
Rečenica kojom pivopije ispred prodavnice objašnjavaju jedan drugom kako neki klinac iz komšiluka dobro igra fudbal (ili neki drugi sport) da mu čak ni reprezentacija sastavljena od najboljih igrača sveta nije dorasla. Bez obzira na to kako je počeo razgovor, koliko je trajao i koliko je ljudi uključeno u razgovor, korišćenje ove rečenice dovodi do skoro momentalnog ćutanja ili bar menjanja teme, jer boljeg argumenta od ovog nema. Pre toga za neke druge može da se kaže da su osvajali Svetsko prvenstvo nekoliko puta, da ce zlatnu loptu da nazovu po njima, da je zlatna kopačka u stvari pozlaćena kopačka tog igrača, ali, kada za nekoga kažu da ga NEMA REPREZENTACIJA SVETA, to je apsolutni znak da dalje priče nema, svi se slože nekom kratkom rečenicom, maksimalno 2-3 reči.
Sede pijanci ispred prodavnice, uglavnom na praznim gajbama od piva, laktove oslonili na kolena, izmedju stopala na betonu stoji flaša piva.
Pijanac 1: U, gledao sam, onaj Messi, obilazi trojicu, 'leba mu poljubim. Igra mali.
Pijanac 2: Ma, što je'š govna, kad Ronaldo, šutne sa tri'es metara sa ukrštenim nogama i da gol.
Pijanac 3: A mali Đole, Milojev, dečko igra bre, IGRA!!! Znaš kako vrti loptu, pa proigrava. A šut što imaaaa! Ma, ja kažem, NEMA GA REPREZENTACIJA SVETA brale.
Pijanci 1 i 2(sagnutih glava, potvrdno klimaju istim kao da je ovaj treći rekao da sunce sija):Jes' Boga mi.
Dakle, nema razloga za cimanje, nema potrebe za žurbom, frkom i panikom. Ovo je seoski pandan izrazu opušteno, manifestacija krajnje ladovine praćene kurcoboljom, u maniru iskuliraj i cepi jedno ladno pivo. Jeste da se posao neće sam uraditi, ali ne treba ni silovati ni trčati k'o muva bez glave. Drugim rečima, ovo je odbrambeni mehanizam seoskih lenčuga koje mrzi da podignu bilo šta teže od čašice rakije.
- Komšo, motorka je spremna, aj pali traktor pa idemo u drva.
- Ma šta ti je bre, još nije ni oktobar. Sedi da popijemo koju ljutu majku mu, pa i mi imamo dušu. Ima dana, neće šuma pobeći.
Mesec dana kasnije:
- Komšo, 'oćemo li u ime Boga? Vidiš kol'ko je zahladnelo, već valja ložiti.
- Ima dana bre, komšo, sedi da sapereš grlo, a i ne ide da sad vozim traktor, od jutros se nalivam ko Rus da ti pravo kažem.
Naredni mesec, sneg do kolena:
- E komšo, odi de da nešto porazgovaramo!
- Komšija bre, ima dana, što pališ motorku? Komšo, ej, komšo, koji ti je???!!!
- E ima da te iseckam ko onaj babin šifonjer što sam ga otoič podložio da mi deci ne bude ladno, jebem li ti sve živo i mrtvo!!!
Deo obale (reke, jezera, mora i td.) na kojem postoje uslovi da se raširi ćebe ili šatorsko krilo i postavi gomila hrane iz torbi, ručnih frižidera i sl.
Obično je tu pohovana piletina, prženice, pohovane tikvice, pohovane šnicle, pohovane truleks krpe, pohovano, pohovano, pohovano.... Ah, da. I kolači koji se istope od toplote. Sve to je nema pravog šmeka, ukoliko nema ljudi koji preskaču preko vas dok se opušteno sunčate, dece koja ciče i vrište kao da su im grla provaljena a pluća do kolena, mokrih lopti koje vas udare po glavi dok dremate ne bi li u svakom trenutku bili svesni da ste na plaži i da uživate u sincu, plivanju i odmoru.
