
Urbanizovana socijalna grupa ljudi koja po čitav dan sedi kod kuće i upija sve moguće gluposti sa malog ekrana tv prijemnika, i još pojedinih nebitnih stvari, koje ipak pronalaze smisao u njegovom sunđerskom životu.
Otac: Daj po čitav dan tu sediš i gledaš tv, i ništa ne radiš, izađi malo, idi prošetaj?
Sunđer(sin): Nije istina, dans sam saznao da slavina u kupatilu kaplje na svakih 15 sekundi i da nam sat u dnevnoj sobi kasni 2 minuta u odnosu na sat u mojoj sobi. Pored toga saznao sam da se u Azerbejdžanu šargarepa prodaje po 20% većoj ceni.
Poprilično neomiljen tip ljudi, nezaobilazni sastojak svih vrsta grupnih projekata. Batica koji se pojavi pa zbriše, ostavivši saigrače na cedilu da sami krpe rupe zbog nedostatka ljudstva ili da čiste gaće koje je on usrao. Nezahvalan za saradnju, vičan izbegavanju obaveza. Pijavica.
Međutim, postoji i druga vrsta gadova: prikriveni lider željan šefovanja. Njegova pojava nelordima izaziva tikove, dok pošten svet baca u mizantropiju. Gad je uvek najglasniji. Nikad ne ostaje bez ideja, što i ne bi bilo loše da nije Fon-jebeni-Karajan. ''Ti 'vamo. Ti tamo''. Orkestrira i diktira ritam igre po sopstvenom nahođenju, istovremeno se zalažući za kvazi-demokratiju. Njegovo mudovanje ekipa brzo prozre, pa ga se odreknu metodom šut u dupe. U gorim slučajevima revoltirani napuštaju projekat, ako je dotični gad svojom blagoglagoljivošću stekao naklonost većine.
A: ... I to je to. Ima li primedbi?
B: Slušaj, kolega, a da lepo promenimo boju slova iz crvene u belu? I daltonista zna da se crna i crvena slažu k'o Pele i Maradona, oslepeće ljudi dok pročitaju.
C: Ja se nudim da uslikam fotke, sjuriću se jedno popodne do Kališa, nije frka...
A: Neće biti potrebe za tim, pošto ću ja da isfotkam. Ti samo ćuti i pusti mene da rukovodim. A što se tvog predloga za boju slova tiče, ide na glasanje. Maco, Jaco i Caco, jeste li za to da slova ostanu crvena?
Fufe: :sve tri horski: Hihihi daaa...
A: Tri naprema dva. Odlučeno je! :zadovoljno trlja ruke diveći se sopstvenom egu:
B: Pa, kolega, srećno vam bilo - nas dvojica vas napuštamo. :''koji gad od čo'eka'':
A: Šta da vam kažem, ljudovi? Ja sam bio otvoren za demokratiju i ideje, ali ako tako želite, ne mogu vas sprečiti... :''koje pijavice, 'oće 'leba bez motike'':
Ćerka Magdalene i Borisa Bizetića i Anitina mlađa seka. Konjautor sopstvene muzike za koju samo ona zna kom pravcu pripada.
Od malena je počela da stiče slavu. Prvo njeno pojavljivanje u javnosti je bilo u nenadjebivom, legendarnom spotu Rokera s Moravu sa pesmom ''Mali Milojica''. Poredili su je sa malenom Širli Templ, što i nije mala stvar. Ma, to se sad može uporediti sa svetskom slavom Novaka Đokavića, eeej bree.
Da ne govorimo o BB show-u. Ma, idi bre u pičku materinu, onomad je trebala da dobije oskar popularnosti ali joj je za dlaku izmak'o. Od tada mrzi Jovanu Tipšin.
Sad peva neku muziku, jebemga šta je ono. Mislim da ono samo Transformersi mogu da razumeju. Dobro, može i Robokap.
Kad se uključi plej bek događa se neverovatna promena, Doris postaje Megatron, uvek spremna da se trese k'o trovan pacov.
šljaga je šamar koji je mutirao pa je samim tim mnogo veći nivo nego običan šamar,a i više zuji u ušima
-mali idi kupi novine
-neću
-sad ću da ti lupim šljagu,odma idi da kupiš
Гура коцку у округлу рупу, вози бајс без руку и окреће се да види је л' га гледају, иде на санкање у шортсу и мајици. Све те критеријуме испуњава нетеман коме је преко потребно овакво питање.
Јер од вакуума центрифугалне силе која настаје мешањем малтера мора човек да се запита да ли је природно такав или му се десило нешто у току одрастања што га нагони да испољава толику количину глупости.
