
Konzumiranje stvari koje prvobitno nisu predvidjene za jelo, poput dugmadi, klikera, maltera, veštačkog voća, listova majčinog fikusa i kreme profesora Milojevića. Poremećaj ishrane koji se uglavnom javlja kod dece. I studenata.
Priznavanje problema sledi kada otvoriš frižider, nadješ tartar-sos, gnjecav paradajz i zalutao komadić petit beurre keksa i pomisliš da ćeš biti sit do ručka u menzi:
-Gospode, ja sam bolestan!
Fraza koja se koristi pri spuštanju teorije die hard fanova Nirvane koja glasi- Kurt se nije ubio!
Deluje skoro uvek.
DHNF: Gospode, zašto čačkaš Kurtu, pa nije se on ubio, mukica aww
Gospod : Jok, obarač se sam povukao.
DHNF : Umri!
Deo lobanje koji služi kao dekoracija na glavi.
Nije važno da li su ravne, guste, čupave, razbarušene, natapirane.
Važno je samo da imate šiške.
Znaš da je Luis poginuo,znaš onaj pevač brate.
-Čuo sam,od čega.Šta se desilo,gospode bože?
Pa,upale mu šiške u oči.
Mećava. Jebena mećava ti sada treba. Tvoje, ej tvoje cure se jebavaju sa drugima. I buduća i bivša. Ma sve su lake, posmatrali mi to ovako il' onako. Uglavnom im izbija želja iz očiju. Željne bre!
A ti si jedina budala koja u takvim devojkama sagleda neku drugu, bolju stranu, koje inače nema, nego si je ti stvorio u svom malom imaginarnom svetu. A tebi nekako teško, žalosno ti gledati kako ih gubiš, dan za danom. Ne možeš ih spasiti. Pokušao si, al' kad su zaslepljene močugom od 22cm onda ne razmišljaju najrazumnije.
I nekako, poželiš iz dna duše, da baš one ostanu same na kraju. Da ih gledaš, izjedene životom koji su vodile. A bile su tako vesele i "druželjubive" u početku. A ti sediš, piješ, pišaš i gledaš ih šta rade. Neka rade one svoje, a ti nađi neku Mariju il' Sanju. Ma kad te i ta sjebe, makar ćeš moći da budeš tužan k'o čovek, uz pesmu.
Gledaš ih, a potom pijan bacaš kletve raznorazne. Kuneš i jednu i drugu, ma i treću. Sve! Lakše ti neće biti, to će možda doći s' vremenom, ali makar si nekom gore skrenuo pažnju na krvne delikte koje te rospije vrše nad tvojom dušom, ako je još uvek imaš. Nakon kletve, nadaš se da će to sve neko gore regulisati kažnjavajući njih, a i tebe što si ih uopšte gledao, jurio, voleo, i na kraju prokleo.
- "Pusti najveću mećavu Gospode
jabuku s krova nikad da ne pogode
burme venčane kum nek' pijan izgubi
nek' je nikad niko ne ljubi..."
Potpuno suprotno od kancelarijskih pacova i kao što stara srpska tradicija deljenja u dva tabora nalaže, njihovi najveći neprijatelji, kao i glavni razlog za svaku grešku ili kašnjenje u firmi sa tačke gledišta ovih drugih.
U ovu grupu spadaju fizički radnici, majstori, magacioneri i svi oni koji nemaju kancelarije na spratu sa klimom, netom i aparatom za kafu.
Za razliku od gospode sa sprata, prema kojima retko imaju poštovanja i čija je garderoba uglavnom čista kada krenu kući, kod proizvodnih žohara ne pomaže čak ni bonux u kombinaciji sa ferijem i varikinom, mada oni često umeju da kažu kako su ponosni na te mrlje, jer one simbolizuju rad, za razliku od "onih gore" koji najdalje mogu korektorom da se umrljaju.
Naravno, taj nadimak im je dao neprijatelj, kao što su ga oni dali njemu, i to baš zbog toga što su ispod njih u toj prljavštini kao i zbog natrpanosti proizvodne hale koja odaje utisak da odakle god se radnik pojavi, deluje da je izmileo k'o žohar.