Tekođe, plaža može biti i mesto gde ćete se zaista opustiti i okrepiti dušu i telo uz vodu, ali jedino ako ste sami ili u dvoje.
Po mišljenju oca, uvek dobronamerni i jedini ispravni put kojima može poći njegovo čedo, bilo ono muško ili ono drugo. E, sad. Ti ćeš se naći pametan, pa napisati kako su muško i žensko dete isto, ovo-ono, polna ravnopravnost i ta muda. Ne može biti isto, jeb'o te ćaćin ćaća. Svaki otac u startu zna da će njegov kurajber taslačiti nešto, a njegovu 'ćer će taslačiti nečiji drugi kurajber i tako u krug.
-'De si, malac? Zar se sad ustaje, jebem ti krvavo sunce? Vidi, prošlo podne, a tebi krmelji još na očima... u tvojim godinama ja sam već volove na pašu izveo, boktemazo, a vidi mog naslednika, moju diku, moj najveći kurčić u porodilištu...
-Ćale, ne pitaj... bio sinoć kod male, oka nisam sklopio, kolena me još bole, ako me razumeš...
-Ooo, sunce ti poljubim. Sad će majka staviti kafu za nas junake, a ja odoh da naspem po šiše rakije, valja se okrepiti od tog rada, hehehehe... ljubi ga tajo kuratog... ohohohoh, moje sreće...
............
-I? Pričaj kako je bilo?
-Ma, ne bi mi verovao... nadmašio sam sebe. Evo, još mi se ne javlja, ne mož' da ustane, hehehehehehe...
-Na tatu, ljubi ga tata. Ooo, da smo sad na Majevici pa da razvezem jedan rafal iz automata. Sine, dobro zapamti i nek' ti je uvek na pameti... Žena se pipa, a lista za kladionicu gleda! To ti je pravi put!
-'Ajd da smo mi živi i zdravi!
.............
-Tata, 'ladno me onaj navukao... on mi uopšte nije drug... samo je gledao u meni seksualni objekat... a ja mu verovala...
-E, budaleee.. ooo, crni kukavac... pa, rekoh onoj tvojoj majci da ne rađa žensko, a ona 'oće... ko će nas gledati u starosti... eto! Nek' te gleda sad sa stomakom do zuba, a ja odoh po strica, idemo da dovedemo tog junaka, ako ne bude 'teo da krene, sasuću mu ovaj 7,62 u kolena, pa će doćopati... davno je jedan pametan čovek rekao: "Ćero, nema drugarstva između muškarca koji može i žene koja bi pristala, kad ti čika Brus kaže..."!
Al' ti ne čitaš knjige, jebem ti sunce krvavo!
Fraza koja opisuje proces uzimanja i otplaćivanja većih kredita od strane primaoca prosečne srpske plate*.
*one prave, ne onoga što lupaju po novinama.
"Je li, matori, planirate li vas dvoje da se već jednom iselite iz onog prčvarnika što ga kod vas prebacuju s kolena na koleno još od Haži Prodanove bune, i uzmete nešto što liči na normalan stan? Jebote, stižu klinci za koju godinu, moraćeš kvantnu fiziku da doktoriraš ako misliš da se svi nagurate onde."
"Ma, da, brate, uzeću sad jedno pedes' 'iljada, na ovakve naše plate ću verovatno morati da založim bubrege ili tako nešto, stisnemo se za pomalo za jelo, al' to nije frka, fazon 5 dana nedeljno, pre otvaranja računa grunem dva bendžosa, more i Kop vidim samo na vremenskoj prognozi, al' dobro, bar neću mnogo da se usmrdim kad za jedno tri'estak godina umrem u stančugi sa isključenim grejanjem."
Reči kojima se može izraziti svako osećanje. Reči koje mogu značiti sve u odredjenom trenutku. Voda za usta koja okrepljuje, divna muzika za uši koja uzbudjuje, prijatan lagan miris koji nam neko poturi pod nos kada je čujemo. Za Srbe je sve.
