
Pitanje upuceno svima nama koji jos uvek zivimo pod tudjim krovom posle svakog fizickog (moze i psihickog-ucenje) posla koji smo morali da uradimo umesto onih pod cijim krovom zivimo-roditelja.Koliko god malo vremena trebalo za taj posao,ipak su oni tvoji roditelji,a ne ti njihov bla bla bla....ti ces uraditi to.I kad cujes ovo pitanje docice ti da oteras caleta u tri lepe,ali neces,jer to automatski podrazumeva samarcinu i jos mesec dana usisavanja,kupovine hleba ili bingo listica za babu.
Svi mi: E cale odoh do skolskog da igram fudbal,necu dugo!
Cale: Cekaj,imam jedan poslic za tebe...aj usisaj predsoblje i trpezariju,vidi kakvo je sranje tvoj brat napravio po podu (!?)
Opet mi: Ali calee,zurim,pocece bez mene,ako zakasnim stavice me da branim!
Cale: (Uzvisenim tonom) Usisivac u ruke,pa na fudbal!
10 minuta usisavanjaa:VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVV
Mi: Evo cale zavrsio sam...!
Cale: Jel to bilo tesko..?!
Još jedna u nizu umobolnih kvazi-domišljato-urbanih izreka koja bi trebala da zameni staru dobru: "Da mi umre majka"
Razgovaraju dve ziljave:
Ziljava A: Je l' istina da si rekla Darku da mi se svidja?
Ziljava B: Da mi keva žvaće kaktus ako jesam.
Kažeš kada neko, šatro, kuka zbog stvari koje mu se dešavaju, a ti bi se rado našao na njegovom mestu.
A: Pa jel' ti misliš da je lako biti u upravnom odboru? Znaš kakve su to obaveze? Sastanak ovaj, sastanak onaj, pa poslovni ručkovi. Evo, ugojio sam se 10 kila od kad sam u EPS-u.
B: Druže, jel se ti to žališ il' se hvališ. Menj'o bi se s' tobom, pa makar i 15 dobio.
Nebitno da li je u pitanju Sony ili PC igraonica, umetnost psovanja se uvek ceni. Uopšte neće biti važno ako ste loš igrač, bitno je da psujete kvalitetno. Čak će vam i najzaluđeniji gejmeri oprostiti što ne znate da sastavite inventar za Kentaura ako povremeno opsujete mrtvu majku ovima iz Blizarda kad ne radi tastatura. Psovački monopol obično drži grupica starijih likova koji su kod klinaca poznati kao "oni ludaci sto puše Malboro" ili "ona trojica što su jebali ćerku Zidanu". Vrhunski psovač postajete kad usavršite tajming pa psujete samo u pravim trenucima, a ne stalno kao neki prostak.
- 'Ajde, bre, Rumenige, jebem ti mrtvu decu.
- Kreni Ševčenko, šta si se steg'o k'o kurac u ladnoj vodi?
- Šta ces u močvari, jebem ti lebac krvavi? Jesam rek'o da idemo na most, jebem li ti crkvena vratanca?
- Joj Anri, jebem ti ćerku, i to onu najmlađu!
- Skrljaj ga bre lepo, koji kurac si se skupio k'o pička na mrazovini.
- Mali, ostavi to u potoku, jebem ti krsnu mrvu.
- Udri to bolje Bekame, svastiku ti jebem. Važno da si ti šatiran. Jeb'o li te frizer!
- Vidi ga ovaj Esjen, pa idi u rudnik čamugo, koji kurac tu tražiš?
Pitanje koje uglavnom "muskarci"postavljaju devojkama koje zele da upoznaju a uz to ide i potpitanje!Iz biblioteke,pozorista...E sad to je bilo nekada a danas...
Jel se mi znamo odnekud?Neznam mozda sa fejsbuka ili volim sex..ili pak sa milutin.com
...obicno je odgovor na pitanje -''Jel sam lep/a?'' i ublazena je verzija ''gabora''.
Unuka: -Bako jel sam ja tebi lepa?
Baka: -Jesi kceri, toliko da bi ti se i dupe smejalo da te vidi.
