
Fraza za podjebavanje ortaka i sličnih nama dragih osoba u trenucima kada se prepadnu ili ih muči nešto.
Preporučuje se u kombinaciji sa upitnim pogledom i dvosmislenim rečenicama.
-Brate, sinoć legnem oko podne i do 3 nisam oka sklopio?
-Jebi ga, nije ti čista savest.
-Što mi bre nije nije čista savest?
-Znaš ti dobro... (pogled u daljinu uz odbijanje dalje konverzacije)
Proleće motor 150km/h tik pored ortaka i on poskoči u stranu.
-Šta bi?
-'Si video ovog ludaka?
-Šta s njim?
-Za malo da me ubije!
-Tripuješ brate, nije išao na tebe, nego ti nije čista savest...
U teoriji totalno suprotno seljakluku,ali u praksi potpuno isto. U teoriji "urbani" ljudi su posebni,drugačiji i imaju svoje mišljenje, u praksi gomila turbofolkera koja se uopšte ne izdvaja od široke narodne mase.Tako da možemo reći da je urbanluk neka vrsta "urbanog" seljakluka...
Bilo da je riječ nastala od nekakvog svojevrsnog urbanog luka ili 'pak urbanog izgleda(look) označava isto i bitno je samo da ima u sebi unakaženu riječ URBAN!
Rečenica kojom se opisuje loš odnos sa nekim komšijom. Odnosi među komšijama mogu biti različiti, od preterano prijateljskih, u kojima komšije čak sruše ogradu između svojih dvorišta i međusobno se nesebično pomažu, do onih prilično zategnutih, kada preko ograde bacaju jedan drugome granate. Minimalno što od svakog komšije treba da se dobije je pozdrav kada se sretnete na ulici. Ali, kada neko nije vredan ni pozdrava, onda su stvari prilično komplikovane...
Ej pa teško je to, ajde pozovi onog komšiju da nam pomogne da unesemo!
Onog preko? Ha! Pfff, pa taj nije ni za dobar dan ...
Kaže se za nekog ko za sobom nije ostavio poroda.
Ne može neko ko se nije ni kucio ni macio da vodi državu!
- Ma nemaš pojma koliko on ima mačaka u stanu?!
Rečenica koju skoro nikada nećete čuti na venčanjima, iako se vodi kao potpuno legitimna opcija. Izreći ovu rečenicu pred čitavom bližom i daljom rodbinom je za muškarca siguran način da ga se ista odrekne. Pogotovo ona bliža, pogotovo ona sa očeve strane, pogotovo ona koja nosi isto prezime, pogotovo ona u pravoj liniji, pogotovo muški deo iste, dakle, otac i deda. I pradeda ako je živ i dovoljno razuman da bude svestan sramote.
Oni koji žive u gradovima bi, teoretski, bezbolnije preživeli ovakav čin, morajući da podnesu samo podsmeh svih prisutnih i večito zezanje na istu temu. Oni, pak, koji žive u nekoj ruralnoj sredini, bi, ponovo teoretski, verovatno bili izopšteni iz društva i obeleženi zauvek ovim gnusnim činom. Porodica bi ih se odrekla preko lokalnih novina, radija i televizije, bili bi zauvek izbrisani sa porodičnog stabla, o nasledstvu bi mogli samo da maštaju, a svako od rodbine bi pljunuo u njihovom pravcu kada ih sretne i presao bi na drugu stranu ulice.
Matičar: Da li vi Marko Markoviću zadržavate svoje prezime ili uzimate prezime svoje buduće supruge?
Marko: Uzimam njeno prezime.
U sali muk.
Glas iz mase: Brzo zovite hitnu pomoć! Deda Miloje se šlogirao!
Konstatacija koju vam upucuje osoba zenskog pola, jer za razliku od vas, vagu nije u stanju da ubedi u isto.
-Pogledaj me kako izgledam, znas smrsala sam par kilograma.
-Pa odmah sam primetio!
-Pa jel da da se vidi?
-Da se ti meni sada nisi javila, ja tebe ne bih ni poznao, pa ti si bre pre bila kao svinja, sada bar na nesto licis picka ti materina iskompleksirana!!!
Devojka kojoj fizički izgled nije baš najjača strana.
Fraza koju ponavljamo u bilo kom životnom dobu prizivajući nostalgiju. Selektivnim sećanjem stvara se utisak kako nam je život sve gori i gori. Na kraju shvatimo da što se više stvari menjaju, više ostaju iste.
- 'Ajde, sine ustaj. 7 sati je, spremi se za školu.
- Pusti me mama samo još 5 minuta.
- Ne može. Oblači se, zakasnićeš. Jesi li ti đak prvak ili ne?
- Diži se debilu, prošlo je podne.
