Čovek nastao copy/paste tehnikom.
*misli se na jednojajčane.
U slučaju dvojajčanih blizanaca, u c/p procesu doslo je do neke greške u proračunu.
Standard snage i neuništivosti.
Cigla, blok, beton, armatura.
Nekada se većina kuća na selu (tzv. ''kovanice'') izgrađivala od kamena, drveta, blata i trske, a navedeni tvrdi materijali bejahu nedostižni, skupi, luksuz, odlika zdanja moćnih gradskih buržuja, seoskih zelenaša, eventualno po kog kmeta... Od onda ostaše markeri snage, moći, poimanja nedostižnog malom čoveku, te sinonim kuloće toga doba i što je najbitnje neprejebivosti.
... 2005-ta godina...
- Slušam danas, opasna ona Katrina. Ujebala ih žešće.
- Ma usta ih jebem okupatorska, ako im je... govna, ionako ništa ne prave od tvrdih materijala, nego sve montažno.
- Nemoj tako, pa u tom delu uglavnom sve crnci.
- HAARP znači?
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Čoveče, si lud? Malo dete da ti otvara onako tešku kapiju, bruh da dobije?
- Ne brini ništa, mi smo ti od tvrdog materijala.
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Naš'o sam na buvljaku polovnu Boš bušilicu, čini mi se dobra... Znam ti si stručnjak, pa ako oćeš da pogledaš je l' valja?
- Je l' teška?
- Pa odakle znam! Vidim piše Made in Germany...
- Pazi, mogu oni da nalepe bilo šta ali zlatno pravilo ti je, ako ne znaš šta je dobro, kupi šta je teško! To znači da je od tvrdih materijala i da će da traje.
- (???) Da.
Kaže se ne samo za onog ko voli da troši, već i za onog ko dosta zarađuje ali nikad ne zna đe mu se pare "đedoše".
- Majko, odoh ja u Podgoricu, neću dvije nedelje dolaziti, treba mi 50 eura...
- Đe ti je ono tvoje 50?
- Pa ja neke sjenke kupih i nešto za kosu...
- Onda sjenke jedi, božju bi kišu potrošila!
...........
- Tataaaaaaa.....
Komšija Mile, bivša super-teška kategorija, sa izrazito kratkim fitiljem.
- Ne gledaj mu pudlicu tako napadno, budalo. To je Mile, fejs-mejker. Otkad ga je Tajson dvaput bac'o na pod, nije u vinklu. Aj' ovuda, da ga zaobiđemo.
Paketić gudre za soma dinara. Nastao fuzijom dva sleng izraza, dakle slengara na kvadrat- MIć (hiljadarka ili gram) i TKE (ket, paket neke psihoaktivne supstance na šatrovačkom).
- Je l' ima?
- Za izvoz. Ćeš da zablejimo?
- Može. Aj povedi i Mitketa, za lapo čuke na ćošku kod Krleta.
Legendarni duo izvođača čiste, izvorne krajiške muzike. Kontraverzni zbog stihova "Da zna bula kakva je slanina, nikad ne bi ljubila Turčina" i same pesme "Ja sam rođen đe džamije nema". Ali opet famozni i prepoznatljivi po nizu hitovu poput: "Sama pala, sama se ubila", "Evo brata", "Oj djevojko oja oja oja", "Nova Gara", "Đe si brate đe si imenjače", "Hajdučka vremena", "Zadnja piva" itd. Sve njihove pesme su čisti biseri, od kojih su najlepše uvrštene u "Antologiju modernog krajiškog zvuka".
Žare i Goci zabavljaju raju od Vankuvera do Melburbrna. Prepoznaćete ih po stasu i glasu, primetnoj muzikalnosti, širokom osmehu (fali im samo zlatan zub) i krasnoj narodnoj no[nji.
Ko je rek'o, jeb'o ga ćaća
da definiciju ne mogu napisati braća ?!
Uzrok sve manjeg broja recki po studentskim sobama, razlog zatvaranja velikog broja kafana u kojima ostavih najlepše dane svog života i glavni krivac za podrigušu i polu beli 'leb na astalu. Ujedno to je i opis 80% novčanika u Srbiji.
- Išmih brate, šta drkaš taj telefon pola sata koji kurac?
- Bacam neku defku na Vukajliju.
- Pa zar ispred podruma pića brate?
- Da. Bac'o bih ja rado iz kafane al tanak novčanik.
Univerzalan naziv za sve kineske radnje u Srbiji. Neki vlasnici su shvatili koliko ljudi zanemaruju njihove prave nazive, Chi Cho, Son Jam itd. (bilo koje dve reči, od po dva do tri slova, koje vam zvuče onako "kineski"), pa svojim radnjama daju maštovit naziv "Kineski butik/Kineska robna kuća".
Osoba A: "E, 'ajde sa mnom do Li run-a da kupim ono za ubijanje mušica, probudiše me jutros u 6 sati".
Osoba B: "Brate, gde ti je taj Li run? Je l' daleko?"
Osoba A: "Ma jok, to oni Kinezi ovde u ulici, što se otvoriše pre neki dan".
Osoba B: "Aaaa pa tako reci.'Ajde idemo, taman da pogledam air max tike, čula sam da su im u full-u".
Osoba A: -.-
Parče zemlje koje ima VIP mesto u srcu svakog gastarbajtera.
To je mesto đe staramajka živi sama i đe se oseća miris toplog kruva. Mesto na kom su jutra rosna, polja zelena, a sijeno kao dukat žuto... sijeno đe je mala prvi puta dala.
Tuđina je kao bedem teška, kao pelin gorka... Džaba novci i mercedes, džaba svila i kadifa. Džaba vruća kućna pomoćnica i njezina zanosna gu'ica.