- Au koja gasna komora leptejebo.
- Koja stoka se bre ovo israla, ne mogu na oči da gledam.
- Ma sto posto neki proizvodni žohar došao kod nas da nam zakenja WC.
- Pa šta jedu tamo dole, mrtve Kineze jeb'li mater svoju.
- Nemam pojma, kao crkotina smrdi.
- PU! E pa sad kad im naručim roze radna odela za ovo sranje, ima ja njih da userem za sva vremena.
Nezaobilazna faza u procesu kultivacije najuspešnijih autora Vukajlije. Popularna zbog visokih prinosa čak i u slučaju da se krene od semena relativno skromnog potecijala a pravilno se primenjuje po šemi poznatoj i pod nazivima toplo-hladno, štap-šargarepa ili dobar pandur-loš pandur. Najpoznatije udruženje agronoma koje se bavi ovim metodom je čuveni "Kvakson D.O.O", ali postoje i druga, manje ili više uspešna, koja takođe neguju ovaj postupak.
Sa ovom fazom, ipak, ne sme se početi odmah kako podmladak ne bi prerano pustio korenje dok se još nalazi u silosu sa semenjem od kojeg, figurativno rečeno, nikad neće biti leba. Za početak procesa odgajanja najbitnije je sačekati pravi trenutak u kojem klicu mladog autora treba privoleti, ako je neophodno i silom, da napusti pašnjak s posterima i ilovaču reakcija kako ga visoka jalovost zemljišta i prezastupljenost korova ne bi omeli u nastojanjima da izraste u nešto veliko.
Nakon što je pomenuti rasadnik intelekta presađen na plodnije tle i ponukan da po njemu prospe seme svoje mudrosti pristupa se fazi opisanoj na početku koja se pokazala kao najpogodnija za njegovo plodonosno gajenje. Bitno je da se ni sa jednim korakom ne pretera jer previše zalivanja dovodi do unutrašnjeg truljenja koje slabi stablo i koren pa često prouzrokuje preterano obilan rod niskog sadržaja šećera i hranjivih materija. Na sličan način, preterano đubrenje dovodi do preranog zasićenja i uzrokuje sušenje ili mutacije koje ne samo da imaju niske prinose već ometaju i druge useve u pravilnom razvoju.
- Sranje!
- PLJUS
- Koje govno...
- Ovlažilo!
- đubar
- Gospode, Bože moj, neka mi bude dar tvoj sveti, nafora i sveta voda Tvoja...
- Ne smaraj Gavrentije, znamo da nisi pravi pop, škropi negde drugo.
- R O D I L O !
Ovako se blesavi ljudi obrate popu kad im umre neko ko je imao blizu 100 godina.
Kovčeg je smešten u dnevnoj sobi i naravno otvoren je.
Pop: Primi gospode ovu dušu u carstvo tvoje bla bla bla ( posipa ga uljem)
Miroslav: Daj pope nećemo ga roštiljati nego zakopati ;)
Rečenica koju tiho šapućete konobaru pri polasku iz elitnog restorana, pokušavajući da zajedno sa prijateljima pobegnete bez plaćenog računa. Naravno pre nego što ste otišli, u više navrata ste častili izabranu buržujsku elitu za stolom u uglu najskupljim pićima sa menija, namigujući im da je to sve na vaš račun. Posle nekoliko obostranih zdravica u sebi mislite "hehehe računu se nećete smejati". Pre nego što uvatite maglu osmehnite se još jednom plastično toj izabranoj gospodi. Čim dostojanstveno izađete iz restorana, vatajte šprintaru, svako na svoju stranu, a tek kad dovoljno daleko pobegnete možete na miru da se uvatite za stomak i smejete. Naravno ako ste iskusni strateg imaćete još jednog saučesnika u ovom poduhvatu, koji će posle vašeg izlaska u pravom trenutku znati da ovekoveči face sve te gospode u trenutku kada vide račun. A ako ste toliko ludi i hrabri pa želite sopstvenim okom to da vidite, nađite način da neprimetno ostanete u restoranu bar još taj jedan trenutak. Onda, posle toga, šta da vam kažem, svetski rekord Useina Bolta biće sigurno ugrožen. RAN FOR JOR LAAAAAAJFS!
