
Dužnost i potreba vašeg postojanja je da budete smeli i vrli terač uz kurac vascelom svetu. Za takvo ponašanje i delovanje postoji više razloga:
- mora i to neko da radi
- život je jedan, i moraš ga učiniti zanimljivijim i dinamičnijim
- većina greši, nije u pravu i postaje manipulativna masa koja je krenula u provaliju
- ako si potkovan znanjem i nekim naročitim talentom (književnost, muzika, gluma, slikarstvo..) imaš veliku šansu da budeš zapamćen kao istorijska ličnost neobičnog kova.
No, teranje uz kurac nije jednostavno, mora se shvatiti ozbiljno, i tvoj prijatelj to jest ja, ću ti pomoći sa nekoliko nesebičnih i veoma korisnih saveta, kako bi postao profesionalni terač uz kurac:
1. Rani početci:
- Sa teranjem uz kurac potrebno je krenuti od najranijeg doba, kada se tvoja ličnost gradi i kada ulaziš u svet na velika vrata. Dakle, prvo teraj uz kurac roditeljima, babi i dedi, i učiteljici u školi. Nemoj da jedeš boraniju, svinjsko pečenje, pihtije i sve ono što ti ne prija - batine su neizbežne, ali one će samo ojačati tvoju volju i karakter. Ne odustaj u početku, ovo je tek prva prepreka. Ako svi budu trenirali fudbal, ti nadji neki neoičan sport za sebe. U školi se obavezno protivi matematičkom stavu da je 1+1=2 i nadji neko objašnjenje za taj stav od kog nećeš odstupati. Budi obešenjak ali nemoj sedeti u zadnjj klupi, i idi u ćošak u svakoj prilici.
2. Pubertet:
- U pubertetu nemoj da propušiš kao vršnjaci, jer i njima treba da teraš uz kurac i da ih nazivaš šabanima. Kada dodje red na alkohol, svi će se baciti na svetlo pivo, vinjak, pelinkovac i vodku. Ti se baci na tamno pivo i rum. Rakiju nemoj da razblažuješ sa vodom, i izlazi na mesta gde tvoji vršnjaci neće da idu jer nisu popularna. Kada nadješ prvu devojku, teraj joj uz kurac dokle god bude imala živaca da te trpi, i budi prava teška debelokožna muška gnjida.
3. Srednja škola i odrastanje:
- Nikako nemoj da upišeš srednju školu koju ti preporučuju roditelji (na kraju ćeš verovatno ispasti pametan zbog te odluke). Kasni na čas, ali ne na prvi nego na drugi, pošto na prvi svi kasne. Teraj uz kurac nastavnicima tako što ćeš bežati sa časova, a obešenjacima tako što na nastavi nećeš praviti sranja. Čitaj knjige, pošto danas niko ne čita iako se svako hvata za par naslova o kojima nema veze, ali mu zvuče kul. Ako ćeš da sviraš u bendu, sviraj bas-gitaru i loži se na Sida Višiza, i pljuj po ostatku vršnjaka koji se loži na Sleša, Kleptona, Santanu i Pejdža. Ako nose majice sa aplikacijom benda koji gotive, ti nosi košulju i šešir.
4. Kasniji adolescentski period:
- Uvek budi za one koji su manjina, dok ne postanu većina. Otvoreno iskazuj stavove kako su gej brakovi na mestu, kako Kosovo nije srce Srbije, pišaj po Djokoviću i samom tenisu, i hejtuj sve moguće aktuelne uspehe naših reprezentacija u ekipnim sportovima, na koje se ljudi brzo nalože jer nemaju puno radosti u životu. Nemoj da pljuješ crkvu, jer sad svi pljuju crkvu ubedjeni da je to kul. Slušaj ska jer većine slušaju nešto drugo. Odaberi neki fakultet koji nije ekonomija, turizam, sport, geografija i struja, i na svoje veliko zadovoljstvo piči dalje. Padni godinu, ali ne prvu nego drugu.
