Kad američki producenti uzmu da snimaju Casino Royal sa Džemsom Bondom i vide da se radnja dešava u Crnoj Gori, pa dođu u izviđanje terena, vide šta se ima videti, i onda se okrenu odatle, i čitav film snime u češkim Karlovim Varima, i kojekude po Italiji.
Producent 1: Vidi, ono kad Bond ispada iz kola, noću, pored mora, mogli bismo bar to da snimimo ovde, bez veze je da ništa ne snimimo tamo gde je Fleming smestio radnju, a?
Producent 2: Jel vidiš ti one krave tamo na plaži? Kako ti ide Bond uz te krave, keve ti?
-Producent 1: Dobro, ajmo u Češku...
To je 5 minuta rebusa u koji ću uvek upasti...
Pored toga što ni ne očekujem da će se one iskreno nasmejati mom smislu za humor, još mi dodatno dignu pritisak svojim reakcijama i komentarima nakon ispričanog vica...
Obično je u pitanju sažaljevanje protagoniste vica uz blago teleći izraz lica... kao da sam im ispričao šta sam pročitao jutros u "Večernjim novostima", a ne vic ili fazon...
JA: -"Devojke, slušajte vic što sam čuo sinoć..."
Z: -"Ajde..."
JA: -"Pita Haso Fatu: - "Gdje je Mujo. Šta radi?"
Fata odgovori da je poginuo za vrijeme rata te da ga je snajper pogodio u kažiprst.
Mujo tada zapita: - "Kako u kažiprst, pa poginuo?"
Fata - "Baksuz, baš tada je čeprko nos."
Z: -"Jaaaaaao, stvarno...? Kakav baksuz čoveče..." (bez, barem, kiselog osmeha)
JA: -"Očekivao sam malo više smeha..."
Z: -"Pa i nije ti baš neki... treba se roditi s' takvim malerom. Imam ja jednog komšiju, on je još tokom rata... blabla bla, truć truć, kenj, ser ser..."
JA: ."????????????"
Kakao-krem u tabli, sa famoznom vevericom na omotu, koja je devedesetih na svakih 15 minuta iskakala na tv-ekranu i nervirala nas, gladne i slinave klince. Proizvodi(o) centroproizvod.
Song:
Dij cipiripi, dij cipiripi,
kii tibli, kii krim,
id sidi ki bimbini,
ji vilim di jidim.
Dij cipiripi, dij cipiripi,
id chikilidi i lishniki,
jir nimi nichig lipshig
id cipiripiji!
cipiripi, cintripriizvid.
Kmhm, mislim centroproizvod.
"Smatram da smaraju ovakve definicije, ali verujem da će nekome biti korisna" - autor
E pa ovako. Stara lična karta je istekla, a nova je obavezna jer jebi ga, ne možete više da je koristite prilikom sklapanja ugovora sa npr. bankama u vezi sa kreditima pa ste prinuđeni da vadite novu.
Odlazite u stanicu milicije, negde oko 16h, tamo vas čeka nasmejano lice dežurnog policajca kojeg najiskrenije i od srca bole đoka zbog čega ste tu. Njegovo je da bleji i gleda da li je sve u redu i da li je neko ne daj bože parkirao auto na mesto rezervisano za pandurska kola. Prilazite šalterima, gurate se sa masom zadovoljnih i srećnih sugrađana, dolazite do vrata na kojima čitko piše "nove lične karte". Hm, mora da je to, pomislićete. Upadate unutra onako bez kucanja, velite dobar dan i pomoz bog, može li lična karta ali ... vaši snovi počinju da se ruše usled odgovora: Imate li broj? Kakav bre broj? Pa gospodine ne možete doći bez broja, bla bla, truć truć, mrš u pizdu materinu (ovo naravno ne govori, jbg, ali volela bi da može i to da kaže). Vraćate se natrag savladani i skrhani bolom i tugom jerbo vađenje nove lične karte nije tako jednostavno kao što ste zamišljali, odlazite k dragom licu dežurnog pandura koji vam podrobno objašnjava da se svake noći preko puta stanice organizuje sektaški ritual potpisivanja na sveti spisak koji se ujutru u 8 uručuje gospođici koja vas je pre par minuta izbacila iz ofisa, i obaveštava da potpisivanje počinje u ponoć (!?) i traje sve do 8 kada se i poslednji potpisanik upiše. Prevaziđe li broj tih potpisa 64 (kakva slučajnost) možete samo da ga popušite i pokušate sutra.
Elem nekako se i to uspe, ne prospava se jedna noć, zakačite broj u sredini sa terminom za kasno podne, vratite se sa karticom u stanicu mupa uđete kod prijatne gospođice, metne vam kažiprst na skener napravi dve tri fotke, skenira neke papire i voila, kraj postupka. Kroz sedam dana je samo podignete i eto ga. Vaša sim kartica je kod vas.