- Ćale mani me se, vidiš da sam sav nikakav.
- Opet si mamuran? A šta ćeš sa faksom? Pašćeš godinu.
- Kad bude bio ispitni rok počeću da učim.
- Pobogu, nisi više u školi pa da tako spremaš ispite.
- Gospodine, treći put uzastopce kasnite.
- Šefe samo 5 minuta, a bili su protesti u centru.
- Ne interesuje me. Mi smo ozbiljna firma. Ne možete koristiti taj izgovor kao da ste student. Ako je potrebno, krenite i sat ranije.
- Ćale budi se. Imaš zakazan pregled kod doktora u 8.
- Ići ću kasnije.
- Ne može. Ako sad ne odeš moraćeš da čekaš mesec dana.
- Ništa više nije kao pre. Ma koga ja zajebavam? Isto je. Uvek su me budili zbog ovog ili onog razloga, a sve što sam ikada hteo je samo da se naspavam.
Istinitije od izreke: "Niko se naučen nije rodio".
Čovječanstvo kao primjer.
Kažeš za sportistu koji nije potpisao ugovor sa novim klubom zbog zdravstvenih problema.
Nova, kožna lopta, koja se ljibomorno čuvala u detinjstvu, da je ne bi ogrebali, ili ne dao Bog probušili.
Totalna suprotnost od gumenjare koja je mogla da se pika i po trnju.
S: Đole, ukrali nam cigani onu gumenjaru, ajde donesi onu loptu što si dobio za rođus?
Đ: Rado brate, ali ona nije za beton, samo na travi može da se igra sa njom, da se ne bi izgrebala.
Narodna mudrost koja kvantifikuje iskustvom utvrđenu činjenicu kako prosečna osoba srpskog i/ili balkanskog porekla menja ponašanje i stanje svesti kad se nađe za volanom tzv nemačkih premijuma (BMW, Audi, nešto ređe Mercedes i VW koji baš i nije premijum) . Ovo izmenjeno stanje svesti se ogleda u nepoštovanju društvenih (saobraćajnih, komunalnih ...) propisa (ograničenje brzine, preticanje preko pune linije, nabijanje u branik vozilu ispred sebe, paljenje sva četiri pokazivača pravca na sred raskrsnice i.t.d.). Ali i u pokušaju nepoštovanja zakona fizike (naročito tri Njutnova ) što dovodi do konflikta sa njima, gde posledice trpe kako vozač nemačkog premijuma tako i drugi učesnici saobraćaja oko njega.
- Kevo, aj' daj jednu crvenu.
- Opet ideš u kladionicu, nesrećo ?!
- Ne bre, majke mi ! Nego Milanče se slupao s onim E46, znaš onim što je uzeo pre neki dan. Sleteo u kanal, prevrnuo se, slomio ključnu kost i dve rebra. Sad idem u bolnicu da ga posetim, pa ne mogu praznih ruku.
- Marš bre, ne dam ništa za tu bitangu, dobro da nije ubio nekog. I ti da se kloniš tog ludaka, BMW nije auto nego dijagnoza.
Osnovno pravilo koje svaki stanovnik Srbije treba da zna kada krene da traži posao.
Pilić. Šiljokuran najmlađe vrste. Nije pošteno ni mačora nasapunjao, a već prosipa mudrosti. Tipičan balavac i primerak zeljaste biljke vrste boranija.
Šiljokuran (dahće za vratom): Što nisi odigrao na Romu, baš šiju u poslednje vreme?
Srećko: Koje poslednje vreme, još ni daljinac nisi naučio da koristiš, a meni ćeš tiket da popunjavaš! (iskače kenjara)
Veljko: Matori, smiri se, šta očekuješ od nekog za koga Pluton nikad nije bio planeta? Ajde begaj šiljokuran, čeka te keva ispred.
Čovek koji je ponekad na Vi sa svojim mozgom. Nije baš da mu uvek fali pola drvne industrije, ali ima povremene prekide. Ponekad ima podstanare, mada je većinom čist. Valjda je ekstremni meteoropata, ko će ga znati?
- Jesi vid'o ti ovog? Ladno čovek utera u radnju bajk i to u sileđijki i gaćama.
- Ma to ti je Kića Subotar. Nije on uvek kod kuće.
- Što Subotar? Jel u onoj sekti?
- Ma jok, takav je samo subotom. Ostalim danima je najnormalniji, valjda ga zato ni ne drže u C odeljenju.
Podjednako. Mrtva trka. Skoro isto. Ne mogu da se odlučim.
A: Ju, što lep ovaj Kosta...
B: Meni nije... Meni lep Paunić.
C: Nije ni meni. Al' Paunić je OK, mada mi lepši Teodosić.
B: Pa... Bara-bara...
Savremeni izraz za nije šija nego vrat
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.