5. Za vukajlijaše i ostale:
- Zvanično veličaj Surovog i Blek Hola kad god si u prilici, jer njih najviše autora pljuje, a raspali po nekima koji su kul. Kada na definiciju daš plus ili minus, obavzno ostavi suprotan komentar. Veličaj postere jer svi pišaju po njim, i pišaj po bezveznim temama na forumu koje izazivaju dosta pažnje i koje sakati autori otvaraju jer nemaju čim drugim u životu da se zanimaju (a ovakvih tema ima mnogo). Korišćenje fejsbuka svedi na minimum i na tom polju teraj uz kurac negativnim komentarima na slike i statuse. Televiziju nemoj uopšte da gledaš. Ako te zovu u rat nemoj da ideš. Oblači se kao klošar i bez fazona jer svi se trude da imaju neki svoj fazon. Budi nekul jer svi nastoje da budu kul. Pij čaj a ne kafu.
6. Kanalisanje:
Od p.n.e. pa sve do danas, brojni terači uz kurac su ostavili dubok trag u istoriji i svoje ime u njoj upisali zlatnim slovima - počevši od Sokrata i Diogena, preko Marka Kraljevića, Malog Radojice, Starog Vujadina i Jovanke Orleanke, pa do Pikasa, Dalija, Džejmsa Dina, Morisona, Pistolsa..Baci se dakle na neku umetnost, pravi svojevrsne skandale kada ih niko ne pravi, i pljuj po jeftinim domaćim i mtv kurvama koje ih prave jer nemaju šta drugo da prodaju. Ako budeš istrajan, uporan i uneseš neku novinu i kvalitet u to čime se budeš bavio, zgrnućeš pare, postati popularan i više nećeš biti terač uz kurac, čudak, papak..Već faca, inteligencija u malom, bićeš zvezda, kul..E onda teraj svima uz kurac, daj sve što imaš u dobrotvorne svrhe i zaputi se u neku planinu da čuvaš ovce i pišeš poeziju.
7. Srećno.
Obrazovna aktivnost sa ciljem sticanja praktičnih znanja i kompetencija u oblasti tehnike u korporativnom okruženju. U realnosti, sinonim za još jednu turu ubijanja duha iskušenika iz kluba prvih monaha zvanog tehnička škola.
Poznato je kakav je humor u tehničkoj školi, a na praksi je to sve slično, samo još malo izvitopereno duhom neiživljenih "majstora", potporučnika jagnjećih brigada i jebača u penziji. Nema bojazni da će se nešto korisno naučiti tokom prakse, što je automatski čini usklađenom sa školskim planom i programom
Ponedeljak, Odeljenje održavanja
Prisutni: učenik 1, učenik 2, majstori Đota, Stojkec i Dragan. Đota šrafcigerom čisti nokte, Stojkec čita novine, a Dragan gleda u jednu tačku. Sa šuštave radio-stanice dopire Sinanov rif. Na zidovima nabubrela Samanta Foks, požuteli kalendar TV revije sa Vesnom Zmijanac i Zvezdin poster iz 1991.
Stojkec: E, pazi ovo: porno zvezda imala seks-maraton sa 390 ljudi u pet dana!
Đota (odlaže šrafciger): U jebote, koliko je to metara...
Stojkec: Pa, evo računaj, ako je prosek dvajes santima..
Đota: I, pretera ga sad.
Stojkec: Šta se brecaš!
Đota: Ma, mnogo.
Stojkec: Ko priznaje, pola mu se.. prašta. Opa.. Dobro, kaži ga 18. Da pomnožimo i podelimo...
Đota: Pi, i dalje ne radi telefon. Klinci, aj do kujne, poručite nam po jednu gorču, al' nek' donese Jaca. Joj što volim kad se provlači ovuda, a ja se pripnem uz ono čvrsto dupence, kao tesno nam, hehe.
Stojkec: Idi bre, Đota, mož' ćerka da ti bude!
Đota: Može, ali neće, hehe!
Dragan (odjednom poskače i udara rukom o sto): Samo bre o seksu mislite vas dvojica, a ozonski omotač što se sjebo, a država u buli, a firma što je ukinula topli obrok, a što me Cana ostavila!? Samo seks, jeb'o vas on!
(kratak tajac, Dragan uzima torbu sa alatom i izlazi)
Stojkec: Znači kaži ga 18...
(učenici odlaze)
Utorak Prisutni pređašnji, osim Dragana. Ista konstelacija. Na stolu tegle sa medom i orasima.
Stojkec: Nego, momci, jebete li šta?
