
Dok jedeš ribu
-E de si brate, šta ima?
-E Krle evo me u restoranu, jedem neku pastrmku, imam akupunkturu usta.
Prskanje po licu i kosi.
- Ej! Ej! Šta radiš bre! U oko me pogodi! Jao što peče... Jes ti normalan?
- Pa neću da zatrudniš. He he...
1. Najčešća vrsta razgovora kod omladine, a posebno onih koji su odrasli 90tih godina na brdovitom Balkanu. U nedostatku obdaništa, igraonica, škole kao odgojne institucije, omladina jednostavno nema mogućnost razvijanja intelektualne diskusije, pa pribjegava šupljoj priči ili šupljaku.
2. Razgovor koji u većini slučajeva opušta sudionike, a glavne osobine razgovora su: mozak na paši, ženske sise, navijačke teme i lovačke priče. Ovaj tip razgovora je razvijen na izletima, na velikom odmoru i uz jutarnju kaficu u lokalnom kafiću u koji izlazimo svaki dan.
3. Prvi maj. Posebna kategorija samog razgovora, svi znate o čemu pričam. Janje/prase se peče, klipače se piju, fudbal stoji pored stola i čeka da se gozba završi. U međuvremenu se razvija paradoksalno dubokoumni razgovor kako je težak život, kako se nema para i kako se puno radi.
Sve u svemu, pive, roštilja i šuplje priče nikad dosta. :)
A: Jesi li vidio one sise?
B: Joj, kakva dojka, pojeo bi je svu odma.
A: Ma nebi je pojeo, već bi grickao pomalo.
* utom dolazi lik C *
C: Jooooj vimena u one starke, jeste vidjeli?
A: Kako zvoni samoo....
itd.
Po narodnom predanju starom više decenija, studijama stotina članova Medicinskog fakulteta u Bolonji, zaključcima najuglednijih psihologa, sociologa, neurologa; pa čak i epidemiologa, oftalmologa, urologa i onkologa uzrok svih globalnih oboljenja i zaraza je, u stvari, ljudski mozak. Svako oboljenje je zapravo na nervnoj bazi.
-Mama, boli me glava. Šta da radim?
-Ništa, sine, to ti je na nervoj bazi.
-Mama, izbušila mi se guma na biciklu.
-To ti je na nervoj bazi.
-A?
-Ništa, sine, zamislila se majka.
___________________________________________________________________
-Strašno me peće kad uriniram.
-To ti je na nervoj bazi.
-Šta bre na nervnoj bazi, peče!
-Da li voliš da jedeš salatu uz ručak.
-Paa, volim. Što?
-Moguće da si jednom seckao ljutu papričicu pa si posle rukama pipkao penis u wc i eto problema!
-A, jes vala.
_____________________________________________________________________
-Napipala sam kancer, umreću.
-Ma to ti je na nervnoj bazi sve, opušteno.
-Ahaaa, dobro.
______________________________________________________________________
-Ništa ne vidim.
-To ti je na nervoj bazi.
-Ali, jednom sam čak ušao u pogrešan autobus, jer sam loše video broj i završio u nekim Dobanovcima.
-Jesi ti zadovoljan realnošću, da te pitam ja?
-Pa nisam, teška su vremena i besparica i sve to.
-Eto, vidiš. Ti si jako nezadovoljan trenutnim stanjem u državi i tvoja psiha jednostavno ne želi da vidi šta se dešava u realnom svetu pa ti se čini da ne vidiš dobro.
Proći će to...
Žena i po.
Nije predebela nego je ima obaška gde god da je uhvatiš -ako smeš da je uhvatiš. Jaka. Rotvajlerka. Deluje kao da iz dosade nosi Ivana Gavrilovića u zubima kad ide u zdravu hranu da navuče osamsto grama leblebije dima da ljupa dok gleda Ričarda Gira kako opet jebe neku koja nije ona. Izgleda onako kako bi izgledala Ana Ivanović da nije teniserka, nego da radi na okretanju pljeskavica u školskom krugu ili u kol centru taksi službe.
Poslednji put je potrčala ili skočila kada joj je pre petnaest godina na budisavskom kirbaju iz ruke izleteo balon naduvan helijumom. Jebe se jedino u misionarskoj pozi jer u svakoj drugoj hoće da je ušine lumbalni deo pa ne može noću da stoji pored šporeta i peče sebi čupavce i šnenokle. Da se bavila bacanjem kladiva boravila bi u Londonu kroz par godina jer bi olimpijsku normu prebila k'o iz pičke. Ovako će da boravi u svom stanu uz čupavce, šnenokle, leblebiju i lokalnog polupijanog vulkanizera koji će na uvo da joj peva najveće hitove "Sinova Manjače". Noćima.