Na način na koji neko psuje vidimo njegovu rečitost, pismenost, sposobnost da za kratko vreme u psovku uplete što više reči kao i najbitniju osobinu - maštovitost.
Ne postoji stvar, osoba, predmet, biljka za koju i na osnovu koje se ne može smisliti neka soočna psovka.
Kod nekih ljudi psovke su jednake najumilnijem tepanju.
porodične psovke:
jebem ti familiju, jebem ti sortu, jebem ti sve do xxx kolena, jebem ti strinu, jebem ti ujnu, jebem ti tog što te napravi, jebem ti majku, sestru ti jebem, jebem ti brata, jebem ti celu familiju po spisku...
organske psovke:
jebem li ti srce krvavo, jebem li ti kosku staru, jebem li ti kosku inficiranu, krv ti jebem, jebem te u usta, jebem te u glavu, jebem te u pičku da te jebem, u dupe te jebem, u dupence te jebem, jebem te u oči ćorave
ostale psovke:
jebem li ti sitno žito, jebem li ti sunce žarko, jebem li ti miši, jebem ti lebarnik, lebac ti jebem
preobražene psovke (bez jebem ti)
sedneš mi na mojega, dodješ ti na mojega, pivatiš mi se, popuši mi, posisaj mi, sagni mi se, jedi govna, napasaj mi se muda, poliži mi jaja, do kurca, sranje, mrš u pičku lepu materinu, u dupe ti ga zaboravim, puši kurac, serem ti se usta pa ti nabijem petom,
Proslediti dalje. Skinuti teret sa grbače i baciti vruć krompir nekom drugom. Sačuvati svoju glatku guzu od nadolazećeg sranja. Pandan onoj staroj: "Muko moja pređi na drugoga".
- Komšija! Zašto ono granje što si sekao stoji na mom imanju?!
- Nemam pojma. Odn'o vetar.
- Jeb'o te vetar, misliš da ne znam da sečeš i udaraš forward preko ograde! Ako opet to uradiš ima da ti polomim noge stupcem od prikolice, ščuo?!
...
- Brate, jesi li spremio neki arsenal za Mehaniku 2?
- Imam sve sortirano, samo da umanjim.
- Ako ti nije teško udari jedan forward na moj mejl.
...
- Maletzka, imaš mušteriju u sobi 3! Kad njega obradiš udari forward u sobu 7, tamo te čeka neki azilant, crnac iz Futoga.
- Ne mogu više da stojim na nogama, taj će mi danas biti osmi. Klecaju mi slabašna kolena.
Ono što Srbi rade kada u nekom sportu gube od Hrvata.
- Potrčite malo, konji, od ustaša gubite(uzima vazu i baca je o zid)! Jao, jebem ti, ovo Mirjanina omiljena vaza, jebaće mi mater kad dođe kući! Jebala me utakmica, lepo sam rekao da neću više da gledam! Mali, zalepi ovo brzo dok ti majka ne dođe, imaš tu lepljivu traku u fioci. Jao, jebala me košarka i kad sam seo da gledam!
5 minuta kasnije...
- Evo ćale, zalepio sam, stavi je tamo.
- Uh jebem ti! Gotovo! Nema, izgubismo! AAAAAAA KECMAN! TO MAMU VAM JEBEM! HAHAHAH! PUŠITE GA PIČKE! BRAVO ZLATNI MOMCI! (Uzima sveže zakrpljenu vazu i ponovo je baca o zid, ovaj put od sreće)
Klinac stavlja glavu na kolena i počinje da plače od muke...
Digitalizovana verzija krilatice držati sveću. Obično se odnosi na nekog trećeg člana društva, koji postaje suvišan u kolektivnoj radnji povezanoj sa ljubavnim parom. On/ona je obično tu da ovekovečava nezaboravne trenutke mladog para fotografijom (tačnije, sa 569.12x10^23 njih), a bogami, i sa ponekim video zapisom.
