
Ne možeš mi ništa, na južnjački način rečeno. Savršeno jasno šta je objekat pri'vatanja ali je opet sama reč izostavljena kako bi delovalo kulturnije i izostavilo se "da prostiš". Često se ovaj izraz iz naslova dopuni sa "...i da vičeš 'Uzbuna!' " kako bi se sagovornik dodatno iznervirao i unizio.
- Znaš šta? Trudna sam.
- Pa?
- Kako pa? Ima da me ženiš, nema tek tako da se izvučeš! Kad ti bilo lepo, onda nisi hteo da vadiš, nema sad...
- Mala, možeš samo da mi se pri'vatiš, sterilan sam i imam lekarski nalaz koji to potvrđuje. M'rš!
.........................................
- Šta to bi, komšo? Crklo ti tele, a?
- Crklo, šta se ceriš tako? Dabogda ti crkne ono tvoje nagrađeno jare, pička ti materina zlobna!
- Mo'š samo da mi se pri'vatiš i vičeš "Uzbuna", turio sam mu ja kićanku od crveni konac i malko beli lukac! Kuni do mile volje!
Ekipa koja bez obzira na uzrast, poreklo, zdravstveno stanje, bračni status, izgled, vremenske prilike i raspoloženje ima tokom celog dana jednu jedinu temu - SEKS.
Priča se svodi na takmičenje ko će napraviti efektniju izvalu. Tema je nebitna, samo dok ima seksualnu konotaciju. Prolaze čak i gej fazoni: "Nek mi neko doda macolu, ne mogu nikako da zabijem ovu ekserčinu!" - "Ma samo se ti okreni, zabiću ti ga ja očas posla!"
U pauzama između priča eventualno se i odradi neki poslić, jer jebi ga, ne možeš da pričaš (slušaš) i da radiš u isto vreme.
Ako pored građevine prolazi neko žensko stvorenje, dolazi do potpune obustave radova i savršene tišine dok je pogledom ne isprate do kraja horizonta. Zatim kreću najbljuzgaviji komentari koje čovek može da smisli...
Radnik 1 - Uff, vidi je mamicu joj...kakva je, na oca bi skočila!
Radnik 2 - Kakve dude ima...ma pokid'o bi je k'o Džeki lanac! hehe
Radnik 3 - Kako ljulja mala...uh, sleteo bi joj sad odavde ka' Supermen!
Radnik 4 - Ma Milisave, ne treba njoj Supermen, nego Bananamen!
Ekipa u glas - Hahaaa!! Dobar, dobar!!...
Razočaravajuće pomirenje sa činjenicom da su na akciji rasprodati svi LCD televizori.
Simfonija pucanja kurca. Bolenje uva. Pandan američkom ''zero fucks were given that day''. Poseban efekat ima ako se koristi dugouzlazni akcenat na ''e'' u reči ''jebe''.
- A jesi čuo da Cukenberg planira neku veliku promenu interfejsa na FB-u, to već 7 godina najavljuju.
- Jebe mi se tačno.
- Dolazi ''Hladno pivo'' u Niiiš, oni su superiškaaaa.
- Sve što ja čujem od tog benda je groktanje onog malog Kekina ''hnjo, hnjo, nije sve tako hnjoooo, upoznaj svoje pravo hnjooo''.
- Karta samo 200 dinara.
- Jebe mi se tačno.
- Kolega, uzmi ovaj pamflet, ja sam brucoš i tebe apsolventa ću da ubedim ga glasaš za Uniju Saveza Asocijacije studenata našeg fakulteta.
- A što ti nosiš košulju ispod džempera, pa preko svega toga majcu stranke, a napolju 20 stepeni.
- Ali, ali... ovo je ''Zara''.
- Jebe mi se tačno.
Skraćeno (a i suptilnije) od `` ne mi otezaj jajca`` , što je Leskovački pandan rečenici ``Brate, ne smaraj više``.
Da vi gi ne otezam sa primer.
Sinonim: ideš mi na retikularnu formaciju mezencefalona. Oba izraza imaju isto značenje- nerviraš me, s tom razlikom da je ovaj drugi fiziološki korektniji i formalniji.
Crne, svakodnevne misli čoveka kome su lekari saopštili da ima tromb, koji opušteno šeta kroz organizam i lagano bira šta će da začepi.
Zato što mi se može, zato što to hoću i na kraju, zato što si me pitao.
Inače, može da posluži kao odgovor na malo smislena, malo manje smislena, a ponajviše za besmislena pitanja.
- Zašto nosiš ekspres lonac na glavi?
- Zato što mi je ćeif.
- E bate, jel znaš šta je to, malo, crno i stoji na grani?
- Ne znam, al to je zato što mu je ćeif.
Zašto je Kim Džong Un naredio da mu ministra odbrane spale bacačem plamena?
- Zato što mu je ćeif!
Poklapača na priču koja nema apsolutno nikakve veze sa sa njom, a na koju te mrzi da odgovoriš i želiš da prestane, bez obzira kakav seljacizam izjavio.