Daun na "zidarski" način. Šmekersko spuštanje druge osobe. Opaska nastala zahvaljujući taksistima kao odgovor na pitanje "Je l sme da se puši?". Ovo koriste samo ubitačne fazondžije poput prekaljenih vozača divljih taksi firmi, kao i šofera ruskih Kamaza i FAP-ova.
Taksi Zabela, Žagubica, na radiju ide Ipče Ahmedovski i pesma "Sad smo jedan jedan":
A: Dokle šiljokurani?
B: Vozite nas do autobuske stanice...
A: Autobuske glavice? Hahaha, šali se malo čika Ozren.
C: Majstore, je l' može da se puši ovde?
A: Pa, ako ti ne smeta volan...Hehehe...
Kurtoazan način da nekom bliskom drugaru objasnite kako ste sinoć u gradu ostali suva kurca i mokrijeh opanaka, to jest da je provod bio govno. Najčešće vezano za neuspeli dejt.
- I, kako je sinoć bilo s Marijom, uradi li nešto
- Ma, ja je jebem ona mi puši...
- Tako loše?!
- Ma, otišli na sladoled, pa u bioskop, pa onda na pićence-2, taman da saznam sve tajne njenih koitusa sa bivšim dečkom, a i sa sadašnjim jebačem... Kao i činjenicu da ima jebača, i da ja nisam ni na širem spisku potencijalnih. Bar da sam se napio, nego ni to.
Pored toga što je jedan od najiritantnijih likova iz crtaća, ubedljivo je i jedan od najbezobraznijih . Za razliku od, recimo, Velje Ilića ili Duleta Vujoševića kojima se cenzuriše tek svaka druga reč ona nikad nije izjavila ni jedan glas, a da nije bio cenzurisan.
SA CENZUROM:
Biiip! Bi Bi Biiip. Biiiiiiip Biiiiiiiip!
BEZ CENZURE:
Gde si pizdo kojotska! Nabijem ti taj tvoj ACME u čmar! Puši kurac!
Osoba sa izuzetno lošom koordinacijom.
Dule:"Brate našao sam zamenu za fudbal večeras..doći će Laza."
Peđa:"Matori, pa gde Lazu nađe, njega keva k'o da je iz dvaput rađala! Pa taj loptu ne može da pogodi ni kad šutira penal."
Povremeni zajeb kod likova koji preteruju sa ti u gaćama šablonom.
- Pazi Nešu kakvu kapu nosi
- E Nešo, kakav ti je to kurac na glavi?
- Ma kurac ti u gaćama, znaš?!?
- Znam brate, znam. Zna i tvoja keva, pitaj je
Nepobitni argument sveže zaposlene mlade osobe, kada otac, majka, baba, deda i ostala rodbina i komšiluk, poput šakala, nagrnu na jedva zarađenu, omalovažavajuću, platu. Trudio si se, učio, završio. Muka je tek tada počela! Poltronisao gde si stigao, slušao gluplje od sebe i sve tako redom. Došlo je i tvojih pet minuta. Posao je tu. Istina, treba raditi bar jedno dve godine da se vrate dugovi i dugići. Plata je svakako ponižavajuća, ali iz ove kože se ne može. Sedi di si...Sve bi to bilo super, skrpio bi se i stisao kako sam znaš i umeš i preživljavao, možda bi i na more otišao, ali tu su ONI. Pružili su ti, kako kažu, sve! Otac je i vikendom radio da ti plati školarinu onomad kad si obnovio godinu. Majka te rađala osamnaest sati jer ti glava bila poput ekspres lonca. Baba ti je uvek kuvala slatko od šumskih jagoda, a deda te šetao po parku. I ti sada sebičnjaku jedan nećeš da im se odužiš?! Stidi se! I gde ti uopšte možeš da potrošiš tih trijes 'iljada mesečno?
Mama: Joj, snimala sam koleno, kažu ne smem da čučnem ili kleknem! Ne znam kako ću prati tepihe od sada...Ljubici sin kupio Kirbi da se ne muči, samo stavi onaj dodatak i oriba tepih čas posla...:patetičan pogled:
Sin (napaćeno večera, posle dvanaest sati rada i još tri sata provedena u putu): Ima blizu mog posla jedna perionica, sto dinara kvadrat, nosiću ako treba i svake nedelje da se pere!
Otac: Sinak, daj tati neki dinar, treba da se zameni ulje u autu!