- Matori, e hoćeš večeras sa nama do grada?
- Ko ide sve?
- Idemo Sunčica i ja, pa ako hoćeš da nam se pridružiš, možda ti sredimo neku njenu drugaricu. Čujem da je Una sada slobodna.
- Neka hvala, propustiću ovaj put. Nije da želim da izbegnem susret sa Unom i time detaljnije spoznam anatomiju ekcema i namigujućih bradavica, kao i opojne Koko Šanel Nr. 5 dezene parfema sa miomirisom varenog kupusa u svinjskoj Hipo landras kolenici, nego neću bre da vam držim jebenu kameru dok se vi cmačete i prostoperiodično trepućete jedno drugom dok je iza vas zalazak sunca. Pa onda spontano svi zajedno skočite s mosta savijenih kolena i ispruženih ruku, ko na reklami za uloške. Vama ni Aj-bi-em ne bi mogao da naštampa memorije za slike.
Nesto sto nas je vecina iskusila bar jednom u zivotu.Vecina nas,iako kao nikoga nema kuce za sta da ujede,ima neka imanja van gradova,male vikendice,pa cak i citave poljoprivredne komplekse koje su nasledili.Roditelji,pogotovo stariji,siti grada i rada u fabrici vremenom pocinju da se loze na selo,seoski zivot i zdravu hranu i tako pocinju sve cesce da idu na svoja imanja,pocinju da nicu baste i vocnjaci koje naravno treba odrzavati i na kraju ubrati plodove.Tu nastupa omladina koja,na poziv roditelja(citaj direktno naredjenje pod pretnjom ukidanja dzeparca)dolazi na imanja i okusa se u poljoprivrednim radovima.Sta se tu ustvari desava?Vrlo jednostavno,dozivljava se patnja nepojmljivih razmera,kako fizickih,tako i psihickih.Dizu nas u 4 ujutro(a legli smo oko 1,jer smo celo vece proveli na netu),onako sanjive transportuju prema imanju(nekako me taj transport podseca na transport Jevreja u logore) i patnja pocinje.Rano ujutro na poljima je rosa,znaci noge su do kolena mokre,prohladno je a mi kunemo sudbu,trudimo se da sto brze radimo kako bi sto pre dosli kuci iako znamo da cemo kuci tek predvece.Sunce polako pocinje da izlazi,sve vise greje,prvo nam je prijatno a onda to prerasta u pakao pun znoja i suza(suze krijemo u sebi).Skidamo nase majice ali nas odmah napadaju razni insekti,borimo se s tom posasti,radimo,trpimo ekstremnu toplotu i pridike roditelja kako ne radimo kako treba.Vreme od 10 do 3 nekako cak i brzo prodje ali nama za to vreme postaje svejedno da li cemo kuci,od tolike patnje postajemo ravnodusni prema bilo cemu i onda,kada dodje vreme da se sprema za polazak,nama se cak iz nepoznatog razloga i ostaje,ne ide nam se iz pakla.Kada stignemo domu,upalimo nase kompjutere,konektujemo se na net,i iako smo na netu obicno u stalnoj komunikaciji s drugim ljudima,mi nekih par sati samo sedimo za kompjuterom,gledamo u home page fejsbuka i cutimo.
Sredovečna gospodža iz ciganskog naselja, koja je rekla istorijsko NE lekovima.. I to na televiziji. Oopa! Zajebala je čak i Džeka Lelejna.
Tako je i krenulo propadanje farmaceutskih kompanija u Srbiji a i regionu. Prvi koji su dobili otkaz bili su radnici u pogonu antireumatici. Prodaja brufema, diklofen duela, raptenka, mudokalma, je sve više i više opadala.
Koji god kanal dupališ, vidiš nju. Čak i na drugom, jebemjojsveupičku. I, šta ćeš, morao sam i ja da kupim taj kosmodisk. Ne, treba mi al' ajd... ako je sve istina što priča, ne žalim novce, ma jok... moja žena se ne odvaja od njega...