Koristi se da se sagovornik toliko ukopa i ubije u pojam da izgubi želju da te davi sa čime god da te je davio.
Ovo je tek jedan od primera. Koriste se i ostale za priču besmislene, ali i ubitačne poklapače, npr "Šora mi se", "Kopam nos", "Nervira me ovaj osip na dupetu", "Mom keru vonja iz usta" i slično.
A: "Jaoooo, da ti pričam šta je bilo danas u Ušćuuu! Znači ulazimo mi tamo, kad, ono, naletimo na Peru i Žiku, znaš one, što voze ona iskidana kola, razumeeeeeeeeeššš! Kako me je gledao Pera jebote, fazon tako je želeo da me rastrgne u tom trenutku, a ja sam nosila ultra kratku suknjicu, znaš, onu što mi je kupila baba-tetka sa tatine strane u Italiji, fazon u onom najfensi šoping centru, a majica je bila toootalno u fazonu, kapiraššš.."
B: "Nekad voli da se dodirujem tamo dole"
A: <blago teleći pogled>
B: <"Ah, slatka tišina. Vredelo je.">
Poslat mi je prvi red sa sahrane u pičku materinu? Vraćaj krpice! Rečeno da moja baba pravi ok gibu? (ok? SAMO OK?) Evo ti tvoje krpice!
Mi smo završili za sva vremena. Moj ego je toliko povređen time što je izrečeno/urađeno da ću od danas uživati da ti vidim lice jedino ako to bude u crnoj hronici ili na banderi.
Na isto mu dođe i kada se pljuje po omiljenom političaru ovog drugog, seksualno opšti sa bivšim partnerom druga ili drugarice, supružnik uporno ne primećuje nove frizure, uzajmi se majica pa onda isfleka (kada Vanish ne spasi stvar), kupuje vibrator pored dečka živog i zdravog, ne tolerišu se svekriva ili tašta… u svakom slučaju, granica je pređena pa stoga neka svako skupi svoje prnje i krene odabranim putem.
-Tvoja šljiva? Šljiva leži na tvojoj zemlji?! TVOJOJ?!
-Komšijo, nećemo da se raspravljamo sad. Toliko godina živimo u miru i slozi, sve delimo bratski… nije toliko bitno… možda je senka, od dvanaest dok se ne smrkne, većinom na tvojoj zemlji… ali jeste šljiva moja…
-More vraćam ti krpice, vrati si mi lutkice, ovo će na sudu da se reši, dušmaninu!
Glavni dokaz ženske ljubavi. Naravno, svaki ženski časopis će reći da sam pogrešio, al' jok. Oni imaju običaj da pišu o raznim sranjima, tipa, iznenadite ga večerom, kupite sebi nešto lepo, a on ako vas voli, to će biti i iznenađenje za njega. Karina, bratac moj. Nešto se ne sećam da sam bio iznenađen kad je sebi kupila one minđuše što svetle u mraku...
Al' zato kad mi je donela kanticu od pavlake punu crvenih glista... eee, bato moj. To je bio šok... Ništa više nije morala da mi kaže... jebote, kad se samo setim koliko sam je dugo molio da nauči da montira glistu na udicu, jeb'o je ćaćin ćaća, a sad napuni kantu. Eee, to je dokaz.
-Kume, 'ajd večeras na Ostružnicu... kažu krenuo som da se javlja.
-'Ajd da završim smenu, radim neka ispitivanja, pa ću se malo zadržati. Do devet sam tu, pa pičimo odma'.
-Ja sam ženi rekao da nas nema dva-tri dana, bole nas kurac baš, hehehehe.
-Taj rad! Moja je kod keve, tako da ja nemam kome da se javljam...
-Samo imamo frku, zatvorio Deki, pa nemamo 'de mamce da kupimo... jedino da ja skočim do Pančevca...
-Ma, jok! Misli moje ženče na mene. Za vikend joj bilo dosadno, pa išla skupljala mi gliste. Imamo punu kanticu, rođeni.
-Eee, to u ram da staviš, a ne ova moja, jeb'o me dan kad je dovedoh...
Stanje koje je neiscrpni izvor inspiracije. Opisano je na milion nacina i nikada se niko nije usudio da ove opise kritikuje, jer svi razumeju ozbiljnost situacije. Propraceno je mnogobrojnim Jao jeeestee...lol i svesrdnim saosecanjem. To vise nije puka fizioloska potreba, mi smo je digli na visi metafizicki nivo, jer to je ta nit koja nas povezuje sa gomilom srodnih dusa, i ko zna kome se bas u istom trenutku isto tako mnogo kaki; u autobusu, u skoli, na njivi, ili na nekoj ravnici koja nije obdarena bar lepim zbunom koji place za djubrivom.
Moram sad da idem, mnogo mi se kaki!
Znam iz iskustva, al se stidim da kažem. Ili mi je pametnije da ćutim i da se pravim lud, da ne bude skuplja Dara nego Vera. Neretko korišćena i u vađenju pred ribom, ako se slučajno izlanem kad ne treba...
Mira: I tako dušice, sretnem ja onu Sonju, fuficu, pričala sam ti, što smo se pokačili ima godinu dana, kad me je ogovarala po gradu...