Ovo je nešto što odavno imam želju da uradim, kapa dole onima koji već jesu.
Polje. Klasje žuti. Svud se širi miris maslačaka i divljih ljubičica. Iz obližnje šume dopire cvrkut ptica i hlad stoletnih hrastova. Jutarnje sunce se već odavno popelo na nebo i sada prijatno greje po licu. Odnekud drhtavo žubori potok hladne vode. Taj mir prirode samo na trenutke prekida bat usamljenih opanaka - to je seljak Jova koji je došao da kosi. On stade nasred polja, udahnu duboko nekoliko puta i zadovoljno se osmehnu :
- E, hvala Ti Gospode Bože, hvala Ti na ovom predivnom jutru ! Ti što učiniš, učiniš dobro! Šta će čoveku više od ovoga što si mu dao : ovo polje, ovo žito, ova kosa u mojim rukama, pa uz tvoj blagoslov i pšenica i, daće dobri Bog, i hleb naš nasušni! Kad vidim sve ovo što Si stvorio, zahvalan sam što sam živ. Ptice Tvoje kad čujem da ovako pevaju... e, dođe mi da im se pridružim. Ovaj Tvoj potok kad čujem kako žubori odma' bi' se 'ladne vode sa nj' napio! Da... prelepo Božje jutro... -
On uze kosu, pređe desetak puta kremenom preko njenih oštrica i otpoče da kosi.
- Pomoz' Bog, Jelena.
- Bog ti pomogao, Stamena.
- Nego ... je s' čula šta je kojekude bilo sa Jovom Stefanijinim?
- Ne, kojekude nisam...
- Posekli ga Turci jutros, u polju.
- Nisam znala...
- Jes' ,baš posekli. A kaže Stefanija da je jutros baš bio kojekude raspoložen...
- Eh, Stamena...Pa znaš kako se kod nas kaže : Koja ptica rano peva, u podne se u gnezdu usere...
Omladina. Stanovništo koje je staro otprilike do dvadeset pet godina. Izraz je nastao pre dosta godina, približno na pola 18. veka. Najčešće su je koristili malo stariji ljudi kako bi želeli da dočaraju okrutnost mlađih prema starijima, a i uopšte njihovo bahato ponašanje.
Deda: .. i tako sinko, deda je tog dana sa samo jednom kriškom buđavog hleba, prešao dvadeset šes kilometara peške. p-e-š-k-e! Sa svom onom opremom sam tako pešačio, a one moje čizme propustile mi vodu pa mi je tako nezgodno bilo na putu da je to bilo strašno.
Unuk: A sa koliko godina si bio u vojsci?
Deda: Devetnaest. Možeš misliti kako smo mi mladi bili, a rizikovali smo život za državu.. A ova današnja mladež, bolje da ne pričam. Njih baš boli ćoše što će da nam uzmu teritorije, ej!
Unuk: A jel će kod nas biti vojske?
Deda: Ma kakvi, samo ako hoćeš.. Kod nas je to bilo obavezno, a sad...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Delić teksta "Sumnjivo lice" , Branislava Nušića
Anđa: (krsti se) "Ju, ju, ju kćeri, crna kćeri šta sam doživela? Obećavaš čoveku da mu ideš u kafanu. Gospode bože kakva je ovo današnja mladež!"
Marica: "Onakva kakva je uvek bila mladež.."
Anđa: "Ju, pomeri se dete... nikad to nije bilo, nikad! Izmetnuo se svet, prevrnulo sve tumbe i promenilo se.."
Pesma grupe "Riblja Čorba" koja je moj zvanični predlog RTS-u za uvodnu scenu prenosa skupštine.
