Stanje u kom ne znate šta radite i kad vam padaju na pamet jako neobične ideje.
- Eno je veverica...'vataj je da joj uzmemo kremić!
Đovak koji brzo i efikasno puni đč kao što to šiptar radi sa kornetom.
Još jedna čuvena filmska fraza koja nam dolazi sa zapada. Izgovorena ko zna koliko puta pretežno u akcionim filmovima ali i u svim ostalim žanrovima u kojima dolazi do unutrašnje borbe i sličnih sranja. Obično neki negativac ponudi nešto glavnom baji koji se na to samo kiselo nasmeje i kaže ne. Po srpski rečeno ja duhovno bogata, a ti govno.
- Luk, pridruži mi se i pređi na tamnu stranu. Zajedno ćemo pobediti imperatora i zavladati galaksijom.
- Ne... Ja nisam kao ti, Vejderu i nikada neću biti kao ti jer se ja borim za dobro. Ja sam džedaj, a ko si ti?
- Ja sam lik koji ti je jeb'o mater. OPAAAAA!
- :Usro sam se faca: NEEEEE...
________________________________________________________________________
Mi smo Makabi, a ko ste vi, jebote?!
- MI SMO LIKOVI KOJI IMAJU CEO KURAC! PRC! PA KAŽE, OVA PESMA ODZVANJA...
Vrhunac kurčenja prilikom neobavene konverzacije sa nekom vrhunskom pičkom! Pokušaj da se u startu izdignete i postavite bar u njen nivo. Sam izraz je nastao zbog toga što su se za vođu kosaca, dok su se isti imali radi čega okupljati, birali najsposbniji i najjači ljudi u selu, kako bi uvijek bili za otkos brži od ostalih.
- Jesi čuo da bi Maja voljela da joj neko napravi dijete i da nema nikakvih obaveza poslije prema njima.
- E? Kako to misli izvesti?
- Ne znam, po meni najbolje da raspiše konkurs i tako nađe kvalitetan materijal...
- Tu bi' ja izdominir'o... lijep, zgodan, pametan, omiljen u društvu, nema da fali! Naše dijete bi sa šest mjeseci vodilo kosce!
- Tugo moja, toliko nabroja, a ni jedno ne ubode...
Pitanje koje su mi često postavljali komšije i rođaci u selu, dok sam bio mali. Nikad nisam kapirao što me to pitaju i u čemu je fora, a nije mi bilo jasno ni šta je bolje da kažem, pa sam svaki put menjao odgovor.
Primer 1:
Subota pre podne, jul mesec, seljaci ispijaju Valjevsko pivo ispred jedine prodavnice u selu.
- Zdravo, mali. Čiji s' ti?
- Ja sam Milanov unuk.
- Milanov? Nemoj zajebavati! Pa šta radi deda? Ko koga sluša, ti njega ili on tebe?
- Ja njega.
- Ako, ako... Jašta, tako i treba... Pametan ovaj Milanov mali....
Primer 2:
Slava. Radoznali gosti postavljaju slično pitanje.
- Milane, ovo tvoj unuk? Jes' poš'o u školu,aa?
- Jesam. Prvi razred, drugo polugodište.
- Aaa, pa mator momak, sunce ti... A ko koga sluša, ti dedu ili on tebe?
- Deda mene.
- Hahahaha a jes' bistar mali, opasan... Biće on, vidim ja, švalerčina na dedu!
Baja koji je obožavan u svojoj okolini. Ko god prođe pored njega pozdravi ga, ne bitno dal se poznaju dobro ili samo iz viđenja.
-ćao...e ćao...de si...pozdrav matori šta ima....ćao....ćaos.....de si kralju kako je...ćao
-ko su ti svi ovi odakle ih sve znaš, čoveče poštuju te ovde ko da si veliki petak
Novija izreka koja se upotrebljava u slučajevima kada čovek koji slabo pamti, mora da se vraća po zaboravljenu stvar svojim automobilom. Izreka ko nema u glavi ima u nogama je prilagođena savremenom društvu koje svoje loše pamćenje nadoknađuje punim rezervoarom u svom vozilu.
- Evo me! Jel znaš koliko sam žurio da stignem!? Nisam spuštao ispod 100 na sat..
- Ma bravo, nego jesi li ti poneo zvučnike?
- Jaaao zvučnici.. Jel moram da se vraćam po njih?
- A kako misliš da bude žurke? Oćeš da slušamo DM-SAT celo veče? Jebiga, ko nema u glavi, ima u rezervoaru.
Seljak kupio novog Audija.
-Istovremeno, ovaj potez može da se odigra i u šahu.
Pitanje sa dva moguća epiloga. Ili je traženi tu, ili je upravo izašao, u zavisnoti od atributa potražitelja sa druge strane veze.
Ako je potražitelj neželjen, tipa: policije, zelenaša, tazbine, dosadnog komšije...Tada je traženi "malopre otišo u zabran da krči među".