Ja: Koja Sonja?! Maretova sestra, što ima beleg na du... što ste se kažeš podžapale prošle godine?!
Mira: Šta? Kako ti znaš za beleg? Pa ti si imao nešto sa njom?
Ja: Nisam, šta ti je, pričali mi ljudi...šta se odma' nerviraš...ne bih ja tebe prevario, kakvom Sonjom, ni sa jednom...
Mira: Verujem ja tebi, ne bi ti mene prevario...
Ja: Dva puta.
Dozvoljeno je za sve osim za tenisere sa engleskog govornog područja.
Tipsarević: Šta sere ovaj sudija koje pičke materine. Jebem li ti krv i igru, i ovaj mrtvi turnir. Ima da mu nabijem ženi dršku od reketa, da je raščerečim ko Milicu..
:zviiiiz: zviiiiiiiiz: zviiiiiiiizz: Et' ode mi reket zbog ove sisurine u stolici.
Sudija: Shhhhhhh!!!
---------------------------------
Endi Marej: Fuck !!
Sudija: Opomena.
Пошто неке институције попут пошти и банака у својим чекаоницама имају правило да људи с малом децом и бебама могу да дођу до шалтера преко реда (што је, у основи, добра идеја), наравно, као што то обично бива, нашли су се и људи који ће то злоупотребити, па се код поште може чути и реченица из наслова дефиниције.
Ситуација из поште од пре пола сата...
Улази жена с бебом на рамену у пошту, заобилази змију од 50 пензионера и осталих, долази до шалтера, уплаћује паре и одлази.
После пар минута улази човек са оним истим дететом на рамену (само му је скинуо капу), заобилази ред, подиже паре и одлази. У то време и ја завршавам са својом трансакцијом на суседном шалтеру, па у исто време излазимо из поште. Прилази лик оној жени и каже:
- Е, снајка, много ти хвала, навратићу мало ових дана до вас.
rečenica koju mi zadnjih 10 godina svakog leta izgovori baba,a ja od sistematskog u trećem srednje ni CM.
Ultimativna rečenica za nerviranje zetova, majstora, kuvara, i tome slično. Obično se čuje od onih ljudi koji ni sami ne znaju šta im fali, pa onda staju na muku onima, koji bi trebalo to da znaju umesto njih.
-Ohohoho, tašto lepe su vam pogačice.
-Ma nešto mi bre ovaj šporet ne peče dobro (čitaj, jebanje u najavi), mora Zoki da dodjes neki dan, mislim da mi grejač ne valja, a i rasklimao se malo. Da mi središ toj.
-Ma čini Vam se menjali smo ga skoro nije to do gre...
-Pa valjda ja znam šta mu fali, ne peče mi lepo odozdol.
-Ma znaš ti mojega... (tiho ko za sebe)
-Molim zete?
-Ništa, kažem važi će pogledamo.
------------------------------------------------------------------
-More majstore neće mi nešto vuče u drugu. Nešto kao da ga uguši, pa kad malo prodje onda povuče tek.
-Pa i ne mož' da radi kako valja kad samo krpimo krntiju, da ga jebem, isprsi se za polugeneralnu pa će radi kako valja.
-Hahahahahah, ne me zebavaj more nego kojo će pravimo?
Леп начин да покажате некој особи колико дуго обраћате пажњу на њу и колико вам се она у ствари свиђа.
-Па не знам. Лепо је све то што си ти рекао, али, некако, не знам како бих ја то теби објаснила. Нисам тренутно за неко везивање, скоро сам завршила једну дужу везу и не бих сад одмах да се упуштам у нешто ново. Надам се да ме разумеш?
-СВИЂАШ МИ СЕ ЈОШ ОД ДОК ЈЕ ХЛЕБ БИО 15 ДИНАРА!
-Оплоди ме пастуве!
Saljiva replika na ucestale deprimirajuce izjave:
-Sve mi se smucilo.
-Ne mogu vise da izdrzim.
-Jebem ti ovakav zivot.
Posle ovog crnjaka, nasmeje se cak i najmracniji pesimista.
Legendarna izjava kralja Nikole pri obilasku Bijelog Polja, koji su ga ugostili i počastili ni manje ni više nego džigericama. I tada je, ovo izjavivši udario pečat svim tadašnjim i budućim Bjelopoljcima do dana današnjeg a sigurno i mnogim budučim generacijama...
Kćera: Oče, ja se udajem.
Otac: Ajde? Protiv koga mrčio se?
Kćer: Sa jednim Milanom, visok, jakotan, pametan...
Otac: Čegovića je?
Kćer: Miljanić, majka mu je prava gospođa.
Otac: Zabolje me! Oklen je junak?
Kćer: A i otac mu je pravi gospodin, pošten i ...
Otac: Čuješ ti mene!? Oklen je nesećo ta nesreća!?
Kćer: ... iz, ouvaj..Bijelog Polja...
Otac: Džigerice i vi ste mi meso, Bjelopoljci i vi ste mi ljudi
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.