Ултимативни партибрејк још од обданишта.
- Где си то забио шаргарепу јадном Снешку, црно дете? И не мажи рукав слинама.
Reči posle kojih će sigurno dotična osoba da vam iskomplikuje život!
Vi mladiću mislite da sa ovakvim dokumentima možete konkurisati za ovaj posao?
Da li ste, Vi mladiću, danas spremni da odgovarate?
Vi mladiću stvarno mislite da ću vam ja na lepu reč poverovati da ste markicu zaboravili u drugoj jaknii?
'Ta je pocrvenela sva tri puta'
Kaže se za ženu koja je prešla određeni životni ciklus. Potiče od izreke da žena u životu pocrveni tri puta;
-Kada joj prvi put plate
-Kada joj prvi put ne plate
-Kada ona prvi put plati
Ne sećam se ko je autor izreke.
Daleke 90 godine kada je pao Berlinski zid, Slovenci su postali gospoda, a pala je i diktirana ekonomija severoistočne evrope. Gomila radnika u Rusiji umesto u rubljama, bivali su ispaćivani u robi koja je imala ulivenu cenu na sebi. Oni najodvažniji, kupili su dovoljno te robe i autobusima došli čak do Srbije da je prodaju. Sa sobom su poveli i Ruskinje. Posetili su u svaku zabit u Srbiji koja je imala pijacu od bar 3 tezge. U to vreme posle revalorizacije, u Srbiji su od vrednosti bile novčanice od 5 dinara plave boje i 10 dinara crvene boje. Roba se pogađala za plave i črvene na univerzalnom jeziku. Mogao si da kupiš mašinu za mlevenje mesa od 10 kg za tri črvene, a to je bila i uobičajena cena za Ruskinje. Te tri črvene nisu nešto naročito vredele u to vreme. A kakve su bile Ruskinje.... E to ne znam, jer sam bio veoma mlad. To možda Kurd zna nekoga ko zna.
Uobičajena prilča dva 14-o godišnjaka:
- Jesi jebo ti nekad nešto?
- Jok.
- A Ruskinju na pijaci za tri črvene?
- Ja nisam nikad ni vido te Ruskinje.
- A jel bi?
- Ma daj, imamo po 13 godina, a još nije izmišljena Vukajlija da se pravimo jebači.
Trpis gutas dugo i vec ti postaje muka od toga..dajes sebi obecanje jednom kad ti pukne film mrmljas sebi u bradu svi cete vi plesati po kalasnjikovu
A bio je miran covek
Početak rečenice pomoću koje, uz dozu ironije, odgovaramo negativno na postavljeno pitanje.
A: E, je l’ smuvao Šomi onu likušu o kojoj je pričao?
B: Ma, tri likuše je smuvao...
------------------------------
A:Jesi li uradio domaći iz mate?
B: Ma, tri domaća sam uradio!
Emisija na RTS-u. Uglavnom se sastoji od toga da VI, odnosno mi, sedimo ispred televizora i radujemo se što je subota i što ne moramo preko Gazele po kiši i snegu, a za to vreme gledamo Miru Adanju-Polak ( MAP ) kako se provodila na prijemima po Amerikama, Dubajiima i kojekakvim indo-evropskim dvorovima.
Ono što svaki carinik poželi da pita turistu iz Srbije kad vidi njegovu sliku u pasošu.
-Kolega jesi l' primetio da Srbi i na slikanje za pasoš dobauljaju zgužvani k'o smrznuto mudo...
-Rakija kolega, rakija!
Pijačna cena koštanja.
Pošto vi luka?
Pošto vi šargarepa?
Pošto kurca palca šta me pitaš, čitaj!
Jedinica mjere za srpstvo.
Tri pičke materine - po najsrpskiji.
Tri piva - po srpski.
Tri dana banije - po srpski.
Gengbeng s trojicom - po srpski.
Tri karte za Holivud - po srpski.
Tri debela Nemca - po srpski.
Tri mudraca - po srpski.
Tri palme na ostrvu sreće - po srpski.
Tri praseta - po srpski.
Tri amigosa - po srpski.
Tri sarme - malo al' po srpski.
Trojni pakt - po srpski.
Tri poljupca pri pozdravljanju - po srpski.
Nekada popularan khm... restoran u krugovima sofisticiranog srednjeg staleža (šofera dugoprugaša). Lokacija mu je bila izuzetno kvalitetna, odmah kraj brane u Čačku. Taj khm... restoran se ustvari nije zvao "Tri dlake", niko više ne pamti kako se zvao, ali svi šoferi pamte tri nadasve ljubazne cure. Gazdaricu i dve radnice (legenda kaže - majka i dve ćerke). Sve su dočekivale sa spremnim osmehom i raširenih... ruku.
