
Strip koji je mnogima obeležio detinjstvo,i bio im neiscrpna baza svih fora i fazona,rečenica i citata kojima su uveseljavali ljude oko sebe,a da pritom ovi potonji nisu imali pojma odakle toliko kreativnosti i humora u jednom ljudskom biću...
"Halo Bing,kako brat?Što?Prijavio se policiji?Što ćemo..Budi hrabar,svako ima crnu ovcu u familiji!Nego,zanimaju li te safiri u zlatu?Cena?Prava sitnica!"
Najčešći oblik kupovine.
A:"Halo, Top-Šop izvolite!"
B:"Ništa, ništa samo razgledam!"
predstavlja iracionalan strah duboko ukorenjen posebno kod starije generacije a radi po principu Pavlovljevog uslovnog refleksa gde zvono ‘tako kasno’ automatski znaci lose vesti ,u tih nekoliko sekundi do podizanja slusalice izlistavaju ju se najneverovatniji scenariji svaki sa tragicnim krajem bliskih i dragih osoba uz obavezni komentar ‘ko je sad u ovo doba’
-zvuk podizanja slusalice(stariji je model u pitanju)
-preplaseni ukacan: "halo,da,............ne pogresili ste broj"
- huuuuuuuuuu... (zvuk padanja kamena sa srca)
Upravo onaj deo kada te roditelj zove na telefon i kaze ti da moras kuci.
Ti: Halo?
Cale: Odmah da si dosao kuci!
Ti: A daj, taman smo se zaigrali... -.-
1) Nemoćni svedok sopstvenog ili, ređe, tuđeg bitisanja na ovoj našoj stradalničkoj planeti. 12-ti igrač na terenu života koji uz godišnju ulaznicu redovno dolazi na stadion, vodi tamo celu familiju, komšije i kolege sa posla, urla, dere se, navija...ali dole igraju ostalih 11 igrača, koje baš i ne tangira naročito gigantski "Pjano daj gol" transparent razapet preko celih jebenih tribina. Šaznam - možda ga postavljamo na pogrešnu jebenu tribinu, ko će ga znati...
2) Odgovarajući broj sportista jedne strane u rendom disciplini sportskog odmeravanja snaga kojima, pak, ova druga naprosto rastura čmar svojom dominacijom u igri. Duel odnosa snaga tipa Troicki-Đovak, Bulbulderac-Atletiko Madrid, Metalac-LA Lakers, rendom penzos-Višvanatan Anand i Poljska-Nemačka, iz 1939. godine. Kako je to jedan njanjav narod, boktemazo...
1)
- Pa, ZAŠTO, jebemmumater da mu jebem?! ZAŠTO?!?!
- Ah, kolega Petroviću, pa vi ste znali da ste ovde samo na probnom radu, zar ne...
...
- E, brate, znaš šta sam shvatio?
- Šta, brate...
- Brate...Mi u Srbiji - tipa, u poslednjih 100 godina - mi, fazon, uopšte i ne utičemo na naše živote. Ne znam da l' me razumeš...Ono - trudimo se mi i to, brate, ali uvek bude neko sranje pa, kao, ae srećan si što si uopšte jebeno živ. Nemi posmatrači rad, k'o oni što dežuraju kad ideš da glasaš. Ae reci kol'ko sam u pravu, tebra...
- Aha, aha, totalno delim tvoje mišljenje, tebreks...E, ae sad batali to kenjanje i drži ove rukavice. Ovaj šut se neće raščistiti sam od sebe, Sokrate...
2)
- Jebote, kako ovaj Novak kara ovog Mareja, znači, pravi mu malu decu!
- Šta? "Nemo posmatranje" rad, a?
- Taj fazon. A da mu vidiš kevu samo kako se nervira na tribinama, phahaha...
- Da, jebote, koja je to drolja raspala...
...
- Znači, riba je lezbača, znači, 1000%!
- Korpa, a? Pa, šta si očekivao, majmune, kad joj prilaziš sa spikom "Ej, ćao, ja sam neverovatna seljačina sa fluoroscentnom majicom parisko zelene boje, 'oćeš da te karam?"...Posmatraj sad i uči, kmetino jedna novobeogradska...
- Hej, ćao, izvini, je l' tebi tata neki terorista?
- Molim??
- Rek'o - da li ti je tata neki terorista?
- Kakvo je to pitanje?? Naravno da nije, budalo jedna!!
- Pa, kako si ti onda takva bomba, hehehe...
Zenski glas koji preko telefona zvuci bolje nego sve Visnje, Kristine, Jagode, Bebe i ostale "hotlajnerke" ovoga sveta.