Sin: Ne dam ti, kao što ti meni taj auto nikada nisi dao...uvek si govorio da sam nesposoban da vozim!
Otac: Ali to je Volvo, nije to za svakoga, veliki je mnogo, ogrebaćeš ga negde!
Sin: Znam da zaradim, a nisam sposoban da vozim tvoju krntiju od četrdeset godina!
Baba: Dušo babina, sećaš se kako sam te ja čuvala...
Sin: Pa i ne baš...
Baba: Čuvala te baba, po ceo dan...uh, što me bole leđa! Tako baba tebi kupovala uvek lizalicu i bananicu kad si bio mali! Joj, joj, joj!
Sin: Baba, neću da ti kupim Kosmodisk! Kevo, tepisi više nisu u modi, možeš slobodno i da ih izbaciš...a ti tu krntiju da prodaš u staro gvožđe više ćeš da dobiješ! Šta hoćete više od mene? Jel ste vi čuli nekad da krava sisa tele?!
Mama: Nezahvalniče jedan, glava ti bila k'o lopta medicinka!
Standardna fraza u mesnici. Bez obzira koju količinu mesa naručili mesar uvek odseče veći komad od onog što ste tražili i onom čuvenom "Jel može malo jače?" vam izbije ekstra 100-200 dindži iz džepa.
Ova fraza često ide uz onu "izvol'te komšija".
Pitanje za koje je odgovor uvek potvrdan. Bilo da se nadješ u pekari, mesari, poslastičarnici uvek ti sledi isti odgovor.
Kupac: Ima li pilećeg mesa?
Prodavac: Ima!
Kupac: Jel sveže?
Prodavac: Jeste.
Ultimativna opaska upućena prema nadređenom drkošu koji ti se ne skida sa vrata. U fazonu, džaba ti ta pozicija i sve to što si stekao kad radnici, umesto po koridoru, polažu cevi u tvoju dragu.
Rile: Jebo mamu ako ne nakautiram ovog slepca. Kome on da daje disciplinsku, 20% od plate. Ma šta se nerviram, ionako mu sam ja to naplatio tamo gde se nije nadao, kolika mi je plata ispala je mala jeftina do jaja hnjo hnjo grok rok
Žile: Šta sereš, imaš 27 godina nisi jebo u životu. Građevina ti uzela kičmu, cigare pluća a pornići potenciju, i da hoćeš ne bi mogao.
Rile: Gledao sam neki film sinoć, nešto sa puškama, pa bila ta rečenica i tako...
Kec na pismenom.
Ćale: Šta si dobio na pismenom?
Ti: Nije još pregledala.
Pitanje koje mi je postavljao cale, dok sam bio mali.
-Jel ga bacas pomalo?
-Sta?
-Jel gulis lisicu?
-Molim?
-Jel ga siljis?
-Obavezno.
-Ako, ako.Sto vise mozes.Ja sine kad sam bio u vojsku, nije imalo nista da se guzici, pa tako ja po...Hehe.Pricacu ti kad porastes.
-Nego, jel povraca?
-Kako to?
-Jel bljucka, sine?
-Ne znam tata.
-Neka, neka, saznaces.Mlad si jos.
-Zorane!
-A zeno?
-Sta pricas tom detetu, majke ti ga spopatrljim?!Dolaz'te ovamo da jedete!
-Evo!Sine, zapamti, muskarci znaju zasto.
Ogradjujući uvod koji napraviš kada u društvu želiš da ispričaš zanimljiv dogadjaj iz nekog ogavnog reality show-a, a sramota te je da priznaš kako si to gledao sam, u svojoj sobi i bez ičijeg primoravanja. Taj uvod će odvratiti tvoje drugare od pomisli da ti je ponekad u životu veoma veoma dosadno.
Izraz visokog poštovanja prema autoritetu majke jednog adolescenta u Srbiji.
I dovoljan razlog za prekidanje fudbalske utakmice na male goliće u kraju.
- Koliko je sati?
- Sedmica.
- Palim ćiku!
- Daj, ne kenjaj 1:1, ostani još deset minuta da završimo, nemamo koga da ubacimo umesto tebe.
- Moram na večeru, da mi keva ne jede govna, pre nego što mi se ćale vrati sa posla.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.