Можда није нешто драстично као дојење погрешног родитеља, можда му је само бабица олупала главу о бетонски лавабо у породилишту.
- Е брате, а шта мислиш да украдемо колица из Темпа и да одемо на Авалу да се спустимо? А?
- Јес' ти винклован бре, нисам рад да плашим врапце по јаругама.
- А што? Јеси видео како они на америчким филмовима, исто је то, колица ко колица. Ајде баш ми треба неки адреналин ових дана.
- Момак, да ниси дојио погрешног родитеља или се само трудиш да испаднеш тоцило?
Osoba koja zna gotovo svaku pesmu. Dovoljno je da joj kažete ime izvođača ili da joj otpevate neku strofu, prepoznaće je i zapevaće odmah.
A: Je li brate, kako ide ona pesma, " nesanica " ?
B: Idi idi, nesanice, da ne vidim tvoje lice.....
A: Jaooo, gde me nadje! Konobar, donesi šank!
Kombo zapovesti svom potrčku. Jebanje u zdrav mozak.
- A: Mićo, idi poteraj mi jedno pivo.
- B: Dobro...
- A: Mićo, ne Jelen! Znaš da pijem Lav. Idi zameni.
- B: Evo.
- A: Pa koji kurac ovo da pijem?! Idi nađi neko hladnije.
- C: Au brate, pusti ga malo. Jebeš ga k'o Tarzan Čitu.
Najviši stepen štroke i zabagrelosti koja može da zadesi jednu nepokretnu imovinu. Nekretnina koja je toliko zagađena da joj ni tržnica ljudskih delova tela u neposrednoj blizini TEHERANA,IRAN, nije ravna. Posledica potpune zapostavljenosti krpe, metle, pajalice i usisivača. Rezultat totalne neinformisanosti da, osim piva i duše, i jebeni PROZORI mogu da se otvore. Pobeda neshvatljivog odsustva brige o sebi i svom staništu. To je to. Nema više. Situacija je prevazišla sve nivoe nehigijene i stvari se odavno više ne mogu gurnuti pod tepih. Hirošima, Nagasaki, Fukušima, Bejrut - jebene oaze čistine, mira i svežine u odnosu na prostoriju iz naslova! Čak ni prokleti Herkul nije u stanju da nešto učini iako mu se rezime poprilično obogatio od kako je očistio one Augijeve štale. Jedino što eventualno preostaje da se uradi jeste da se sve zapali i tako MOŽDA pobiju sve zmije i škorpije koje su se nakotile ispod gomile prljavog veša, zagađenih sudova i neidentifikovanih ostataka hrane pod krevetom. Fuj!
Dara: Ama, pričaj, drugarice...Kako je, bre, prošlo sinoć? Je l' pokušao da te privede na gajbu ili ne...?
Mara: Joj, jeste - bolje da nije...
Dara: Što, Maro? Da nije impotentan možda, nesrećnik?
Mara: Ma kakvi, Daro! Ti znaš da ja sa takvima nemam posla. Dig'o mu se, bre, još na početku filma u bioskopu i do kraja mu se nije spuštao! Umalo farmerke nije probušio, mamlaz napaljeni...!
Dara: Pa, dobro, šta je onda?! Je l' loše ore ili šta...?!
Mara: Jok, nego je student iz provincije pa je od svoje sobe napravio pravu pravcatu njivu - valjda da ga seća na rodno selo - zdiba unutra k'o da su se mufloni parili, mislila sam da ću negde da nabasam na mrtvog crnca, bre...!
Slušam te kurac, ko će slušati tvoja sranja. Ou, boli me uvo što je ova zima hladnija od prošle, ili što je benzin kao poskupio. Sve mi ravno. A i to sam načuo da trabunjaš, u pauzi dok nisam našao adekvatniju i zanimljiviju temu od tvojih nebuloza. Šta sad, ja treba da se kao čudim otkud u Africi još nije pao sneg, ijuuu, zvižde mi jaja, idi tamo smaraj nekog drugog.
Sve ovo je sadržano u konstrukciji rečenice "Slušam ja tebe" koju izgovaramo smorenom sagovorniku, ako ga tako možemo i nazvati, jer više vodi monolog..
-Sve je to sad nejasno i bahato, sedamdez druge je bilo tačno određeno ko će šta raditi, ko neće, ko ima pravo glasa, ko nema. A vid' sad. Smejurija. Do kraja će nam uvesti režim samo da jedemo so i pijemo vodu i to je to. Da jebem majku i Miloševiću i Koštunici i svima!