Naravno ako ste tražilličnu kartu sa čipom. Znajući naš narod koji ne veruje u te moderne zapadno gejvropske tehničke stvarčice, malo ko se odlučio da uzima ličnu kartu sa čipom jer to zrači, mogu tako da vas špijuniraju preko satelita i tako dalje i tako dalje, u svakom slučaju smaranje je žešće i preporučujem da je ne vadite ako ne morate. Isto važi i za pasoš.
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Ne pije se ništa. Nema se para pa se i ne ide u kafanu. Niko iz društva. Nema se ni za ispred dragstora. Kućne zalihe potrošene. Presušilo na svaku stranu. Nema se đe ni pozajmiti. Ništa. Iks. Nada. C.
Ali ne iz ugla ovih što nemaju. Izraz je podrugljiv, podjebantski, gađa đe je čeljade najtanje u tom trenutku, a to je novčanik. I obično pogađa cilj.
- Šta je bilo, mangupi, pije se vazduh, a?
- Puši kurac.
Povuci me za kurac, bre! I ne laprdaj više.
Devojka: Jao, ljubavi, bla bla bla, truv truć...
Dečko: E dušo, aj uspori malo i podigni mi ručnu, nisi odavno.
Kad ga staviš đe ne treba.
(Posle svadbe)
-Dragi, jesi upoznao moju sestru, Natašu?
-Koju? Onu, sa malo kraćom kosom, plavom..?
-Da.. Što?
-Jebiga, opet sam zalut'o kurcem.
Mesto đe se meće USB .
A: Gde da strpam ovo?
B: Imaš tu sa desne strane dve vedžajne, a sa leve jednu.
čita se: đala
alternativno ime: jala brat
bosanski Milan Stanković, reper i uzor za omladinu
predstavnik Bosne na euroviziji
Ne zamaram se, ma neka je haram
po dupe šaljem trupe Jala će da ga šamara
mala je persu, ma legla bi i tersu
urnebes kada trese to sranje leti ko Jet psu
Najrasprostranjenija bolest kod sredovečnih domaćica u Srbiji (čitaj: nezaposlenih kevi i tetaka). Problem sa ovom opakom zarazom je što od nje ne boluje zaraženi, već svi oko njega. Leči se jedino zaposlenjem ili udarnim dozama Floresite i Seremlade.
Moja soba, 3 dana pred ispit:
Keva nonšalantno ulazi u sobu i započinje konverzaciju.
-A šta učiš sine? Aa pa dobro, neka, samo ti uči neću da ti smetam.
...nego šteta za ovog malog Francuza lep dečko bio, eto 20 godina te hrane roditelji i tako da završiš.
-aha
-nego ovi iz energoprojekta, jesu nesposobni, svaki dan juriš po kancelarijama i niko ne zna šta da ti kaže. 30 godina oko te legalizacije, eh sine, težak je život.
-aha
-...a šteta za malog francuza eto ti huligani to treba zabraniti. propade nam država zbog njih.
-dobro kevo ja bih da učim evo 5 do 5 je sad će floresita.
(2 minuta kasnije, zvoni fiksni telefon)
-ee ćao tetka, ništa evo spremam ispit hehe, ma da u gužvi sam imam još par dana fore.
-aha, pa lepo sine....a šta je bilo sa analizom kakva ti je krvna slika?
-ma dobra je, malo me zezaju leukociti ali ništa strašno, nego hoćeš kevu verovatno da čuješ hehe?
-hoću...nego jesi čuo za ovog malog francuza, huligani truć truć, energoprojekt frungt frungt, suzan bojl spang spang, koža na petama kranč kranč.
-AMA BOLI ME KURAC ZA FRANCUZA IDI GLEDAJ ESMERALDU!!!
Ciganski sleng za:
"Pobogu, koliko sam se zaprepastila jačinom bola, načinom na koji mi je izvadio zub i odmah posle toga količinom krvi koja je izašla iz rane."
Od glagola "vrteti" plus ciganski gramatički nastavka "đa" ili "đum" koji označavaju prošlo vreme.
Čekaonica ispred zubne ordinacije, pored vrata stoje dve Ciganke i jedan Ciga i komentarišu nešto. Iz ordinacije se potom začu neki vrisak, grupica ispred vrata zastade s razgovorom, a pogledi im se izgubiše u daljini.
Za koji minut pred njih tako skamenjene izlazi njihova rođaka Rosaura, sa rukom na desnom obrazu i onako mučno i plačno procedi: "Aaaaa, vrtenđa!"
Mjesto đe se najbolje vidi umijeće fudbalera.
Iiii, kakvi driblinzi na malom prostoru ..
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.