Učenik 1: Hihi, pa, ono...
Učenik 2: Mi..
Stojkec: Kol'ko imate godina?
Učenik1: On šesnaest, a ja šesnaest i po.
Stojkec: Pripazi se ti, hehe!
Đota: (prstima dohvata orahovo jezgro iz tegle) Ihiii, mljac, mljac, ja sam sa šesnaest već lupao recke po Donjim Lagama. A vi samo škola, kompijuteri, klinac-palac.
Stojkec: 'Aj sad čas do pekare, donesite dva sa mesom i jedan reš sa sirom za Dragana, saće on iz pogona. Ode sam, šta ćeš, voli on sam da radi, takav je, individualac. A i neurozan je nešto ovih dana. 'Ajde to, pa polako kući, dobri ste bili, pa ćemo vam sutra pokazati našu trafo stanicu.
(učenici odlaze)
*
Sreda, prisutni pređašnji. Ista konstelacija, tegle na stolu poluprazne
Stojkec (zatvara novine): Đota, šta misliš da napravimo mi ukrštene reči. Ali bezobrazne!
Đota: 'Ajde. Evo ja dajem prvu reč, ali ta mora da stoji uspravno... Hahaha
Stojkec: Ahahaha, tako je, majstor-Đoto.
Učenik1: Ovaj, majstore, možete da nam pokažete onu trafo stanicu?
Đota: Ajde, kad si navalio... Dođite 'vamo.. Vidite onde iza one zgrade na kraju staze. E, to ti je naša trafo-stanica od trijes kilovolti. 'Aj sad skočite do kujne i naručite nam po jednu..
Učenik 1: ...gorču...
Učenik 2: ...ali da donese Jaca.
Stojkec: Vidi klinare, što brzo uče. Alal vera, biće od vas majstori jednog dana!
Ko se ne seća one antologijske scene iz filma „Žitije Brajanovo" čuvenih Pajtonovaca u kojoj Brajan sa još dvojicom nevoljnika stoji razapet na krstu, a jedan od njih, onako zakucan, počinje da peva „Uvek gledaj lepšu stranu života"? Srbi su od svih nedaća u istoriji bar uspeli da izbegnu razapinjanje, mada ne i nabijanje na kolac.
Ipak, postoji jedan bol koji čitave generacije ovog malog, ali zato žilavog naroda strašno muči - zove se, kratko i jasno, besparica. Slikovito, u razgovoru lajavih komšinica - nema pas za šta da ga ujede. U razgovoru tinejdžera iz više klase - ma pusti ga, klošarčina. U narodnoj izreci - sirotinjo, i Bogu si teška. U formi kritike društva - i zeka diže kurac na siroče. I tako dalje.
Svaki Srbin, od kolevke pa do groba, osim ako nije član stranke, istaknuti Crnogorac ili tajkunov sinčić treba da bude spreman na mogućnost da će u jednom momentu iskusiti šta znači razvlačiti 200 dinara mesec dana. Pod uslovom da ima platu. Zato iskoristimo ono što imamo. Evo predloga za razonodu sirotinje, u stilu gorepomenute montipajtonovske pesme:
--------------------------------------Uživanje u prirodi--------------------------------------------
Srbija je siromašna zemlja, prepuna gnevnih i nezadovoljnih ljudi koji samo kukaju kako nemaju para i osim onih koji lažu da su sirotinja, većina njih ima razloga za kukumavčenje. Za to vreme građani pokorni koji se inate državi i ne daju ni za TV pretplatu od ogromnog ličnog dohotka koji je u proseku oko 150 evra, izgleda da zaboravljaju činjenicu da je Srbija zemlja bogata - prirodnim lepotama.
Dunav, Sava, Tamiš, Tisa, Morava, lepi proplanci i šume na svakom su koraku, ali pored svih nedaća i dnevnih obaveza mi uporno zaboravljamo da uživamo u predelima koje nam je Bog podario u amanet. Pod uslovom, naravno, da međunarodna zajednica ne proceni da te reke i proplanke ipak treba oduzeti Srbima, a zatim ih pripojiti nekoj bogatijoj zemlji u regionu. No, dok se to ne desi, sve što normalnom čoveku treba je jedna klupa sa drvetom iznad nje i reka koja romori vekove.
