
Za razliku od Jelene koja je ravna i anoreksična, nikakva, ova je žena popunjena na svim pozicijama. Ima je i gore, i dole, i sprijeda, i pozadi - kod nje nema da žulja. Dlakava i debela - san svakog gorštaka.
Daske za rezanje krua, luka, sira i slanine.
U današnje vreme, početak konverzacije sa devojkom počinje ovim pitanjem.
Mesto zbivanja: Klub...samo za 21+
- Pazi ovu kako izgleda, idem da joj tražim broj..
- Nemoj brate, ćale joj je zajeban lik, a i ima samo 15 godina..
- Kako znaš?
- Već sam joj tražio broj..
- Znači ja ispade da sam pedofilčina?!
- Obojica smo..
Pitanje nakon kojeg najopuštenije možete telefon spustiti niže i fotografisati odozdo promoterku koja nešto čita sa šoferke izloženog modela.
Izgovoreno maznim glasom od strane devojke, znači samo jedno, češkaj me i tu malo i svuda po malo i vodi ljubav sa mnom, i svašta nešto, ali na fin način.
- Mićo, češkaj me tu malo...
- Češ češ (u mestu)
- I ovde malo i šaraj malo...
- Što ne kažeš tako (i veliki šmekerski osmeh)
Konstatacija koja se koristi usled šoka novonastalom situacijom.Verovatnoća događaja koji vam se dogodio je ista kao i verovatnoća da Lihtenštajn razvija nuklearni program.
Izlazim na ispit :
Ja(Bože,molim te,samo nemoj metode,klasifikaciju i sociološke teorije)
Profesorka : Ajde kolega metode,klasifikaciju i sociološke teorije
Ja(pola minuta šok,već u glavi stvaram sliku, Pera Ložač izlazi ispod katedre i tera me da mašem prema kameri) : Profesorka,sa dužnim poštovanjem, gde je Pera ložač da mu jebem mater!!!
Pravi vesnik proleca u gradu su devojke,koje se na prvi zrak sunca,skidaju u dopicnjake i sandale....Kada butke i goli stomaci krenu da sevaju u velikom broju,siguran je znak da je prolece blizu!!!
Milina je videti razgolicene devojke po ulicama,kako paradiraju bez one silne odece koje su nosile preko zime.....
Za Balkanca najvažnija informacija sa menija.
- Ti znaš ovaj stranjski, de pročitaj mi meni. Šta ima ovde u ovom jelu?
- Bebi šargarepe, slatki krompir, šampinjoni,...
- A koja životinja?
- Pileće belo.
- Nisam danas za vegetarijansko, jel ima nešto konkretno?
Измет који луче и истоварују само богом дани снобови који су узгред увек највећи сератори.
Ја тако нешто никад себи не би допустио.
-Јесте да, твоје говно мирише...
Najkategoričnije moguće ne! Ni pod razno! Ne dolazi u obzir, pa makar trpeo muke k'o mali Radojica. Mož' da dovedete celo Zulu pleme da me trti cele noći, ali ne popuštam! Ma, ni da sam pijan, lud i drogiran istovremeno, ne bih ni pomislio to da uradim! Čak i ne pominji! Totalno NE!
- Pošta! Evo, komšija, imaš i nešto preporučeno.
- Jel'? A odakle, kakvo je to?
- Ne znam, izgleda iz suda.
- Vrati!
- Ko zna, možda neko neočekivano nasledstvo.
- Aaaaa, ne! Nećeš opet da me zajebeš k'o prošli put kad stiglo ono od banke, pa sam kolabirao. Umalo da zaglavim na intenzivnoj! Ne jebem ja više to da uzimam! Napiši lepo da sam nepoznat na adresi, odselio se za Borneo da hranim orangutane bananama, ili, još bolje, da sam umro i da sam za njih nedostupan, nek' me izbrišu! A sad m'rš odavde dok nisam kera napujdao! Ženo, daj tandžaru!!!