Žena i kusur od života.
-Šta ti je bilo, ko te zgužv'o tako?
-Kabasta, pusti me u pičku materinu. Odvela me kući da me jebe, zavezala lisicama za ladan radijator i ponudila vrućom pičkom. Kad nisam više mog'o da ližem išutala me k'o žandar klinca iz stana. I pljunula me je brate. Naopako i zlo.
-Pa ko te jebe kad ti se diže na Drobnjake...lepo sam ti rek'o da batališ. Sledeći put navataj Đuru Ostojića i ekipu da im ližeš pičke budalo nakaradna. Mani se glomaznih žena kad si već tako jadan i rahitičan.
-Moraću brate, moraću.
U narodu poznata kao metalni tanjir za pečenje ribe,krompira itd. Ali ovaj izraz koristi se i za žensku bradavicu koja je ogromna, tamna, providi se kroz majicu i ponekad neprijatna kad je u oznojenom stanju.
Osoba 1 : Brate vidi ovu Biki-Siki.
Osoba 2 : Al joj se ocrtala tanjirača, mogla bi krompire da peče.
Jedino što objašnjava iznenađujuće majčinsko pitanje ( ono čim uđeš u kuću): E gde si, oćeš da jedeš, ima to, to i to?
Naravno, ti već satima, danima... jedva čekaš da stigneš kući, jer tek kada te glad natera odeš "tamo".
U krajnjem slučaju ( slučaj delimične telepatije), prvo će te izgrditi i nazvati raznim kretenoidno konjskim neodgovornim imenima, a nakon toga će uslediti> " Hoćeš da jedeš, ima to, to i to." >>> (važi za omladinu do 18g.)
Golema je ljubav majčinska.
Mrmot je zivotinja koja ima staniste u Svajcarskoj (sume oko Zenevskog jezera,planisnski venac Alpa..)
Posao mrmota je laganica (zavija u omot Milka cokolade) .Mrmot Ima najvecu platu od svih zivotinja i zato ga sve zverke mrze iz dna duse !
Misterija ljubicastog omota za Milka cokolade ce uvek ostati nedokuciva obicnim smrtnicima,ali urednik casopisa''Tajne I vecite enigme zoo sveta'' pretpostavlja se se da je mrmot koji je prvi poceo da pece ovaj zanat,bio poreklom sa Apeninskog poluostrva i veliki navijac Fiorentine ,pa izbor ljubicaste boje ne cudi...
Druga teorija iz prve polovine XIX veka kaze da poreklo ljubicastog omota vodi od ljubavi mrmota prema ljubicicama koje su jeli u izobilju po vrletima Anda ( planine sa koje vode poreklo ove najbolje placene zivotinje po Forbsovoj listi za 2009) !!!
Mnogo sereš i misliš da si pametan al nemam muda da ti to tako lepo saopštim.
- Slušaj ovo tebra znaš one iguane ja čuo da one menjaju boju u zavisnosti od toga de se nalaze i kad hoće da se sakriju od predatora.
- Mislim da nisi u pravu to su...
- Ma bre iguane, iguane sigurno!
- Pu jebem te glupa to su kameleoni some ja sve pokušavam s tobom lepo a ti bre ko ovan ništa ne kapiraš!
- A da jeste, jeste kameleoni...
Stanje koje će vam se desiti kad vidite da je pedeseti prijatelj sa fejsa okačio klip gde Piksi daje gol sa pola terena i dok u međuvremenu po sedmi put dobijate mail sa slikom na kojoj Vene napušava nekog debila koji ne zna matematiku (takođe na neizbežnom fejsu)
Ortak1: E brate, vidi Piksija cara, kako je zabiberio, moraš da pogledaš
Ortak2: !@#$%!@%!, peče me mozak, prestanite
(zvuk kola hitne pomoći koja odvode Ortaka2)
lik zbog kog moras da jedes spanac
-Ajde sine jedi spanac pa da imas velike misice kao Popaj!
Uvijena forma imperativne rečenice koja glasi otprilike: Prestani bre više da sereš, uzmi pij to pivo i zabavi ta usta nečim!
- Brate, znaš koga sam sreo juče?
- Koga?