-Ej, odo ja da serem, samo ti pričaj, slušam ja tebe. Ne moraš se ni derati, odzvanjaš dobro iz dvorišta.
-A gde sam stao?
-Joj, tamo negde kod ratova mislim, ej odo sam srati.
Mesto gde nas šalju fini ljudi kad ih iznerviramo.
Najfinija iz gradacije finoće terajućih fraza (psovki).
1. Idi dođavola
2. Idi k vragu
3. Idi u pičku materinu
4. Mrš u pičku materinu
5. Idi u kurac
6. Mrš u kurac
7. Mrš u kurac, bre!
Pravilo koje se javlja u svim zemljama na balkanskom poluostrvu:
Dok te smatraju normalnim niko te ne zarezuje za suvu šljivu jer vide da si kao normalan, samo kažu "Ma idi, nema ništa od toga, nisi normalan". E, kad poludiš ali stvarno, ono kao kvrcne ti nešto u glavi ili padne roletna na oči i slično - odjednom te svi shvataju ozbiljno jer vide da nisi normalan i onda kažu "Ma u redu, sredićemo to" a u sebi misle "U jebote, ovaj definitivno nije normalan - moram ovo da mu sredim". Malo je paradoksalno, trebalo bi da bude suprotno, bar po mom mišljenju.
1.Normalni Steva:
-"Stevo, gde si to krenuo tako ozbiljan?"
"Idem do Ćomija da mu zahtevam da mi vrati dve glave što sam mu pozajmio još za Božić na 10 dana. Evo prođe i Uskrs i prvi maj a lovu mi ne vrati."
-"Ma daj, nemoj da se cimaš bezveze, znaš kako on vraća lovu, samo uz ubedljive argumente hehehehehehe!"
"Aupičkumaterinu, verovatno si u pravu. Daj bar da ga zovem telefonom....... Halo....Ćomi tebra, Steva je ovde. Kako si matori?.... E, razmišljao sam nešto, treba da nešto važno kupim u skorije vreme pa sam hteo da te pitam da li ćeš možda biti u mogućnosti da mi u skorije vreme vratiš onih dvesta evra što sam ti dao pre 4 meseca?..... A? Aha, ok kapiram. Važi tebra, čujemo se, vidimo se.
Jebiga, mora da se stisne zbog letovanja pa mi ne može vratiti, kad se vrati sa odmora prvo će meni da vrati - tako kaže."
-"A kad ide na odmor?"
"Negde krajem sezone, verovatno u drugoj polovini septembra."
-"Znači o lovi nemoj da razmišljaš do početka oktobra ni u najavi."
"Ej tebra, imaš dve glave na zajam?"
-"Šupičkumaterinu bre, nisam ti ja dobroćudni Steva!!!"
2. Nenormalni Steva:
-"Alo bre ludače, gde si poš'o s tom utokom za pojasom, uhapsiće te neko bre???"
"Ne pitaj me ništa molim te, odlepio sam! Idem kod Ćomija da uzmem svoju kintu nazad, onu što sam mu pozajmio pre 4 meseca na 10 dana. Pa me sveke nedelje zavlači, te nemam, te moram tetki za lek, te moram za ovo te moram za ono. E sad je dosta, idem mu na gajbu sa ubedljivim argumentima da mi vrati lovu. Idem da mu se načestitam mile Nove Godine u sred maja meseca, zapamtiće on ko je Steva nenormalni i da se meni lova vraća na vreme!!!"
12 minuta kasnije Steva izlazi iz Ćomijeve zgrade:
-"Šta je bilo, je li vratio?"
"Nego šta, vratio mi 250 evra na pozajmljenih 200 i još se sve vreme izvinjavao, kafu mi kuvao, rakiju sipao....."
Muškarac koji u hladnom zimskom periodu gruva gasove ispod jorgana čime pravi razliku između sobne temperature i temperature ispod jorgana cca 15C.
-draga, ima li pasulja od preključe?
-idi begaj, ko da spavam sa kaminom, idi jedi sendviče...
Taoc.
Nešto što se ne postaje rođenjem ili iz želje da se to postane. Taoce stvara jedna napeta situacija i postaje se samo ako te neko otme ili u trenutku neke pljačke postaneš živi štit razbojnicima. Mnogo zajebana situacija.