Milka Vasić (58): Ne mogu dobjasnim, kakve sam bolove imala. A oču dustanem, ne mogu... već petnajest godine polako crkavam. Ali, otkad sam videla onog simpatićnog gospodina kako zaliva baštu bez muku, rešila sam u sebi: Imam i ja da ga kupim... 15 oktobra sam ga bacila na leđa i od tada sam se preporodila... više lek u usta nisam stavila, počela sam rakiju da pijem :osmeh:... Sve mogu duradim sama, šetam, idem u prodavnicu, idem kod čerku i unuci... igram se sa njima... oni me povitlaju sa loptu, ja potrčim... Ma, Kosmodisk, on me je digao na noge, verujte... Sad sredžujem kuču svaku nedelju, sve radim, perem parket, pušim na kolena, bez problema, kao nekad, hihihi... I zato kažem svima: Kupi te Kosmodisk jer ako imate ovakve probleme, nećete se pokajati ako guzmete... jer se zdravlje parama ne kupuje.
Diskać, jer još uvek nije evoluiralo u nešto više. Obično nekog popularnog naziva tipa, džungla, prašuma, trokadero, kišne šume i slično. U principu predstavlja svetilište čopora lokalnih ljaljana i šabana. Likovi koji su, što kaže Radovan, stigli do E u bukvaru, rekli "E do kurca" i zapalili ga. Gazda je obično lokalni biznismen koji je proputovao sveta i video sve i svašta, po javnim wc-ima u Švici i Austriji. Ovaj wc se nalazi, najčešće, u nekoj zabiti za koju su Straševina i Banatsko novo selo velegradi.
Odlazak na ovakvo mesto ravno je odlasku nakurčenog Kamerunca na žurku KKK-a. Kao da u dresu Piskija odeš na Jug. Kao da se tašti obratiš sa ti. Poseta ovom nekulturnom objektu se preporučuje jedino ako ti je vođa čopora, ili istaknuti član čopora(onaj koji diže traktor levom, a desnom ore) rođak. Bolje je sa krezavom babinom komšinicom, sa brcima Vuka Karadžića, gledati onu seriju na tv-u, gde slep ogluvi, pa mu noga izraste pre nego što progovori, nego otići na predigru svoje sahrane. Ukoliko ti se baš ne živi, i odlučiš se za slučajnu posetu mesta, koje brdski incesti sa sekirama izbegavaju, obavezno pre toga svrati do lokalnog grobara, da ti uzme meru.
Piće se poslužuje u čašama koje su poslednji put oprane pri pakovanju u paraćinskoj fabrici stakla, 70ih. Služi se ono vina i rakije što je gazda Mići preteklo(čitaj špiritus) ili apotekarski alkoh sa sokom na blaženje. Doktori kada prime nekoga na ispiranja iz ovog mesta, slučaj proslede mrtvačnici ili izvrše ritualno samoubistvo nabijanjem bacača plamena u anus. Hranu, iz kuhinje gde bubašvabe i miševi kolo vode, ni svinje ne jedu.
Kakav bi to klub bio bez muzike? Ako je živa svirka, maestralna za mikrofonom je lokalna brka, Mira, Mara ili nešto tako. Minić do pupka, salo do kolena. Ili muška verzija, debeljuca koji pevanje naplaćuje čašom žestine posle svake pesme. Dogura do desete i patos. Ukoliko biznismen nije u stanju da plati tri praseta i džem od šipka za muziku, pušta se izlizani cd sa 30ak pesama celo veče, ili u najgorem slučaju kaseta Brene sa pesmom Mile voli disko, iz prošloga veka.
Želja koja se teško zadovoljava, električni impuls sa izvorištem na mestu gde počinje kičmena moždina, negde u onom primalnom delu mozga koji delimo sa zmijama i gušterima. Želja jača od svake druge potrebe, dovoljna da prekine osećaj gladi, žeđi ili umora. Dovoljna da čoveka od smislenog i evolutivno produhovljenog bića pretvori u slinavog idiota.