A ukoliko je potražitelj željno iščekivana osoba tipa: tetke iz Amerike, komšije da vrati dug, švalerke koja se vratila sa mora...Onda će traženi prileteti slušalici, ko muva govnetu.
Prijatelj umjetnošću rata prožetog vokabulara većine egzistencijalnih pripadnika jugoslovenske ere komunizma... prijatelj koji se u-odjećio do granica neprepoznatljivosti, sa ciljem očuvanja optimalne duševne dijetetike i odbrane iste od jeze spoljašnjeg svijeta.
Druže Nikola! EJ, Nikola!
Hm? (UDBA, Tito, Goli Otok... Najebo sam, nema me više, jebo me kum i to kršteni ne pitaj se kako i rakija, besjede o Staljinu, isparih)
Ja sam Nikola, Vidak! Kuda si namjerio?
Ufff... proletje mi čitav život pred očima, avetinjo! Šta si se umotao ko tifusar sa Sutjeske, sa sve tim njemačkim kaputom udbaškim! Ne poznah ko je, pomislih nema me više...
Hladno mi, Nikola... Cirkulacija, starost... znaš i sam.
... osim ako mu ne zafali neki pojam za rešavanje ukrštenih reči.
1 vodoravno, pet slova (ljubavni sastanak, randevu)?
- Da nije S U D A R ?
Pored toga što je jedan od najiritantnijih likova iz crtaća, ubedljivo je i jedan od najbezobraznijih . Za razliku od, recimo, Velje Ilića ili Duleta Vujoševića kojima se cenzuriše tek svaka druga reč ona nikad nije izjavila ni jedan glas, a da nije bio cenzurisan.
SA CENZUROM:
Biiip! Bi Bi Biiip. Biiiiiiip Biiiiiiiip!
BEZ CENZURE:
Gde si pizdo kojotska! Nabijem ti taj tvoj ACME u čmar! Puši kurac!
Neudobna stolica, sedište automobila ili bilo koja druga nelagodna situacija, čine ovaj opis realnim i validnim. Preznojavanje, meškoljenje, prebacivanje težišta sa jednog guza na drugi, jasni su pokazatelji da se neko oseća ko na kurcu.
Težinu mu daje urođena muška averzija prema tuđem spolovilu.
-Šta ti je? Vrpoljiš se od kad si seo. Šta nije u redu?
-Nekako ti ovaj kauč neudoban. Ko na kurcu da sedim, da prostiš.
-De malo ustani... aaa sad vidim, seo si mi na dildo, hi-hi-hi.
-Pizda ti materina, jesi mogla neki veći da nađeš?
Ono što smo svi pokušavali kao klinci dok na teren ne dođu stariji , lopta se bacala u stilu kamen sa ramena gde je bila prava retkost da neko i ubaci u koš , e sad pošto smo mi muškarci večita deca ovakve stvari se nikad ne menjaju jer kasnije kad omatorimo je cilj dobaciti sa pola,pa ubaciti sa pola, pa sve dalje i dalje ...
-Jao jesi video kako Kecman ubacio sa pola.
-Pih šta sam ja radio kao klinac ubacivao iza leđa sa pola terena.
Koristi se za robu ili dobro niže vrednosti u poređenju sa identičnom robom više vrednosti.
- Ćale?
- Oj?
- Šta je ovo, sunce ti kalajisano?
- Ne psuj majku ti jebem balavu! Oš sad da te sa zemljom sastavim?
- Ma daj čoveče, kakve si ovo trešnje kupio? Ko mesni narezak da jedem.
- Dobro te, ne laj! Šta im fali? Ih, kad sam ja bio mali samo sam takve sa crvima ganjao.
- Daj, sunce ti poljubim, pa još malo da stoje biće za rakiju.
- Dobre! Htela ona meni da uvali one po 200 dinara kilo a ja reko šta fali ovima od 50? Jebat ih isti kurac. Laje kuja ko i ker.
Pojava kojoj se raduju i djaci i profesori, prvi zato što misle da su mnogo zajebani a drugi zato što narednih 45 minuta neće morati da gledaju ove koji misle da su mnogo zajebani. Postoji mnogo različitih razloga za bežanje sa časova i svi su savršeno logični.
U zavisnosti od broja odbeglih postoji pojedinačno i masovno bežanje sa časova. Masovno bežanje sa časa je praktično skoro neizvodljivo jer se uvek nadje neko ko neće da ode. Prilikom masovnog bežanja u učionici ostaje samo najveća propalica kojoj su se i razredni i direktor pod ikonom zakleli da će da je isteraju iz škole čim napravi prvi neopravdani pošto ostatak odeljenja dežurnog štrebera iznosi kao džak cementa.
Jutro, samo što nije zvonilo za prvi čas, elektroenergetičari su na praktičnoj nastavi pa su njihove učionice prazne. Lik sa automatike to ne zna ali prazne učionice i zdrav razum kažu:
-Svi banderaši pobegli, 'ladno ostale samo stolice.