Svi te nešto muštraju, šetaju, te idi u trezor, te dovuku te do prozora da te drmusaju, pa žandari da te vide kako paničiš, pa ti uperuju puške u lice, teraju te da ležiš glavom dole i ako digneš glavu dernjaju se na tebe. Ili te navataju neki crnci u nekoj banana republici pa te smaraju na njihovom jeziku i kada te nešto pitaju, a ti naravno ne razumeš, lupaju ti šamarčine jer nisi dao odgovor, pa te vuku po nekim straćarama i hrane nekim govnima, prete mačetama. Ma ni najmanje vesela situacija u kojoj je jednostavno najbolje nikada se ne naći. Mada nije da možeš da biraš.
Zato je jebati nekog k'o taoca, krajnji stepen zajebavanja i muštranja i taj izraz se koristi kada te neko baš voza mnogo, gore nego vola.
- Dobar dan. Ja sam došao da podnesem zahtev za dozvolu da pregradim terasu.
- Šalter 9.
- Ali čekam ovde već sat vremena jer su mi oni sa šaltera 5 rekli da dođem ovde.
- Pa takva je procedura, dođete prvo ovde da vas mi pogledamo, pa onda šalter 9.
- Dobro.
Sat vreman kasnije. Šalter 9.
- Dobar dan. Ja sam došao da podnesem zahtev za dozvolu da pregradim terasu.
- Jel imate sve papire?
- Da, bio sam na vašem sajtu i sve sam prikupio kako piše.
- Onda vam sigurno fali dozvola od građevinske inspekcije prvo, jer nismo to stavili na sajt. Ovih dana ćemo. Idite na šalter 6.
- Pa kako možete da ne stavite....
- Šalter 6!
Dva sata kasnije. Šalter 6.
- Dobar dan. Ja sam došao da podnesem zahtev za dozvolu da pregradim terasu, ali mi rekoše da moram prvo da dobijem dozvolu od vas a to nije, ponavljam nije navedeno na vašem sajtu.
- Ih, sajt. Samo kompjuteri, internet i te gluposti. Lepo uzmeš telefon u ruke i proveriš a vi bi sve na gotovo. E nema toga. Evo vam molba, popunite je, overite i predajte na šalter 11. Oni će je pregledati i onda poslati nama. Ako je molba u redu, poslaćemo jednog našeg inspektora da pogleda terasu i najkasnije za 15 dana ćemo rešiti vaš zahtev.
- Ma kakvih 15 dana, jeste noramlni....
- Molim vas, ne pravite gužvu. Sledeći.
Još sat vremena kasnije.
- Dobar dan. Ja sam došao da podnesem zahtev za dozvolu da pregradim terasu. Evo popunio sam molbu.
- A-ha. Dobro. A jel imate potvrdu iz SUP-a da niste privođeni ili osuđivani? Ona je obavezna uz ovu molbu.
- Pa šta će mi to. Samo hoću da pregradim terasu.
- Samo da pregraditie terasu! Samo da pregradite terasu! Mislite da je to tek tako, pregraditi terasu. Mora da se utvrdi da niste kriminalac i da kriminalno stečeni novac ulažete u pregrađivanje terase. Idite prvo do SUP-a, pa potvrdu odatle overite u sudu i onda donesite tu potvrdu uz ovu molbu i razmotrićemo vaš zahtev.
- Ma sa'ću ja vas malo da jebem k'o taoce, RUKE GORE SVI DA VAM NE BI JEBO MAMU! Jebale vas potvrde, molbe i pregrađivanje terase. Ajde svi ovde i da ste legli na pod. JASNO BRE!
Vesti B92.
Živana Šaponja Ilić: Dobar dan, moje ime je Živana Šaponja Ilić a ovo su najvažnije vesti dana.
Živorad P. metalostrugar iz Batajnice već tri sata u opštini Žemun, drži desetak šalterskih službenika kao taoce. Postoje izvesne sumnje da je Živorad mentalno obolela osoba, kao i pripadnik neke desničarske organizacije i policija strahuje da može doći do tragdeije, ali čini sve napore da do najgoreg ne dođe.
Napad na šalterske službenike je isto što i napad na državu. Poručio je ministar policije, zamenik premijera i dobitnik nagrade najevropljanin tri godine za redom, Ivica Dačić.
Poslednji uzvik koji se upućujemo osobi koja je upravo krenula da se sukobi (bilo fizički ili intelektualno) sa drugom osobom koja je u istoj "disciplini" neuporedivo bolja / jača / opremljenija / iskusnija sa nadom da ćemo je od iste namere odgovoriti. U vremenskom sledu dogadjaja sledi posle svih "Nemoj da se glupiraš", "Nije on/ona toga vredan/vredna", "Vidiš valjda da je idi(j)ot" i drugih pokušaja odgovaranja.