- Onu ružnu što je bila cimerka sa onom Milicom što se tebi sviđala, znaš ona što si ludeo za njom, ... kaže baš za vikend bila kod Milice, udala se za nekog baju, ima tri stana u Beogradu, slavila malom drugi rođendan, ono, završila faks i radi...uuu jeste bila bomba, šta ćeš, ti si bio baš lud za njom...još imaš njenu sliku u novčaniku? Ma šta ti fali s nama ovde, onaj njen sad pere usrane pelene, mi cirkamo, snimamo ribe, gotiva je l' da?
- E, aj' živeli...
- E Džoni moj, nisam te video sto godina, jebi ga, ono kad sam pao na prijemnom, ja udario po koksu, znaš da sam duvao celu srednju...bio sam puk'o skroz, onda me moji zatvorili, ja kao iskulirao belo, jebi ga, ćale me preko veze ubaci u Deltu, vidi me sad...hahah..ja večiti duvač i lelemud postadoh neki klinčev menadžer, audi, odelo, zlatna čuka. Nego ti me čudiš, jebo te đak generacije, takav mozak, još nisi dobio šaru, kontam ja to teško vreme, lova, posao, ali vidi, može se kad se hoće, znaš ono: faks završava bulja, a ne vugla
- E, 'aj živeli...
Razlog zbog koga ne razumeš sagovornika, da li zato što si okasnio na početak diskusije, ili jednostavno pojma nemaš o čemu on to priča. Izraz bi trebalo da opiše činjenicu da nisi dao Bog zna kakve pare da bi prisustvovao govoru tako vičnog oratora, takoreći, ovo je lepši način da nekome kažeš: Nisam ja glup, nego ti preterano sereš.
"Pa očigledno je da imaš genetsku predispoziciju za takve kukove. Ako nije genetika, onda je zbog nepravilnog stavljanja pelena posle rođenja. Kad si krenula u vrtić? A možda da potražiš razlog i u natalnoj karti, zbog horoskopskog znaka? Doduše, ako si gledala horor filmove pre svoje sedme godine, možda je na nervnoj bazi ubrzan protok masnih naslaga do kukova. Mada može da bude i neki hormonalni poremećaj ako jedeš hranu punu triglicerida. Je l' imaš redovnu menstruaciju?"
"A da ponoviš sve to što si rekao za nas sa jeftinijim ulaznicama?"
Prosvetljenje prilikim spoznaje da je dosta bilo sekiracije i pišanja uz vetar. Život treba sagledati sa vedrije strane, boemski, uz pesmu i vino.
-Kakvo vam je ovo piće? Pomalo je ljutkasto i peče, ali ugođaj je dobar. Družiću se s'vama umetnicima!!!
Nikada ne osetiti potpunu toplotu zagrljaja, biti zatvoren i izolovan od ljudskih osećanja. Isto kao kada voliš a nisi voljen, pa te to ubija, pokušavaš da se sakriješ od svega toga, ali i dalje ne uspevaš da roletnama zakloniš sunce, koje umesto da te osvetljava, peče ti oči i spaljuje te do temelja. Gubiš dah, tvoji demoni su te savladali, i ne daju ti da se uzdigneš poput feniksa, sediš sam u ćošku, nepomično gledaš u jednu tačku dok te tama obuzima i vuče sebi, gubiš se. Gubiš i ideš tamo gde nema povratka. Postao si flegma. Ne voliš sebe, ne vole te ni drugi, nemaš razloga da živiš. Ubili su sve ljudsko u tebi, zahvali im se, reci im ''Hvala vam roditelji, hvala vam što ste ubili svako osećanje u meni. Hvala vam što ste od mene načinili monstruma koji više ne može da voli''.
U kom god skloništu da sam se sakrio, našli su me. Našli i progonili, nisu mi dali da dišem, bacili su me u okove. Ne peku me više ožiljci na licu, ne osetim više staklo zariveno na rukama, ne boli me više kada hodam po trnju. Oguglao sam na fizičku bol, ne osećam je. Demoni su me uništili. Ali i dalje držim glavu uspravno i gledam ka nebu, jer i dalje osetim svoj puls i strujanje krvi. Čekam kišu da me rashladi. Gledam u sunce i čekam da istopi ove nevidljive lance sa mene. Čekam, i polako se odupirem ovom talasu i sistematskom uništavanju. Od raspalih i ugušenih snova pravim nova krila, i pokušavam da letim. Sada konačno, bez demona.
Nadležni organ.
"Dobar dan, poštovana šalterska službenice. Ja bih trebao kod Petra Petrovića Pece. Ja sam čuo da je on neki kurac ovde, u vašu firmu."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.