Obaveštava svoje odeljenje koje po sistemu što smo mi gori od njih čoporativno napušta učionicu. Računarci se raspitaju kod automatičara zašto idu kad su tek došli pa im se i oni pridružuju.
Minut do zvona, na prvom spratu su još samo dva odeljenja elektroničara koja shvataju da su iz nekog razloga svi osim njih otišli. Nismo valjda toliko najgori da ostanemo poslednji?
Puna škola vrata niotkuda djaka, neki nesrećnik deset minuta posle početka časa upada u učionicu i ispucava u prazno unapred pripremljeno "izvinite što kasnim, zgazio me je voz na pešačkom prelazu".
Vožnja kojom hoćeš ćaletu da pokažeš da si zreo vozač iako si skoro položio, da ne srljaš, da poštuješ pravila i pešake i da si spreman da voziš samostalno kad god ti nešto treba.
Međutim, to je i vožnja kada ćale hoće da ti dokaže da si još uvek "zelen", da stalno ubrzavaš bez potrebe, da nisi baš upoznat sa pravilima i da nedovoljno pratiš pešake tako da još uvek nisi spreman da samostalno voziš.
Po količini nervoze kosi se sa polaganjem vozačkog ispita mada je često onaj pandur na polaganju popustljiviji nego tvoj ćale.
Tokom vožnje:
Ćale: Prebaci u treću i gledaj retrovizor.
Ti: Znam.
Ćale: Eto, za malo da udariš pešaka.
Ti: Ćale, pretrčao je na crveno, a i prikočio sam blagovremeno.
Ćale: Da, ali šta bi bilo da je sporije trčao?
Ti: Da, ali šta bi bilo da je pao meteor na njega?!
(Ćutite par minuta)
Ćale: Daj migavac.
Ti: Ima još 400 metara do skretanja.
Ćale: Nema veze, da upozoriš ovog iza na vreme.
Ti: Iza je fića, on ne može da ide brže ni pri slobodnom padu.
Ćale: E ovde ćeš levo, zgrada je iza ćoška.
Ti: Ćale, valjda znam gde nam je zgrada!!!
Putnici koji sede do prolaza u autobusu, i nemaju nameru da se pomere na prazno mesto kraj prozora odmah do sebe. Na pitanje da bar prođete vi do prozora, pošto im je dupe prikačeno za neku osovinu ili ekser, samo će pomeriti kolena za 90 stepeni ka unutrašnjosti autobusa i dati vam čitavih 10cm u širinu da izvedete akrobaciju prebacivanja na susedno mesto, jer nindža roup niste poneli. I naravno sve to uz gunđanje...
ovo se kaze za nekoga kome nije bitno o cemu se prica,on prica svoju ono sto on hoce,iako to nema veze sa onim o cemu svi diskutuju i nije mu bitno da li koga to zanima,i da li ko to slusha!vazno je da je on svoje ispricao.
vlada-ma sta kazes partizan izgubio od zadra
joco-JESTE,JESTE
filip-kako je dobar onaj novi komp sto sam kupio
vlada-al ipak je dobro igrao partizan
joco-verujem,verujem
filip-1gb rama,cccc
joco-ko o cemu baba o ustipcima,jebo te bre komp vidis da pricamo
Svi smo se mi borili sa bićem koje živi s druge strane šaltera i svi smo izašli poraženi iz te borbe. Pa, evo 3 rečenice koje vam ponekad u tim situacijama mogu spasiti život (tačnije, mogu učiniti prethodnih 48 sata čekanja iole ''smislenim'', da bar ne morate opet dolaziti).
1.Oni* su meni rekli da to tako treba.
2.Prošli put je tako moglo.
3.Nisam znao da se to ne sme.
* Nikad, ali NIKAD, koliko god vas ispitivali, nemojte pokušati da kažete ko su Oni.
Naravno, ovo ne funkcioniše uvek, sve zavisi od tvrdoglavosti Bića Sa Šaltera.
1.Biće Sa Šaltera: Pa ne može ovo ovako, na ličnoj karti Vam je jedna adresa, na potvrdi o državljanstvu galaksije Mlečni Put sasvim druga a na izvodu iz popisa stanovništva 1569 opet ova prva. Kako to?
Plen Na Šalteru: Oni su meni rekli da to tako treba.
2.Biće Sa Šaltera: Ne mogu Vam izdati traženu potvrdu, nemate odgovarajuće dokumente, nedostaje vam overena fotokopija ugovora o sklapanju braka između vašeg pradede i vaše prababe.
Plen Na Šalteru: Prošli put je tako moglo.
3.Biće Na Šalteru: Pa šta je ovo, pod primanjima šire porodice na prostoru ex-yu napisali ste proizvoljne cifre, nemate ni overenu potvrdu.
Plen Na Šalteru: Nisam znao da se to ne sme.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.