Želja koja ne poznaje nikakvu granicu i nikakav otpor. Samo zadovoljenje ili samozadovoljavanje.
Ne znam da li si svesna tog slatkog pregiba tankog sloja salca koje ti se pojavi ispod kolena kad prebaciš nogu preko noge u toj prekratkoj suknjici? Da li si uopšte osetila da ti je gornja usnica orošena sitnim kapljicama znoja koje drsko otkrivaju prozirne dlačice na nausnici? Koliko god da si platila taj skupi grudnjak sa ožičenjem ipak nije dovoljno jer otkriva da su ti grudi, zrele i podatne, ipak lagano krenule u svoj sunovrat. Sad si u pravom dobu vrhunske spremnosti da mi se podaš. Da mi se podaš punog srca i celim telom i duhom. Da vrhom jezika pokupim te kapljice slatke rose sa tvojih usana, da ti grudi oslobodim stege i podržim ih u svojim snažnim rukama dok se spuštam prema onom pregibu na kolenu. Da negde u sredini usrknem meki centar tvoje ostrige i da je živu progutam dok osećam podrhtavanje tvojih trbušnih mišića ispod jagodica mojih prstiju ogrubelih od maltera i cigle...
- Šta si me pitao?
- A?
- Nešto si me pitao...
- A, moram ja da ti skuvam kafu, žena otišla kod njenih za vikend. Kakvu piješ?
U poslednjij par godina na našim tv ekranima, to je glas pozorišnog naratora bez posla, koji je odgledao previše holivudskih filmskih najava, a pritom je nepopravljivi romantik i melanholik.
(Tururu - etno muzika, kadrovi prirodnih lepota)
Dubokim, stilski promuklim, muškim glasom, kroz polu šapat:
- Duboko u nama, priroda krije potrebe... **tururu muzika kadrovi** ... kao nikad do sada rešeni smo da potrebe dovedemo do uživanja... **tururu**... generacijama, sa kolena na koleno, učili smo i zajedno rasli... **tururu muzika dobija zalet, kadrovi i tako to** ... od prirode uzimamo da bi prirodi dali, najfinija stabla naša su vodilja, najmirisniji cvetovi naša su inspiracija, u zemlji koja mnogo daje, dužni smo da mi njoj damo još više... **gudači, muzika, bliži se veliko finale, kadrovi prirode po mogućstvu rumena dečica ili još rumeniji čovek zemljoradnik** ... fini kao jelenska koža, meki kao med, čisti kao rosa...
Od vaših Tariguzovića ® ... Toalet papir - Sensitive ultra-re L51.
Uvod šarlatansko-ljomberastih vonabi džentlmena u teške reči izrečene prema pojedincima ili grupama na formalnim ili neformalnim sastancima. Česta pojava na sastancima političkih partija i ostalih sastanaka konja, krava i volova.
- Izvolite kolega Petroviću!
- Mene zanima da vi mene kažete koliko smo potrošili para u kampanji?
- Ovaj...imam negde ovde podatak..samo malo...ček, ček...ne mogu sad da nađem...
- Stani malo kolega Petkoviću. Nije ovo ničija prčija pa da ti kao odgovorno lice ne znaš koliko smo potrošili u kampanji. Mi smo tebi dali poverenje i poverili sredstva na raspolaganje i vođenje računa. I dizvinu ove dame, ako ne budeš odma' naš'o račune od kampanje ima da ti jebemo majku i familiju do trećeg kolena, jer dragi moj kolega, ako sam sis'on veslo, nisam sis'o kurac. Je l tako kolege?
Reč čija mnogobrojnost značenja pokazuje koliko naš narod voli ambalažu.
Građanin: Oprostite, mogu li poslati ovaj paket putem Post ekspresa?
Poštanska službenica: Naravno, gospodine, to će biti120 dinara, molim.