Tu građanin dekintirani, sa kojim ni žena više ne razgovara zato što joj majka svaki dan ponavlja: „Rekla sam ti da se ne udaješ za tu gologuzu barabu", može da sedne i udahne život punim plućima. Može da, najzad, posle dugo vremena, sa neke prašnjave police uzme knjigu i ponese je u prirodu. Da malo čita.
Ono što čovek koji nema ni dinara mesecima uporno zaboravlja jeste da je upravo čist vazduh, bez otrova koji unosimo u sebe, u ovoj božjoj bašti koju zovemo domom nešto najlepše što nam je podareno. U povratku kući, građanin može da ubere kakav stručak lepog poljskog cveća. Nije tajna da žene vole udoban život i muškarce sa mnogo para. Međutim, žene su takođe i dobrodušna bića, koja veoma cene male znake pažnje. Lep cvet sa izleta sigurno će doneti osmeh na ženino lice.
Osim toga, osama u prirodi je višestruko korisna. Viđanje sa prijateljima može da bude kontraproduktivno u situaciji kada se po gradu pročulo da na računu imaš minus od 30.000 dinara. Oni koji su bogatiji od tebe trudiće se da te ubede kako nemaju ni dinara i glumiće sirotinju, iako vrlo dobro znaš da su kupili nova kola i to u kešu, zlikovci! A oni koji su isti nule kao i ti, teško da mogu da ti plate turu u nekoj birtiji. Što neminovno vodi u pljuvanje predsednika, premijera i sve u svemu vladajuće koalicije, a to nije dobro.
------------------------------------Uživanje u pirateriji--------------------------------------------
Kad smo već kod jeftinih, gotovo besplatnih uživanja, treba imati u vidu da je Srbija i dalje meka za sve vrste piraterije i sitne krađe tuđe intelektualne svojine, u čemu nam svesrdno pomaže internet. I to nas, između ostalog, drži podaleko od Evropske unije, samo što imamo većih muka za razmišljanje. Ako već nema para, uvek ima filmova koji besplatno mogu da se pogledaju na mreži. Pod uslovom da građanin golja ima pristup brzom internetu, što u Srbiji često nije slučaj, iako je u mnogim zemljama proglašen za osnovno ljudsko pravo.
Al' da ne mračimo.
Dakle, uz minimalne troškove, moguće je lepo veče uz monitor tvog kompjutera. Posebna prednost ove vrste skoro pa besplatne zabave je u tome što je posle gledanja filmova (o pornićima da ne pričamo), moguće primeniti većinu gorenavedenih uživancija za sirotinju - dobro društvo, ako se projekcije filmova gledaju sa prijateljima, ili uživanje u samoći i analizi umetničkih dela sedme umetnosti.
---------------------------------Uživanje u lepom društvu----------------------------------------
Naravno, najgore što čovek može da uradi kada nema prebijene pare, a što se veoma često dešava, jeste da se potpuno otuđi i uništi svoj društveni život. Nije kod kuće uvek najbolje. Žena zvoca, televizija pušta filmove i emisije o slavnima, bogatima i uspešnima. O hrvatskim pevaljkama koje prvo vode ljubav na jahtama sa oženjenim muškarcima, a onda se udaju za srpske bogatune. A tebe, golju, ne bi ni pogledale, ko te jebe! Zato je lepo, prijatno društvo istomišljenika kojima je ekonomska kriza izbušila džepove sasvim pogodna i jeftina zabava u kojoj treba uživati.
Treba se okupiti u nečijem stanu, a s obzirom na to što mi, kao država, žudimo za zapadnim standardima čak i u druženju, svako od gostiju treba da donese ono što će pojesti i popiti. Dva-tri soka, kesa kikirikija i kokica, možda i nekoliko sendviča sa pečenicom, koju bi napravili i doneli imućniji klošari iz društva, garantuju lepo veče puno smeha i zaborava na brige koje nas očekuju već koliko sutra. Štaviše, lepo druženje je čak i među imućnim slojevima srpskog društva postalo retkost, jer svi ceo dan vise na Fejsbuku ili bulje u televizor.
Zaboravili smo na špilove karata koji godinama skupljaju prašinu u fiokama. Turnir u preferansu ili tabliću učiniće vaše veče ispunjenim, veselim i zabavnim.
