Epitet koji lepimo jako dosadnim osobama. Jednostano su rođenje sa talentom da dave ljude ko zmija žabu jednom te istom pričom. Uzrok je ili alchajmer u najavi ili ih jednostavno boli kurac što nas ubijaju u pojam silovanjem neke teme.
- E brate, jel sam ti pričao da sam jebo Svetlanu?
- Nisi, mislim nisi jednom. Sve ga jebalo dosadan si ko hit dana, svako malo ista priča.
- A brate, jel sam ti...
- Jesi! Vidimo se! Možda.
Misao koja prolazi čoveku kroz glavu dok u njega neko blene ko u osmo svjetsko čudo! Premjerava ga od glave do pete, okrećući glavu čim se ovaj malo pomjeri k'o dijete kad gleda utakmicu na TV-u, pa lopta izađe u aut, a on počne virkati za njom. Snima te, što bi se rekolo, ko kakava tetkica.
- E gledaj one tamo seljačine što belji u nas ko tele u šarena vrata...
- Sinko, to ti je Stanko mrcina, i ne belji u nas nego u tebe...
- Koji kurac ima tko gledati u mene, k'o da me prepozno sa potjernice, pa me još jednom provjerava...
- Sinko, sinoć si abrajzovo njegovu cmoku, a on ti je jedan od onih čiji je prag tolerancije na takve stvari pravo nizak, ako me razumiješ...
- Ma nek' dođe pička, zbog one sinoć se vrijedi i pobiti...
- Samo ti njega isprepucaj, al' ja 'vatam šturu odavde iz ovih stopa!
Recenica koju roditelji najvise koriste da vas nateraju da osetite grizu savesti.
Mama: "Nemoj da ides motorom tim putem, to je magistralni put! Znas da tamo prolaze sleperi i one budale sto voze motore kao idioti!"
Dusan: "Daj, mama, sta bi moglo da se desi?!"
Mama: "Nemoj da mi kidas zivce!"
Dusan: "Ali, mama, molim te!"
Mama: "Ma radi sta hoces!"
Lijep način da majka objasni ćerki kako mora da ostavi svog momka balavca koji pije i puši i da nadje nekog ko će je poštovati i voleti onoliko koliko i ne zaslužuje i kojim će moći da manipuliše što sa malim magarcem nije mogla.
Ne treba nam princ, prave žene će znati i sa konjem da se zadovolje
Reči koje su govorile naše dede kad su morali da idu iza kuće do WC-a, onda kada su sredine bile konzervativne i bilo je sramota reći ''Odo da serem''. Za razliku od muškaraca, žene ovo nisu ni smela da spominju.
Deda: De je Kurir?
Unuk: Šta će ti? Tri puta si ga pročito od jutros.
Deda: Ajde bre, hitno, gde je???
Unuk: Šta će ti bre?
Deda: Moram po radi sebe, gde su bre?
Unuk: Aaa, pa što ne kažeš da moraš da sereš? Eto ti ih ispred očiju, na stolu.
smarac cvrsto resi da te veceri pojebe nesto, i za zrtvu izabere bas tebe, al' ti imas nekakve principe
Smarac: Jel imas decka?
Devojka: Imam.
S: A gde je on veceras?
D: Na poslu.
S: A ti dosla ovde?
D: Da... (vrti ocima i pokusava da utekne)
S: Sto ti ne bi bila sa mnom? (trci za njom)
D: E, jel ti se desilo nekad da se ruzna devojka nalozi na tebe? Al bas ruzna?
S: Da!
D: I tebi ne bi mogao da se digne?
S: Ne.
D: E I MENI SE NE DIZE NA TEBE
i nemam decka!
Kažiprst. Meri brzinu, temperaturu, vlažnost, dubinu, širinu, visinu, zapreminu, struju, napon, otpor, tvrdoću, gustinu, viskoznost, pH vrednost...
Svaki čovek dolazi na svet sa dva komada i softverom za analizu podataka.
Legendarni izraz koji je deda-Staja koristio svaki put na kraju Mikijeve radionice, kada se nadje u mehanizmu ogromnog sata na vrhu jednog nebodera. Koristi se prilikom susreta sa nekom komplikovanom napravom, ili totalno nerazumljivom, ili veoma kompleksnom i zakukuljenom.
Ukoliko govorite o nekom coveku morate svom sagovorniku dati detaljno objasnjenje ko je on.Vrlo poznato opisivanje patentirano od strane baba koristi se u svim prilikama(u diskotekama, na ulici, u skoli, na poslu, na njivi)da bi se otkrio identitet zeljene osobe.