_______
Narkoman: Brateee, daj mi jedan paket na ler, daću ti kintu u sredu, kad uvaljam neku robu...
Diler: Aj samo još sad, al ako kasniš, lomim ti kolena...
________
Dete: Tata, tata, a zašto mi deda Mraz nije doneo paket, a bila sam dobraaaa...
Tata: Ćuti, dete, umro deda Mraz, bilo na vestima.
_________
Obrenovčanka 1: Smiljka, jesi uzela paket danas?
Obrenovčanka 2: Jesam, Živka, raspali se dabogda, opet leb i pašteta...
_______
Mafijaš 1: Laki, u kakvom je stanju moj paket?
Mafijaš 2: U gepeku, vezan. Malo smo se zabavljali, hehe... Noćas na Avali, kao što smo rekli, dođi da ga pokupiš...
Ekstremno iritantno dosadan.
Nasi pradedovi su se verovatno svojevremeno pitali o poreklu izraza "SKUP KO SVETOG PETRA KAJGANA", kao uostalom i mnogi od nas o tome kako je nastao onaj poznati izraz "LUPA KO MAKSIM PO DIVIZIJI"... e bas tako ce se po svemu sudeci i nasi praunuci pitati o (buducem) opsteprihvacenom izrazu "DOSADAN KO VUVUZELE". Vecina naravno tada nece imati pojma o cemu se tu radilo "u originalu" ali ce nastaviti da upotrebljava tu frazu i prenositi je sa kolena na koleno ne sumnjajuci da se radi o necemu dosadnom u epskim razmerama. Pisem ovo prorocanstvo 11. juna leta gospodnjega 2010, samo sat vremena posle prve utakmice svetskog prvenstva u fudbalu koje se odrzava u Juznoj Africi, a tih 60-ak minuta je u ovom konkretnom slucaju i vise nego dovoljna istorijska distanca za jedan ovakav zakljucak (ma srocio bih ja ovu definiciju i predskazanje bukvalno odmah posle tekme, ali mi je trebao bar sat da se opasuljim od one kazne za usi).
Specijala formacija koja se pravi od: udzbenika, fotokopija istih, skripata i drugih papira, od obicnih i hemijskih olovaka, markera (sto vise boja), bojica itd….
Sve se to pazljivo prostre po stolu, krevetu ili gde vec, tako da kad god vam roditelji upadnu u sobu, ili samo krisom bace pogled, ovaj aranzman im ostavi utisak da ucite.
Mislim da ne moram da objasnjavam zasto je i koliko ova mera korisna.
Finese i varijante:
- OBAVEZNO povedite racuna da vam knjiga ne stoji naopako u odnosu na mesto sa kog bi trebalo da je citate.
- Ne ostavljajte knjigu otvorenu uvek na istoj strani (ima svakakvih roditelja, nekada bas na to obracaju paznju, nikada ne znate koliko prepredeni mogu da budu)
- Kada vas u toku predanog dzabalebarenja po internetu pritera nuzda – prvo uzmite knjigu u ruke, pa sa njom odite do wc-a.
- Dobar efekat se postize i kada je u wc-u i zaboravite ponekad.
- Jedna od vrlo dobrih stvari je kada se u krevetu smestite udobno, u polusedecem polozaju, prektstite noge i na kolena polozite knjigu. Ako imate lak san i dobre reflekse, mozete da kuntate i po ceo dan. Vazno je samo da na vreme otvorite oci cim cujete da se neko hvata za bravu. I naravno, svaki put kad se probudite otvorite drugu stranu da se vetri.
Kap koja prelije čašu. Drzak naratorski potez poput Skandinavske odbrane i Kraljevog gambita koji znatno menja tok u patiji koja se vodi spikom.
-Spremni. Tri, dva, jedan. Akcija!
-Klaudia, kako si mogla to da mi uradiš?
-Ne'am pojma na šta misliš Felipe.
-Šta bre nemaš pojma, video sam te sinoć u grmu tamo kod katedrale Sv. Ante Padovanskog. I to eto ironije sa Antom.