--------------------------------------Uživanje u seksu---------------------------------------------
Dobar šlagvort. Sirotani koji u skorije vreme nisu videli žensko, jer nemaju para da plate ni inicijalno prvo piće u nekom fensi kafiću, ne bi trebalo da čitaju ovaj deo. Oni i dalje mogu da nastave da se zabavljaju sa samim sobom, što takođe nije toliko loše za ubijanje vremena u dobu besparice i nemaštine.
Dakle, seks. Mladi bračni parovi koji žive zajedno u nekoj iznajmljenoj garsonjeri, mladići i devojke kojima roditelji ne mogu da daju pare za užinu, pa čak i stariji supružnici kojima je već svega dosta, uvek mogu da se okrenu jedni drugima i vode ljubav. Možda je pravi trenutak da se isprobaju sve one poze koje upražnjavaju bogati, slavni i Severina. Ne košta ništa, a vredi.
Posebnu čar vođenje ljubavi ima u lošijim uslovima, recimo, u kućama i stanovima koji zbog neplaćenih računa nemaju grejanje. Ništa lepše, a ni jeftinije, nego da se dvoje mladih ili starih, goli zavuku pod ćebad i jorgane i prepuste se raznim seksi igrarijama, dok im ne zakrče creva. Dva-tri sendviča i malo putera se uvek nađe da se prezalogaji, čak i u najsiromašnijim domaćinstvima. A posle okrepljenja, opet nazad u krevet pa Jovo udri nanovo.
Čak i najnovije vesti iz Amerike govore u prilog činjenici da je seks jeftin, a dobar način da se izdrži besparica. Kao što je nedavno objavljeno, a na osnovu istraživanja izvesnog Timotija Ferisa, četiri kuvana jaja mogu da obezbede jako dobar seks. A četiri kuvana jaja koštaju samo 40 dinara (zavisi koliko ko ceni svoja jaja). Dakle, cena - sitnica, zadovoljstvo - veliko.
-------------------------------------Uživanje u tišini-----------------------------------------------
Buka može jako loše da utiče na nerve, pogotovo ako čovek nema para da plati račune, a ženu nije izveo na večeru i vino dve godine. A za godišnjicu braka joj je poklonio lepo šareno pismo u kojem je krasnopisom napisao: „Volim te, ženo moja!", misleći da ljubav sve pobeđuje. To zna i žena, koja ga voli još više otkad je našla bogatog švalera.
Treba prihvatiti činjenicu da su sve te stvari, koje te izluđuju i skraćuju ionako jadan život u besparici, sasvim nebitne i prolazne. Čak i ako su iz „Elektroprivrede" već došli po svoje i isekli struju građaninu pokornom, to još uvek nije razlog da se on prepusti očaju. Ponekad je i svetlost sveća, lepa knjiga i tišina jesenje noći sasvim dovoljna da budemo mirni i raspoloženi.
Televizor ne drnda pa nema političara koji gnjave sa novim izborima i lepšom i svetlijom budućnošću, u kojoj ćemo svi biti bogati, lepi i srećni. Možda je pravi trenutak da se posvetimo samima sebi i razmislimo kako ovaj svet može da bude lep čak i ako smo bez para. I kako nije sve u novcu, jer on kvari ljude i čini ih sebičnima i pokvarenima. U takvim trenucima najlepše je prisetiti se svih onih koji su u mnogo gorem položaju.
Deca koja umiru od gladi u Africi, ljudi i deca koji rade u neljudskim uslovima po 20 sati dnevno da bi neki debeli Amerikanac mogao da kupi novi ajfon, muke u nedemokratskim režimima tipa Severne Koreje. Sve to će pomoći da se, bar za trenutak, pojavi osmeh na licu građanina pokornog.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zaključak? Samo nam je ljubav potrebna.
Biće koje nam je ulazilo u život i svojom prirodom, sasvim nesvesno, uticalo na njegov dalji tok...
Jednog divnog dana Peričinog detinjstva, u njegovom dvorištu, pojavilo se malo šareno mjaukavo mače. Perica se oduševio, batalio klikere i otrčao da donese mleko malenoj slatkoj maci. Drhtalo je gladano i uplašeno, i odmah nakon klope počelo je da se umiljava Perici, da prede i da se mazi.