-(baba1)A koj je taj Dragan?
-(baba2)Kako bre ne znas pa li na Zarka iz poresku sto radi na salter sestricna ona direktorka u komunalno pa njen vanbracni sincic sto ostade bez drugu babu Stojanku i njegova tetka Gordana sto su isli u austriju prosle godine,e sad ta tetka imase ljubavnika sa onaj kombi sto terase kurve preko granicu pa komsija na njega!setili se ko je?
-(baba1)A taj li je,pa sto ne kazes lepo na Milunku muz pa odma da se setim!
Kada ćerka saopšti ocu da je crkao bojler, na šta joj on odgovori da sad samo mogu da se slikaju sa njim.
Organizacija misli u toku snoške da ne bi došlo do prerane ejakulacije.
Milisave, ko boga te molim nemoj samo pet minuta ki prošli put!
Neka mala količina, samo da se vidi da ima.
- Majstore, koliko da stavim ovde maltera?
- Ma kol'ko tol'ko da se ne vidi pukotina.
_________________________
- Šefe, koliko da im sipam supe?
- Ma kol'ko tol'ko da ima, da se vidi da ima. Važno je oči da im zavaraš.
Ko krtica u saksiji..
Ko plovak..
Dzej na basketu...
Situacija kada crknu baterije, a niko na to ne pomisli.
Tada kao pomahnitali pritiskamo dugmiće daljinskog i lupamo ga o dlan.
Ponekad se desi i da dobro izduvamo prašinu iz ležišta baterija i da ih malo izvrtimo.
Možda barerija nije istrošena sa obe strane.
A ja nekad skupljala one sa Barbikama. I Mulan. Danas se preko sličica deca edukuju o gej populaciji.
Samo me zanima ko će da ih kupuje. Još da napravi crtani i 'bone' sa svojim likom...
A posle kažu da je lako dok si dete.
Način da pokažemo da nemamo želju za nečim, a da u isto vreme to nešto dobijemo.
Žile: Eee pa bajo moj, krava mi se otelila, došlo vreme da se pije ona moja kajsija što sam je pekao pre 5 godina!
Mile: Ama Žile bre, jesam ti rekao još pre mesec dana da sam batalio alkohol, mani me ti kajsije...al eto probaću kad je već slavlje, čisto radi reda!
Uobičajen, suptilan način da sveštenik saopšti svoju tarifu prilikom kršenja, venčanja, sahrana i drugih skupova koji zahtevaju njegovo prisustvo. Za razliku od romskog "kol'ko daš", karakteriše se iznošenjem konkretne očekivane svote, najčešće izražene u stotinama evra ili hiljadama dinara.
-Pope, šta ti dođem?
-Pa... daj kol'ko daš... al' drugi daju 100€ pa naviše...
-(Hm, bolje da me ne olajava da sam stipsa) Evo dvesta, živ bio!
Kratke storije o uglavnom smešnim događajima sa časova. Onaj ko pripoveda o njima misli da su takve priče zaista smešne i interesantne, a u suštini su u najvećem broju slučajeva otužne, nezanimljive i totalno "šta koj' kurac" dosadne. Tu i tamo neka od njih izvuče pokoji osmeh, neverovatno mali broj tera na ludački smeh a ostale budu ispraćene praznim pogledima i sleganjem ramenima. Razlog tome je taj što su te školske anegdote uglavnom internog tipa, nafilovane su od strane onog ko priča o njima ili su se već dogodile nekome ko je to pričao trenutnom pripovedaču koji nema o čemu da priča a želi nešto da kaže.
Ako vidite gomilu ljudi kako stoji ispred kafane u pola 1 noću, pola sata, sat i ne znaju gde će dalje, da znate da su to neki zgubidani sa interneta. Tu fajront a gde dalje?
Pošto nemaju život nemaju ni pojma šta radi, dokle radi, gde je dobra muzika, gde se pije, gde se arči...
Ništa ne znaju, stoje tako ispred kafane, pričaju, s vremena na vreme neko drekne "ej gde ćemo?" i nastave tu da stoje. Samo im fale lap-topovi po rukama i da konverzaciju nastave preko neta. Iako stoje jedan do drugog.
I pojma nemaju gde će dalje. A hoće, imaju dobru i jaku volju.
Onda nastave besciljno da lutaju po gradu tako u gomili, koja se raspe pa se onda cimaju "e gde ste, šta ste, gde idemo..." i gomila se opet sastavi.
I ja sa njima.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.