Jedan od boljih načina da iole mudar čovek stavi do znanja svojim sagovornicima da su ispod njega po nivou inteligencije.

Narodna mudrost kojom se nastoji odvratiti uglavnom mlađu čeljad od pohoda u okolne kafane, kladionice ili ne daj Bože, još neke udaljenije lokacije. Tvrda negacija svake, na prvi pogled, bespotrebne radnje.

Ovo je rečenica kojom svi razgovori sa ukućanima počinju i završavaju se, a tiču se tebe. Kada se okreneš u prošlost, cela tvoja familija 10 kolena u nazad su bolji od tebe. Kao novi Ajfon i Nokia 3210, s tim što si ti ta mala Nokia.

Krenimo od pradede. On se školovao do 4. osnovne. Jebiga, smetovi, vukovi, vile i drekavci ga omeli na tom putu. On je sve mogao da postigne. Pošto su mu oca zadavili Bugari u ratu, na njemu je ostalo sve. Morao je da se brine o majci, bratu, sestri Marici, sestri Ljubici i sestri Nadeždi (koja se udade za onog što mu se ime ne spominje u kući, ali to je duga priča). Namirivao je stoku, kosio, orao i kopao, ali je ipak bio čovek.

A sad, deda. Sa dedom je već druga priča. On se čovek školovao za mašinbravara, upoznao u Trstu tvoju babu, oženio se, dobio tvog ćaleta i strica, radio u državnoj firmi, dobio stan, fiću na čekove i dočekao penziju. Jednom reči, pravi porodičan čovek. Pa, ti vidi.

I na kraju, ćale. Gradski šalabajzer. Odrastao na kaldrmi, završio fakultet, koji je u to vreme bio duplo teži nego ovi vaši, jebiga, komunizam, radilo se i učilo. Jurio cice, radio noćnu i završio u roku. Na radnoj akciji upoznao tvoju kevu, naravno, seksa nije bilo dok se nisu uzeli, pljuge nije ni mirisao, trenirao rukomet čovek, nije bio jebivetar kao ti. I da, služio je vojni rok 2 godine, nema tu tih civilnih i koje pičke materine.
Ti. Ti si danas besan. Spavaš do kada hoćeš, izlaziš, vratiš se pitaj kurac kada. Ne juriš devojke, na produženoj godini studija si, ne šljakaš nigde, vojsku nisi ni služio (izvukla ti kevina koleginica sa VMA potvrdu da imaš deformitet cevanica i tabana. Prc, evo vam kurac da ja idem šest meseci po gudurima).

E, sad. Danas deda ima bolove u kostima, pije one kapi za vene i gleda Žikinu šarenicu. Ćale postao tehnološki višak, keva ga izdržava, puši tri pakle dnevno, juri Poljake iz iksa i dva plus drugo poluvreme. E, a kakvi ćemo mi biti...Da li će i nama naša deca biti besna i raditi sve pogrešno, ostaje pitanje na koje čekamo odgovor...

Kazemo kada se ukljucimo u odredjeni posao kada je on pri kraju, kada je izvesno da ce se uspesno zavrsiti, i onda svu zaslugu pripisemo sebi. Ako eventualno ne uspe, onda kazemo: "Pa sto me niste zvali na vreme?"

Čuvena pjesma Matije Bećkovića koja razmatra motiv današnje prozirnosti dijaloga u sagovornika. Naslov je nesretno poslužio kao popularna sintagma za skretanje teme na nešto totalno nebitno i nevezano za tekući razgovor. Može da posluži kao džoker karta da se skrene pažnja, pa čak i da se prekine razgovor.

Prvo pitanje koje ti postavlja osoba koja prvi put igra PES-a

Pristojan način da nekome kažete da je bolid.

Stara narodna mudrost koja eksplicitno objašnjava vezu između nivoa buke, izraženog u decibelima i neimenovanog IQ broja koeficijenta inteligencije. Prema predanju, veza je obrnuto srazmjerna tj. više decibela znači manji IQ.

Sa druge strane, narod kaže da se i za dobrim konjem prašina diže, što će reći da narod ima mudrost za sve šta se u prirodi može dogoditi. Mudar je narod.