Kad ne može ocu na grobu sveću zapaliti, kad ne može s' majkom slavu proslaviti.
Istrošen, ispijen, umoran... Ispunio je svima hiljadu i jednu želju. Ostao mu je samo još jedan kome nije ništa ispunio, jedan koga je najviše zapostavio...
Došlo je vreme... pemzija, ilegala, rodna gruda i... mrak.
Kakao-krem u tabli, sa famoznom vevericom na omotu, koja je devedesetih na svakih 15 minuta iskakala na tv-ekranu i nervirala nas, gladne i slinave klince. Proizvodi(o) centroproizvod.
Song:
Dij cipiripi, dij cipiripi,
kii tibli, kii krim,
id sidi ki bimbini,
ji vilim di jidim.
Dij cipiripi, dij cipiripi,
id chikilidi i lishniki,
jir nimi nichig lipshig
id cipiripiji!
cipiripi, cintripriizvid.
Kmhm, mislim centroproizvod.
Međ' narodom našim silnim, opšteprihvaćeni idiom za medije, bez obzira na to da l' su isti "štampani", odnosno "elektronski". Isto tako se za jednog zaposlenog u pomenutim, da ne kažem, novinara, može reći da je - paz'te sad - "predstavnik sedme sile", i to takođe bez ikakvog obzira koliko je isti ljigav, agresivan ili u kom stadijumu raka pluća, crni pojas, 7-i dan. Ovako i kad ponovim to još koji put za sebe...predstavnik sedme sile, predstavnik sedme sile...imam utisak k'o da govorim o kakvoj važnoj osobi, izaslaniku iz neke daleke, civilizacijski razvijenije galaksije, a ne o bičaru od čoveka koji je za dobru vest spreman najpre nekoga i sam da ubije a potom krene u zavetnu osvetu za ubicom.
Dobro, kenjam i ja malo, realno. U našoj zavetnoj zemljici skoro i da nema takvih novinara, Bogu hvala, mada nije isključeno da će jednog dana u bliskoj budućnosti Miroslavu Lazanskom konačno dopizdeti neprofesionalizam koja hara srpskim medijima te da će uzeti jedan oveći topuz iz svog šteka podno Trebinja i pobiti armiju piskarala i voditelja koji nam iz dana u dan govore kako živimo i kako TREBA da živimo. Ovom rečenicom i dolazimo, zapravo, do porekla izraza iz naslova, a koje datira iz 19.veka i opšteevropskog poimanja postojanja 6 evropskih sila: Velika Britanija, Francuska, Austrougarska, Pruska, Ruska Imperija i Otomanska Imperija. Elem, kako je štampa u pojedinim od pomenutih zemalja bila nezavisna i imala veliki uticaj na narod, time i mišljenje istog, vremenom je sasvim zasluženo ponela i tu laskavu titulu sedme sile, da bi danas zajedno sa televizijom, radijom i ostalim medijima jednako zasluženo bila važan deo državnog aparata, odeljenje za "Pranje mozgova".
Rade, fazon, 0-24.
A ortak Guglj kaže:
• Na predstavljanju novog albuma Cece Ražnjatović bilo je oko 100 predstavnika sedme sile, što dovoljno govori o tome sa koliko nestrpljenja je srpski narod čekao na nove pesme popularne Srpske Majke…
• Sedma sila na udaru! U napadu koji je izvršen juče rano ujutru na jugu Sirije poginulo je 52 novinara, naš Miroslav Lazanski se u poslednjem trenutku izvukao iz padajućeg aviona...
• Kako B92 saznaje, web-serija "Samo kažem" je jedna od najgledanijih serija na internetu uopšte, a očekuje se da u budućnosti bude još gledanija…
'Oće kurac.
Ultimativni stadijum pripovedača jebačkih priča i davaoca saveta za to kako uopšte doći do seksa.
U suštini, on je u stvarnom životu najobičnija zentara i nejebač, ali se hronično trudi da ostavi upravo suprotan utisak. Jedina publika su mu oni dobrodušniji klinci, koji se uopšte i ne pitaju kada to on doživi i sazna sve te stvari, kada je non-stop sa njima ili u školi, a u težim slučajevima, na fakultetu.
U zadnje vreme, uglavnom se vrlo često pojavljuje na internet četovima, gde do kasno u noć objašnjava pravo stanje stvari u odnosu muškaraca prema ženama i deli savete u vezi toga.
(Negde na periferiji Sarajeva 1987...)
Lepi:
"More je provod, more su koke, more je izvor života...je li tako, Moke?"
Moke:
"Dod'o bih i to da se strankinje praskaju pravo...
Ja sam, u Zaostrogu kampu, svaku noć drugu jebav'o!"
...........
(Negde na nekom četu, nekog web-sajta u Srbiji, 2011. i posle...)
- U, batice, što sam za vikend izjeb'о jednu kurvu u WC-u! Naplaćuje samo 15€, a zna posao, samo tako. Nije bačena para, da znaš. Profesionalka. Da vidiš samo kak...
- E, zajebi, brate! Mojne si Moke.
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Učiniti pogrešnu stvar gledano sa moralnog aspekta. Nešto što sagovornika ili vas baca u težak dakbe.
-Au matori, samo sam ti rekao da su ti sestru jebali svi osim tebe, šta si se smorio toliko, osećam se kao da sam ubio pandu sad.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Kako sam mogao da ubijem onolikog skakavca, pa šta ako je krenuo na mene. Kao pandu da sam ubio.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Svaka polupismena osoba koja je u životu savladala korišćenje opcije copy/paste.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.