Svi volimo da ogledamo pojedine delove tela u ovom ogledalu, zar ne?! :)
Sve ono sto mislimo da je samo zabava, razonoda, nacin za potrosnju vremena, ne bi trebalo da spada u bitne stvari u zivotu. Ipak, posle jucerasnjeg nerada servera Vukajlije, preko ostalih raspolozivih nacina komunikacije, dosao sam do zakljucka da je veliki deo ljudi ostao uskracen za dnevnu dozu zabave, humora i komunikacije sa sada, vec sajber drugarima. Doslo je do rezultata blage panike i velike dosade.
Koliko je nebitno bitno?
Ove moderne tehnologije ubijaju romantiku...
Mogu da napišem nekoj devojci poruku putem mobilnog aparata,
ali to nikad ne može dočarati makar malo atmosferu, ili moje raspoloženje, koliko bi rukopis
mogao. Rukopis je nešto lično. Dok pišeš, gledaš u taj papir i vidiš lik onoga
kome pišeš... Vidiš reakcije na svoje reči i pre nego što su se spustile na sam papir.
Kako li je izgledalo to dopisivanje pre interneta i ovih modernih tehnologija?
Evo, uzmite vašeg pretka recimo! On se čovek dopisivao sa svojom dragom, putem golubova pismonoša, što je i imalo svoje velike prednosti!
Recimo, za razliku od mobilnog aparata,
draga nije mogla da bude nedostupna i isključi golubove! Jedini problem je bio ako se raspišete,
što je sluga mogao da vam saopšti:
“Žao nam je, nemate preostalih golubova na Vašem tavanu, molimo Vas, dopunite Vaš golubarnik...”
Ali za sve manje tipove poruka mogli ste da pošaljete vrapca kao alternativu,
dok su za želje, čestitke i pozdrave sasvim komotno mogle da posluže laste.
(Što se ite roda, znamo šta su one isporučivale...)
Jedino su smetnje u komunikaciji bili sokolovi ili druge grabljivice,
poput penzionera recimo...
...najcesci odgovor ljubitelja kapljice na pitanje da li piju ista drugo osim alkohola.
1. Odlažeš buđenje jedno 15 puta.
2. Išutaš onoga ko je došao da te budi.
3. Opet odlažeš alarm.
4. Ustaješ.
5. Šlogiraš se kada vidiš koliko je sati.
Psovka izgovorena nesvjesno bez saznanja da jebete neku babu.
Људи који нису довољно битни да се за њих сазна док су живи, али су ипак уложили довољно труда за време вишедеценијске каријере да би купили сажаљење и помињање непосредно након смрти и никад више. За живота се помињу само писмено, на разноразним списковима које нико ионако и не чита. Својих 15 секунди славе доживљавају у рубрици ''Ин мемориам'' у облику ''Родио се тад и тад, 37 година пожртвовано радио у студију РТБ-а, биће сахрањен сутра на Новом бежанијском гробљу'', а онда Владимир Јелић или Маја Жежељ пребаце лопту Аци Стојановићу или Владимиру Мијаљевићу који наставе да дробе о победама Ђовака и поразима фудбалера.
- Брате, вредно трошиш радне дане четири деценије и сабију ти цео ЦВ у десет секунди. Изваљујеш?
- Тај стил, батице.
- Е, ал' ја ни толико нећу да добијем.
- Ма, јебе ти се.
Postavljanje iste označava početak faze papučarenja. To povlači za sobom niz događaja koji će dovesti do prozivanja, izrugivanja i ljubomorisanja muških članova ekipe. Ovaj suptilan čin iskazivanja privrženosti se odomaćio u pravilniku muško-ženskih odnosa, i očekuje se nakon maksimum dve nedelje veze.
Kad idemo na veliku nuždu i osećaj je onakav na kakav smo navikli ali kad krenemo da brišemo nema tragova na papiru i shvatimo da uopšte nismo kenjali već da smo se samo dobro isprdili.
Jedini proizvod domaće industrije koji beleži veliki porast prodaje.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.