Smatram da smaraju ovakve definicije, ali verujem da će nekome biti korisna" - autor
E pa ovako. Stara lična karta je istekla, a nova je obavezna jer jebi ga, ne možete više da je koristite prilikom sklapanja ugovora sa npr. bankama u vezi sa kreditima pa ste prinuđeni da vadite novu.
Odlazite u stanicu milicije, negde oko 16h, tamo vas čeka nasmejano lice dežurnog policajca kojeg najiskrenije i od srca bole đoka zbog čega ste tu. Njegovo je da bleji i gleda da li je sve u redu i da li je neko ne daj bože parkirao auto na mesto rezervisano za pandurska kola. Prilazite šalterima, gurate se sa masom zadovoljnih i srećnih sugrađana, dolazite do vrata na kojima čitko piše "nove lične karte". Hm, mora da je to, pomislićete. Upadate unutra onako bez kucanja, velite dobar dan i pomoz bog, može li lična karta ali ... vaši snovi počinju da se ruše usled odgovora: Imate li broj? Kakav bre broj? Pa gospodine ne možete doći bez broja, bla bla, truć truć, mrš u pizdu materinu (ovo naravno ne govori, jbg, ali volela bi da može i to da kaže). Vraćate se natrag savladani i skrhani bolom i tugom jerbo vađenje nove lične karte nije tako jednostavno kao što ste zamišljali, odlazite k dragom licu dežurnog pandura koji vam podrobno objašnjava da se svake noći preko puta stanice organizuje sektaški ritual potpisivanja na sveti spisak koji se ujutru u 8 uručuje gospođici koja vas je pre par minuta izbacila iz ofisa, i obaveštava da potpisivanje počinje u ponoć (!?) i traje sve do 8 kada se i poslednji potpisanik upiše. Prevaziđe li broj tih potpisa 64 (kakva slučajnost) možete samo da ga popušite i pokušate sutra.
Elem nekako se i to uspe, ne prospava se jedna noć, zakačite broj u sredini sa terminom za kasno podne, vratite se sa karticom u stanicu mupa uđete kod prijatne gospođice, metne vam kažiprst na skener napravi dve tri fotke, skenira neke papire i voila, kraj postupka. Kroz sedam dana je samo podignete i eto ga. Vaša sim kartica je kod vas.
Naravno ako ste tražilličnu kartu sa čipom. Znajući naš narod koji ne veruje u te moderne zapadno gejvropske tehničke stvarčice, malo ko se odlučio da uzima ličnu kartu sa čipom jer to zrači, mogu tako da vas špijuniraju preko satelita i tako dalje i tako dalje, u svakom slučaju smaranje je žešće i preporučujem da je ne vadite ako ne morate. Isto važi i za pasoš.
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.