-To nisam bila ja gmazu, to je bio moj brat, Dominik. Tražili su moju minđušu koju sam izgubila veče pre toga kad sam bila sa Antom.
-Pa šta si radila tamo debilčino jedna mala.
-Stani, stani. Šta ti je bre, nema toga u tekstu jel si normalan i zar nije to malo prejaka reč.
-Izvini, imaš pravo jeste prejaka reč, kurvo bre jedna!
-Dobro šta ti je sad?
-Video sam te sinoć, tamo u kabini sa ovim režiserom, kako si mogla to da mi uradiš.
-Pa šta, treba da ostaneš živ u seriji koja ima nešto manje episoda nego Esma Redžepova dece. Uostalom videla sam pre neko veče kad sam prolazila pored tvoje kuće, kako ona ustaje a ti padaš ispred nje, na kolena, meni si našao da pričaš.
-To nije ona, nego on, moj brat koji je bio u kolicima a sada može da hoda. Sveti Franjo Saleški je uslišio moje molitve. Nevernice!
-Onda smo kvit i ja sam režiseru uslišila molitve, malo bolesne, ali ipak.
Centralni događaj, koji se čeka cele godine kako bi lokalni seoski stanovnici, pokazali svoju nadmoć u više disciplina, pobeđujući goste iz susednih sela. Takođe su i poznati kao EGZIT u Jovanji, Leliću, Brankovini i slično, u zavisnosti od sela. Svojevrsna priprema za ovaj praznik se odvija svaki dan. Posle prve gajbe ispred lokalne Europrom radnje takmičari se nadmeću ko će pre pogoditi banderu, oni koji mesto flasa piva, obično onog zidarskog, koriste unučiće vinjaka, vodke i ostalog, imaju zvanje snajperiste, oni nikada ne maše na vašarima metu u opstoj tuči najčešće pedeset na pedeset. Takođe se takmiče ko će iscepati više panjeva u sekundi, i ko će pre oboriti satru. Onaj koji uspe da sam obori šatru, a posle toga da stane na nju, naravno upasan i u majici bijem ženu, bijem decu, postaje Bog vašara, o kojem su kao mali čitali u bajkama i slušali u pričama koje se prenose sa kolena, na koleno. Ustaljeni vokativ, koji služi za međusobno dozivanje je BAĆARA, a svako piće košta 200 dinara, nije bitno sta se pije, nemaju vremena da uzimaju digitron. Pre samog vašara svaki učesnik pravi svoju privatnu listu zadataka koje treba da ispuni. Na početku liste, kao najlakši zadatak se obično nalazi ispijanje cele gajbe piva, zatim idu malo zahtevniji zadaci, poput potpisivanja pevaljke iz šatora na guzove, udaranje kruške na vašaru, više od svog komšije, kao i čija je žena popila više batina ili hvatanje mangulice u ringu, ne smem ni da zamislim sta bi se desilo kada bi postojali stolovi namešteni za obaranje ruku. Naravno najteži zadatak je obaranje šatre, podeljen u dve discipline u zavisnosti da li je šatra drvena ili metalna, u obaranju metalne satre postoji realna opasnost, jer u slučaju udara groma, gine bar pedeset ljudi koji se u tom trenutku drže za šipke. Naravno u tom slučaju najviše profitira lokalna pogrebna operema, koja se najčešće naziva Golgota. Sutra na slikama koje obavezno osvanu na fejsbuku, jasno se uočava stegnuti biceps i razlika u boji kože, profesionalnih berača malina. Kao i to da cele godine puše Drinu, ali za ovakve prilike samo Marlboro i to meko pakovanje.
- Baćaraaaaaaaa, dolaz vamo imam 600 dinara za 3 piva
- Ee, baćaraa, čekaj samo da pomognem Milu da slomije šatru sa 2 prsta, iz zgloba i dolazim
- Ae ae, bem ti srce, odoh da bijem krušku, saću da je zakucam.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.