Kolega se javlja na telefon : "Halo...Ne, pogresili ste gospodjice..Dovidjenja"..okrece se prema meni rumen u licu i kaze : " Steta, bas ima milokuran glas"
Poznato je da skriveni poliglota leži u svakom od nas posle koje čašice alkohola kada slede muke sa izgovaranjem reči maternjeg jezika i progovara se neki nepoznat jezik. Naučnici sa univerziteta u Masačusetsu su otkrili da je u podsvesti svakog Srbina skriven kineski Hao jezik koji se odatle oslobađa posle unošenja određene količine alkohola u organizam.
- Halo, kaži matori.
- Hi hi... E Mi... He he... Ei kad... Beji đing bre...
- Brate, vidim da si progovorio kineski, nazovi ti mene sutra.
Jedno od najglupljih pitanja koje možeš čuti kad se javiš na mobilni telefon.
- Halo ... jel' to stan Petrović ?
- Ne gospođo, pogrešili ste broj, ovde gradski autobus broj 65 na liniji Zvezdara - Novi Beograd.
Najveće prigradsko naselje u Beogradu.
A: Halo, Beo taxi, može jedno vozilo do Bulevara Kralja Aleksandra br. 768?
Taxi služba: Žao nam je, ne vozimo u Rumuniju.
----------------------------
B: Br'te, što sam našao gajbu za 100 evra u Kaludjerici.
C: U, matori, Rumunija, jebote.
Nasleđe socijalističke nomenklature radnih mesta u kojoj nije bilo prostora za razne glumce, političare, filozofe i ostale neproizvodne delatnosti nego su svi kvalifikovani kao nekakvi "radnici". Pozorišni radnik je kvalifikacija za socijalno osveštenog glumca koji u znoju lica svog izvodi teške komade za odmor i edukaciju radničke klase, za razliku od onih glumaca što buržoaziji izvode dekadentne uloge u neproduktivnom maniru.
- Huso, čujem bolan da ti se Mujica zaposlio u pozorištu?
- Jes` ba, on ti je sad faktički pozorišni radnik...
- Pa šta radi kad nije završio ni srednju?
- Pomjera one didaskalije po sceni đe mu kažu...
Ono što obično radimo kada nas neko pozove.
-Halo!
-Ej ćao! Gde si? Šta radis?
-Evo, na tamo, na ovamo, pa ništa.
Izraz kojim se opisuje sve od kupovine mleka do potpisivanja ugovora sa singapurskom bankom. Češće je kupovina mleka. Služi da prikaže da izgovaralac ima neke obaveze i da je na neki način bitan dok ide do ortaka da mu odnese džojstik za soni. Nekada se koristi i kada je neprijatno reći šta je pravi mission objective tipa “ma evo brate vodim Milenu na abortus”.
-Halo, gde si brate?
-Evo, brate, završavam nešto...
-Završim ti kevi u dupetu majmune, mrš.
Akcija osmišljena da u poslednjem trenutku odvrati namernika od susreta sa večnošću. Broj je letos postavljen na Brankovom mostu, Meki ovdašnjih kamikaza.
Malo čudna ideja, jer ako već neko krene da isproba gravitaciju, koji će mu đavo mobilni u džepu? Možda da bude teži..
Skakač: "Halo, hteo bih da porazg..."
SOS:"Poštovani, dobili ste govorni automat.Za razgovor sa terapeutom, pritisnite 1.Za informacije o vodostaju, pritisnite 2.To continue in english, press 9."
Skakač: "O, jbt... ajde 1"
SOS: "Za samoubistvo zbog ljubavi, pritisnite 1. Za bankrot, pritisnite 2. Za duševni bol zbog gubitka bliske osobe, pritisnite 3. Za ostalo, pritisnite 4.
Skakač: "Jel' ovi mene zajeb....ma ajde opet 1...joj, Radojka, sve ti jeb..."
SOS: "Za prevaru sa kumom, pritisnite 1. Za prevaru sa najboljim prijateljem, pritisnite 2. Za prevaru sa kolegom s posla, pritisnite 3..."
Skakač: "Zajebi.... Džeronimoooo!!!"
Obično se odnosi na relativno duže nejavljanje dečku/devojci/simpatiji kako bi se kod njih probudila čežnja za vama.
U realnosti, čežnja se probudi samo u vama, dok druga strana ne daje ni 5 para za vaše napore.
S druge strane, vaša nezainteresovanost ponekad može biti pogrešno protumačena kao udaranje čežnje.