Ovo nisam izmislio, iz više izvora sam čuo da je taj kultni khm... restoran postojao. Ako neko ima informaciju kako se zvao i što ga, avaj, više nema, bilo bi mi jako drago da znam.
Legendarni početni stih prvog ton- filma, koji je bioskopska publika u " Maratoncima" imala čast da pogleda do trenutka kad je počela opšta tuča. Stih koji je idealan za prekidanje nebuloznog sagovornika u stadijumu metastaze oboljenja zvanog glupost. Sad, ovo može biti dovoljno za prekid njegovog baljezganja, ali u slučaju beskrupuloznog nastavka šizofrenih cepanja, toplo preporučujem celu strofu, koja će biti u primeru.
Napomena: pre upotrebe ovog antitupadžijskog sredstva, pogledati snimak radi vernog dočaravanja poluoperskog stila kojim strofa mora biti otpevana.
" Svi vi što maštate o sreći
Vas vodi put u velik' grad
Vi niste prvi, niti treći
O njoj mašta svak'
Jer svako potajno se nada
Da nađe ostvarenje sna
I vi ćete prvi biti, mada
Sa vama neću biti ja "
Ovo može da se kaže jedino ako treba nekom da pozajmite pare ili nekom treba usluga od vas, u svim drugim slučajevima važi "Nemojte vi zvati nas, zvaćemo mi vas"
- Kume jel imaš 100 evrova na zajam do prvog
- Možda se nešto nađe al nemože sad nego od nedelje jedan dan
- Pa dobro i to mi odgovara
- Al u frci sam nekoj i ne znam dal ću da se setim, ne znam dal ću te zvati, zovni ti mene
- Ok kume kako ti kažeš
Najiritantniji deo predavanja u punom amfiteatru kad iznervirani profesor pokušava da izbaci studenta koji priča/smeje se/spava (ukratko, samo pokušava da preživi dva i po sata umiranja od dosade), a nemoguće je shvatiti kome se zapravo obraća.
Profesor: "Ajde Vi što Vas ne interesuje što ja pričam, napolje"
Nas 150 bledo gledamo.
Profesor: "Da, da, Vi gore, pokupite stvari i izađite napolje"
Svi se okrećemo gore.
Profesor iznervirano: "Da, Vi što se okrećete!!!"
E onda kreće 10-minutno propitivanje "Jel ja?!" dok profesor konačno ne dođe do studenta na kojeg je mislio ili dok i sam ne napusti predavanje...
...Nikad neće naučiti
Isporuka tri kragujevačka juga 45, za potrebe snimanja holivudske komedije.
U užurbanom vremenu u kojem živimo promene su izuzetno česte. Tako čak i one najvitalnije stvari, npr. cena hleba, ili kurs dinara prema euru, podležu svakodnevnim promenama, nekada nabolje, nekada nagore (uglavnom ovo drugo). Ali postoji jedan kurs koji je nepromenljiv, bez obzira na okolnosti. Jedan penal vredi tačno tri korne, ni manje ni više.
-Ženo večeras te spavam u dvojku.
-Zašto?
-Išao sam sa tobom na kurs poezije-prva. Danas sam ja pospremao kuću-druga. Izveo sam te na romantičnu večeru-treća. Tri korne penal.
Deda sa sela je rekao unuku koji ide u Beograd ,,Uželećete se vi budaka i rada, kada tamo budete gazili preko živih ljudi i smeća, da biste došli do uspeha. Ma inače, i ti si budak, drugi ti ne treba.''
Dvadeset četiri godine kasnije, 45-ogodišnji unuk živi kao u pesmi Bon Jovi-ja Living on a Prayer, samo ne radi na dokovima nego rinta na građevini, doduše ima ženu koju voli, ali kojoj je važnije da ode na posao koji je sto puta bolji od njegovog, što ga ubija u pojam gore nego da ima više para, jer on, eto, mora da rinta, i decu koja su poslušna i inteligentna, ali ga potajno mrze jer im nije kupio nove Najke, odveo ih na utakmicu, dao pare za šoping, kupio video-igre, kupio šminku. Pokušava da sjebe ceo svet, ali svet se ne da sjebati. Ako se i da, to je samo na 4-5 dana ili tako nešto, to jest njegovih pet minuta. U svetu smeće, obrazovano ili neobrazovano, najbolje prolazi kroz šahtove, jer to je posao smeća. A unuk jednostavno nije imao sreće, mada je možda i sam smećar. Mogao je postati ne znam šta da je samo imao sreće, jer nije ni on daleko od smeća... Debeli opanci ipak nisu za to, razmišlja unuk, i seća se kako mu je govorio deda Živan koji je, eto već petnaest godina pod zemljom negde u Bermudskom trouglu.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.