Kada jasno želite da stavite do znanja svom sagovorniku da niste sa nekom osobom trenutno najprisniji, iako ste možda nekada bili nerazdvojni. Najbolje je koristiti ovu rečenicu, da se razgovor ne bi pretvorio u ''Epopeju moje tužne životne priče'' prvi tom.
Želeo to neko ili ne međuljudski odnosi zahladne ili stagniraju sa vremena na vreme. Ne moraš nikome da opsuješ rodbinu ili ga počupaš u međuvremenu.
''Daleko od vida, daleko od srca'' reče narod.
I odjednom tvoj najbolji prijatelj i uzdanica biva utopljen u masi.
Naravno, manje je komplikovano ako ste se zaista počupali.

Rečenica koja se izgovara debelim muškarcima da bi ih ponizili.

Ograničen lik.

Upućeno je svakome pametnjakoviću koji misli da je dovoljno da kaže da je u žurbi pa da radnici polete warp brzinom kako bi zadovoljna mušterija mogla pohvaliti kako firma ima vrijedne i sposobne radnike koji zaslužuju veću plaću te kako vrhuška u firmi može biti sretna što imaju takve radnike. Pritom obećaju imaginarno pivo za koje ne znate gdje ćete ga staviti u frižider od pustih baksi imaginarnih piva koje su vam obećali za trud. Nakon ove obilate serenade, rečete im da sačekaju u red kao i svi obični smrtnici.

Pitanje u kvizovima tipa "Pozovi i budi mnogo bogat", da bi vas sto više zadržali i isfragarili vam što više impulsa.

Znameniti član engleske kraljevske obitelji.

Legendarni "Nikad izvini" Labus je uveo još jedan izraz za obraćanje svakakvim mentolima, budalama, prosipačima spika i pameti, ljudima sa ludim teorijama.
Najčešće ga upućivao Koštunici.

Pitanje upućeno roditeljima koji dave svakog dana istom pričom - što si lenja konjina koju boli kurac za sve, što su ti ambicije - nula, interesovanja - nula, trud - nula, volja ili želja da makar pomisliš da nešto promeniš - nula.

Klik ili ti game-rskim rečnikom rečeno "mode", koji se desi nakon 5. pive (ako se slabo jelo).
Najčešće se ispoljava kao bezrazložan smeh, grljenje, podizanje ruku u vazduh kad se čuje pesma koja "pogodi".

Izraz koji koristi baba da nas istjera iz kreveta kada u istom povežemo jutro, podne i po-podne.

Kulturica za škk

Maslinovo ulje, ruzmarin! Ladno pivo, koka kola, jupi! Krofnice, vruće krofinice...

Ako ste ikada išli na primorje, crnogorsko primorje, vrlo vjerovatno napamet znate navedeni marketinšku mantru, koju ponavlja ubogi prodavac na plaži. Primjetićete da se u prvom planu nalaze masline. Zašto baš masline? Zato što masline rastu u primorskim krajevima. Zato što primorci izuzetno cijene svoje masline i njihovu prerađevinu maslinovo ulje. Zato što svoje maslinove ulje trpaju sve moguće i nemoguće kombinacije jela. Zato što se maslinovim uljem liječe, kupaju, jebu u guzicu. Zato što očekuju da i vi cijenite maslinovo ulje. Da ga platite naravno. Papreno.

Masline kao masline i nisu previše bitne za poentu ovog teksta. One rastu tu vijekovima. Teško da su imale uticaja na ljudske kvalitete osoba koje ih uzgajaju. Ali eto, potrefilo se da dijele kvalitetan geografski prostor sa, ne tako kvalitetnim, ljudskim bićima.

Latin, iliti primorac, potomak slavnih mletačkih trgovaca, dočekaće vas sa isto tako ''slavnim'' gostoprimstvom koje krasi dotične krajeve. Ljubaznog osmijeha, prefinjenih manira i prijateljskim zagrljajem ispratiće vas kući. Vrlo vjerovatno prvi i poslednji put. Mašte im ne fali. Teško da bi nekome drugom pale na pamet takve ideje za prevaru. Riječ im vrijedi koliko i maslinovo ulje koje prave. Na svu sreću, gledate ih samo ljeti. Ostalih godišnjih doba zavuku se u svoje kamene palate i broje novce. Smišljaju nove prevare, uvode nove takse.

A maslinjaci, oni žive vjekovima. I pravo je čudo kako ne pocrvene od stida svjedočeći nedjelima svojih vlasnika.