Udaranje čežnje uspeva samo u jebačkim pričama.
- E tebra, ne znam šta da radim, ona moja me izluđuje.
- Nemoj da joj se javljaš par dana, da joj malo udariš čežnju, pa da vidiš kako će da te uvažava!
..... (sutradan)
- E tebra, nisam mogao da izdržim, zvao sam je ipak sinoć
- Eeeeee, patofnice!
-------------------------------------------
(zvrrrrr, zvrrrrr)
- Halo.
- Zdravo dušo, kako si?
- Dobro.
- Nisam ti nedostajao?
- Ne.
(tu-tu-tu-tu ....)
-------------------------------------------
- Halo, Mikice, to sam ja, upoznali smo se prošle subote ...
- !??!?????
- Nemoj sad da se praviš frajer, kao udaraš mi čežnju, znam da stalno misliš na mene
- Izvini, Mikica se odselio na Antarktik, ja se samo javljam na telefon
(tu-tu-tu-tu ....)
-------------------------------------------
- Mene baš briga, ja udarim čežnju, ne javljam se mesec-dva, pa da vidiš posle kako mi se umiljava, k'o mačkica
- Milisave, preterano sereš!
Izraz se koristi u situacijama kada hoćete nekoj osobi reći da nije stara toliko koliko misli da jeste. Defka je nastala kao parafraza na mlječne zube.
"E moj ti, nisam ti ja više tako mlad"
"Daj ba Juso ne zajebaji, nisu ti ni prve oči ispale"
Ovo se kaže za lokale u kojima se služe bezobrazno male doze žestine.
- Halo! Da li nas čekate u kafiću u Golupcu, kako smo se i dogovorili?
- Čekaćemo ispred... unutra sipaju piće u oči, ne svraćajte!
Student koji je sposoban da u deliću sekunde nauči sva ispitna pitanja, osim jednog, koje mu igrom slučaja uvek padne na ispitu.
-Halo, e, kevo, pao sam, nećeš verovati, znaš ono pitanje što sam preskočio, baš mi ono palo, zamisli.
Put kojim hode pripadnici redova najhrabrijih. Ne vojnici kojima je usađen spartanski način razmišljanja, već obični ljudi koji silom prilika postaju heroji. Prisiljeni da se za sebe bore pri čupanju iz govana. Dosta im je života u kavezu, primanja niskih udaraca i utehe da su, ako ništa - onda prosečni. Životarenje više nije opcija, a uspeh je ne samo želja, već imperativ. Vreme je da se ovlaži vilica, zagrizu užarene rešetke kaveza i da se krene po neuhvatljive čestice sreće koje čekaju one koji su spremni da se okrenu za 360 stepeni; pređu devet krugova užarenog pakla, pa se tim istim putem vrate, bogatiji za novo životno iskustvo, a sa ostvarenim ciljevima, na onu istu tačku na kojoj ostaju do kraja vremena. Jer zbog svojih postignuća postaju legende.
Budući da život ne vredi mnogo prestani se oslanjati na defetizam, već postupi kao što Frojd kaže, te usmeri svoje nagone i tihe želje u nešto konstruktivno - nešto što će ti doneti privilegiju da se pogostiš medveđim mesom. Dosegnuta je i ona - linija prekida, tačka pucanja. Posle ovoga nema povlačenja, svakom tamnom anđelu kojeg budeš sreo u svom igralištu reci da odjebe u skokovima i da promeša malter. Jer ti si od danas novi čovek. Servantesov Don Kihot, Konelijev Heri Boš. Kad ti bace govna, ti uzmi pa im ih otresi u facu. Paroksizam životne frustracije nikada nije bio kritičniji, u ogledalu više ne vidiš sebe već samo bledu senku onog čoveka koji si nekad želeo da budeš. Onog čoveka koji nije servilan kao što si to ti. Onog čoveka koji nikada nije gubio nadu.
Izađi iz uniforme običnosti, odbaci masku povređenog šteneta i od običnog čoveka postani neko. Emotivni naboj kanalizuj u škrgut zuba i oštrenje kandži. Trebaće ti. Ne postaje se lako guru kojem se svi obraćaju kada im zatreba doza mudrosti. Ne može svako biti filozof i učitelj. To je samo za odabrane. One koji se na pomen hodanja kroz pakao osmehnu kao da se radi o šetnji Picinim parkom, a đavle koji vrebaju na svakom koraku doživljavaju kao dosadne čivave koje samo treba zaplašiti da ti se skinu s kurca.
''Neki ljudi su rođeni veliki. Drugi su veliki postali silom prilika.''
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.