Oko mene sve su ponavljači đaci, ili bolesnici ili manijaci,
oko mene neki mnogo jaki momci, to su KP doma zaslužni pitomci!
.................................................
Gospode gde li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
Oko mene ....
Formalno priznanje izvršenog muželožništva u manastirsko-klerikalnim kružocima.
Ozbiljan prestup, stoga ako nije krivo more, onda sve je to od lošeg vina.
- Oprosti mi, Gospode, prepunijeh miješinu grijeha…
:topot kopita, zveket moštiju, grmi Amfilohije Radović odozgore:
- Gavrilo, Gavrilo, srce uzavrilo… Što učini s onijem đetetom?
- Tvrdoš metoh, anđele moj brate!
Testenina, ali fensi. Zvuči kulinarski. Stručno. Mada mene ta reč asocira na pastu za zube ili na pastu za obuću ili na onu pastu što se čisti rerna. To su sve različite paste, ako nisi baš hrabar.
- Kevo, šta ima za ručak danas, nisu valjda opet makarone sa sirom, podrigujem na šabačku ceo dan?
- Gospode bože, Slobodane, kako tako razgovaraš sa ženskim roditeljem?! I zašto nagim patikama gaziš po taburetu? Nisu makarone, već PASTA al dente.
Diskutabilno.
Primer bi bio da ti telefon zazvoni u neko gluvo doba i ti se javiš. A pritom znaš da ako ti tast i tašta sutra riknu - tebi sledi malo bogatstvo.
-Alo?
-E,dobro veče. Hteo sam samo da ti javim da ti je žena zaboravila sokić za vejp na stoliću napolje.
-Uf - gospode - hvala! Ali zar je to vredno poziva u ove sitne sate? Najcrnje misli su mi proletele kroz glavu…
Fazon iz osnovne skole kojim se objasnjava necija neinteligencija.
Uciteljica: dobro Marko reci ti meni ko je ubio Marka Kraljevica?
Marko: pa Musa Kesedzija!
Uciteljica: gospode Boze,odakle ti to?
Petar: uciteljice pustite ga.. njega je mama kad se rodio,tri puta bacila a dva puta uhvatila!
(smeh u odeljenju)
Slabašno, jadno i bez minimuma oštrine potrebne da se potvrdi kako genotip somatske ćelije subjekta sadrži XY par polnih hromozoma.
A: Miki, zadojim ti švecu kurčinom!
B: Bježi tamo, Pero.
C: Brate, što tako mekano?! Ne daj na porodicu idiote!
B: Pero, smiješan si kao ona pjesma što ide kad mala sirena i onaj njen sjede u onom brodiću! Hahaha! Jesam li mu rekao sad?
C: O, Gospode, s kim ja duvam...
Izraz kojim se odbija ili ti ublažava surova istina da je dotična presona o kojoj se priča glupa kao kurac.
-Gospođo vaš sin ne zna ništa, sve zaključene ocene su mu jedinice.
Bojim se da kažem da je vaš sin, gospođo, glup.
-O Gospode Bože ! Ma nije on glup, kako to smete da kažete, on je samo malo lenj ...
Posledica preterane konzumacije alkoholnog pića.
- Mićko bre, Mićko, ej!
- Alo, brate, ima li te?
- Polivaj, polivaj vodom još! Evo trza mu se patika!
- Voimjaocaisina... pomiluj ga Gospode!
- Ne vodu... ne vodu... piva dajte!
Najgori trip za babe. Zbog velikog neslaganja ćele i ogromnih kikica,svaka baba misli da je zalepio neuobičajeno zanimljiv umetak na glavu.
(Na TV-u gruva Ogi u svom novom spotu)
Baba:Ijuuu sinee,je l' on ove kikice kupio kod Kineza?
Unuk:Koje bre kikice?
Baba:Pa ovo što je zalepio na glavu.
Unuk:Baba,šta se tripuješ,to mu je prava kosa.
Baba:Ijuu,Gospode Bože! (krsti se i odlazi da savija sarmu)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.