Perica je na jedvite jade izboksovao dozvolu od majke da ga zadrži tu u dvorištu...Nije vredelo to što je govorila "ko zna iz kog je kontejnera došlo" i slične stvari.
Ništa nije moglo da poremeti Peričinu sreću kada ga je i sutradan našao na istom mestu: u kutiji, na starim gaćama koje je stavio da bude meko dok spava. Dao mu je ime Cile, sigurno je muško.
I tako su se oni igrali i igrali, Perica je učio ponešto o odgovornosti i brizi o drugom biću, sve ređe izlazio da se druzi sa drugom decom. Vreme je prolazilo i sve je bilo divno do jednog dana kada je Cile nestao!
Bezuspešno ga je Perica dozivao po celom dvorištu, celu ulicu je pročešljao. Niko nije bio tužniji od njega sutradan kada je ponovo zatekao prazno dvorište... Prvo je poricao, govorio kako će se vratiti, onda je protestvovao i iznova očajavao. Ne karaju je morao da se pomiri sa sudbinom.
Ponovo je počeo da izlazi na ulicu i igra se sa drugom decom. Nedavna bol se polako ali sigurno gubila iz njegove svesti.
A onda, jednog dana, Debela Juca se pojavila sa nečim u rukama...
Debela Juca: Vidite moju macu!!!
Deca: jaaaaao, kako se zoooveee?!
DJ: Meri!
Perica (raspamećen): Eeeej, pa to je moja mačka! I nije to nikakva Meri, to je CILE! Cile, dodji!!!
DJ: Nije Cile! Ovo je žensko!
P: Muško je!
DJ: E, nije, tetka mi je rekla, ona cuva 3 mačke i ona ZNA!
P: Nema ona pojma! Pa neka ti onda da jednu! Vrati mi mog Cileta, svinjo jedna debela! Ukrala si ga od mene!
DJ: Ti ćes da mi kažes, klempavi?!
.....i onda usledi niz pretnji `moj tata je jači od tvog`, izbije tuča, neko od starijih je morao da se umeša i pošalje decu kućama....
Užas, razmisljao je Perica uplakan što zbog poraza, što zbog batina koje je dobio od roditelja... Sve, sve, ali kako se Cile privijao uz Debelu Jucu! Nije ni došao da ga pozdravi! I....zar je stvarno žensko!?!?!
I tada, po prvi put u životu malog Perice, rodiće se mešavina osećanja koju tada neće umeti da imenuje, ali već za desetak godina, život će mu čačnuti staru ranu, emotivno rano osakaćen Perica ce konačno naći pravu reč: KURVA!!!
* * *
Perica, 15 godina kasnije. Sa devojkom sedi u sobi, gledaju film, ona odlazi do wc-a. Pogledom brzo preleti preko troseda i stola. Aha, evo ga! Uzima njen mobilni i u tri koraka već joj je u porukama. Lista: Cica, mama, Jubaw (to je on), Vesna, Jubaw, Jubaw, bandoglavi (dobro, to joj brat), Jubaw, Sale (!!!!!!!) .... Čuo se vodokotlić, već pere ruke. On otvara poruku. Čita: Važi, vidimo se onda u 8! (*$#&YT%#!!@ !!!! KO JE OVAJ?! ) Ona se hvata za bravu. Mobilni je već na mestu. Prilazi mu sa smeškom i vraca se čipsu koji je kljucala još pre nego što je napravila piš pauzu. (Perica: Pogledaj je kako se samo ponaša kao da se nista ne dešava!) Pita ga šta je propopustila od filma.... Ništa posebno (kako može sa mnom normalno da razgovara?! ) Nego, šta ćemo da radimo posle? Ona: Posle? Zar nisi rekao da ideš da gledaš fudbal s ekipom? On: Paaa, mislio sam da odemo da prošetamo malo... Ona, zbunjena: ok, ali treba da se nađem sa jednim kolegom, znaš onog Saleta, buckasti jedan, treba da uzmem od njega neku skriptu. Ćes sa mnom? Perica: ma jok... Ona: Što, zlato, ajde, on je smarač, ima da me davi, pliz! (Pazi što je iskusna!) Neka. Neću da vam smetam!!!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.