Takodje se može koristiti i postfestum kao prekor posle učinjenog dela ako je i sama reputacija protivnika bila dovoljan razlog da se od rasprave / napada / sukoba / svadje odustane.
Sama definicija je nastala na jako smešan način:
Bioskop, rane 90-te, prikazuje se Terminator 2. Sam početak filma, buduci guverner ulazi gol golcijat u bar. Pokušava da "uljudno zamoli" lokalnog bajkera da mu prepusti odeću. Bajker gasi cigaretu na Shvarciju i pokušava da ga udari. U tom momentu se bioskopom prolama uzvik:
" PA DJE NA KONANA !!!"
Student 1: I*jebao me asistent, dupe mi je ispomerao na žalbama.
Student 2: Kod koga si bio ?
Student 1: Kod Radivojevića ...
Student 2: Pa dje na Konana !
"Kako sam se juče zakačio sa onom mojom - revija. Još je i PMS-ična ..."
"Jooooj, pa dje na Konana"
Vežbanje muške superiornosti isticanjem svojih osobina, tražeći ultimativni argument za priznanje. Jerbo je u svim ostalim sferama života prso, pa je kuća ostala jedino mesto gde su članovi potpisali ugovor na trpljenje.
- Alo, ženo gde je moje pivo?
- U frižideru je.
- Pa valjda sam ja ovde neki kurac, izdržavam nas a ti jedno pivo nećeš da mi doneseš?
- Ne mogu, treba veš da raširim, ručak će da mi zagori, a ti bi mogao da deci pomogneš oko domaćeg jer ja ne postižem. Kad bolje razmislim, NEĆU!
- Lepo te vaspitala ona tvoja majka, da tako pričaš sa ocem svoje dece i tako odgovaraš hraniocu porodice.
- Čim te vrate sa prinudnog odmora, obećavam da ću biti fina. Sad, idi ga šilji na malom fudbalu sa onim tvojim barabama, dizvinu ova deca.
Generalno spremanje kuće ili stana.
-Vidimo se ljudi, moram da palim.
-De ćeš bre, sedi još malo?
-Ma moram ići džogirati.
-ŠKK?
-Ma odoh se uhvatiti džogera i krpe, dolaze mi starci na gajbu.
Dokaz da je lepota relativna stvar i da koliko god bili ruzni uvek mozete biti ruzniji.
Osoba koja misli da je ruzna se budi nakon odlicne zurke, pogled u ogledalo, podocnjaci, krvave oci, lice u boji krpe, povracka oko usta, kosa sva od piva... Trenutak kad shvata da uvek moze gore...
Naložiti se na nešto toliko da sve ostalo postaje nebitno.
Nasrnuti na nešto snažno, bez disanja, treptanja, bez razmišljanja.
Voleti nešto više od samoga sebe.
Može da se koristi i kada neko skriva nešto od svih ostalih, kao sinonim za ''kao zmija noge''.
Za babe i ponekog dedu, mentol bombone predstavljaju vrhunac užitka. Nije još otkriveno zašto, ali se smatra da bi i ruku bez artritisa i zdrav bubreg dali za pakovanje istih. Sebično čuvaju svoje bombone, ujedaju pri samom pitanju da li može da se uzme jedna i dobijaju blage šlogove kada ih nestane. Nema veze što je kijamet napolju, idi, sine, uzmi babi bombone, 'ajde, daće ti baka jednu.
Lik1: E znaš onog Peru, čto smo igrali basket sa njim letos?
Lik2: Brate, nisam ga video od tada!
Lik1: Batice, taj se naložio na WoW k'o baba na mentol bombone, ne izlazi iz kuće...
I onda je on krenuo na njega, svalio ga na pod i počeo da ga cepa k'o baba mentol bombone!
Plitkodžepi, brižni otac na odmoru. Dete vodi u restoran na ručak. Ženu ostavlja u sobi ili na plaži, jeftinije je tako. Malom naručuje nešto mesno i nešto kuvano, jer dete treba da jede sveže i raznovrsno. On će pivo, jer "nije gladan" (pojeo je u sobi supu iz kesice, i karneksov grašak sa falširanom šniclom). Dok mladunče više po tanjiru nego po crevima razvlači obrok, otac vodom iz usta razblažuje pivo. Kad proceni da malom neće zakrčati creva u sledeća dva sata, velikodušno izgovara "Sine, ako ne možeš više, idi na tobogan, tata će da pojede ovo što je ostalo". Sinak, naravno, u trenutku napusti obedovalište, a otac se, kao lešinar, obruši na tanjir.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.