Počne bezazleno od plastičnih autića i klikera... Kasnije se proširi na statusne simbole i neke fizičke predispozicije. Veliki personalni enterijer, tj. ego, zahteva adekvatnu veličinu ekstrenih dopuna (bilo da su na telu ili u okolini).

Omnipotentno biće. Biće koje može da uradi sve iliti bilo šta.

Zajedničko ime za sve devojke koje vam se jako sviđaju.

Izraz koji se uglavnom primenjuje u porodičnim krugovima. Najčešće ga primenjuje glava porodice a odnosi se na druge, radno sposobne članove porodice. Izraz može da se koristi i među dobrim prijateljima i kumovima. Svoju primenu je stekao u danima ekonomske i socijalne krize.

izraz koim se iskazuje neizmjerna žal i tuga za uklonjenim posterom ili definicijom.

Ja sam Bog.
Kad ti se istu stvar kažu prvo 2, potom 3, pa 4 različite osobe, htio ti to ili ne, počneš vjerovati u to...
Ali kad ti istu stvar kaže 1000+ osoba, to su fakat činjenice!!!

Deskriptivni izraz za promiskuitetnu devojku/ženu.

Molim lepo. Ponuđen, k'o počašćen. Kraj trorečenične konverzacije, koja počinje sa "Izvoli", nastavlja se sa "Ne mogu, hvala", a završava se gorepomenutim naslovom uz dizanje obrva.

Lepo kaže moj deda: "Čuvaj se čoveka koji poružni kad se nasmeje!".

Zavisi ko ga izgovara, ali najcesce sluzi da naglasite da ste zasreli (ili ne) za odredjenju radnju...

Tip koji vonja.

Čovek koji sve ima kao i ti, ali bolje.

Mirođija u svakoj čorbi.

Kad jedan Evropljanin misli da vrijedi više od stopetnaest Srba.

Telenorov izraz za "Tuđe nećemo, svoje ne damo".

Početak rečenice svake barončine...

Pravilo koje se primjenjuje kada se jedu bombonjere.Prvo tamanimo one kojih dođe više dok ih sve ne svedemo na jednak broj.

Ovako je Anđelina Džoli naređivala onoj svojoj prokletinji da ostaviti malo sirnice i za decu.

Naravno da vrede vise kad naplacuju malo bogatstvo za pozive i poruke.

Sarkastičan odgovor na žalopojku, najčešće neosnovanu, upućen sagovorniku koji se žali na okolnosti kojima žalbi mjesta nema. Poređenje sa Isusom ne obuhvata isključivo muke koje su, u fizičkom smislu, mjerljive sa mukama koje su propatili i brojni drugi pripadnici ljudske vrste. Ponajviše se odnosi na njihov značaj u metafizičkom i religijskom smislu, te se ciničnim poređenjem navodnih muka sagovornika, sa onim što je za čovječanstvo prošao Isus, pravi paralela koja treba da pokaže da on stoji rame uz rame sa Spasiteljem. U tom smislu, boljke i traume kroz koje prolaze svi ostali beznačajne su u odnosu na kompleksnost patnji kojima je naš sagovornik izložen.

Kako to obično biva, subjekti žaljenja najčešće su oni koji se nose sa problemima koji nisu niti veliki, niti nerješivi, a žaljenje im služi kao izduvni ventil kojim truju okolinu. Zvučni signali iz njihovih usta ne služe kao vapaj za pomoć ili potragu za savjetom kako da se konkretna situacija razriješi. Njihovom soju ukazivanje na muke služi kao poligon za iskazivanje sopstvene bitnosti okolini koja je primorana da ih sluša. Pošto obitavaju u svakodnevnici ljudi koji zapravo proživljavaju govnjivu stvarnost, potrebna im je tačka društvenog vezivanja sa istima, pa to nalaze u priči o mukama, pogrešno misleći da svi koji pate neprestano kukaju.

Za razliku od njih, ljudi koji zaista prolaze kroz velike životne patnje, svoje muke uglavnom nose u sebi, često i do tačke implozije, koja umije da dovede do katastrofalnih posljedica kako po lice koje pati, tako i po okruženje. U situaciji kada se nađu primorani da slušaju verbalno iznošenje fekalija u formi neosnovanog žaljenja, izriču sintagmu iz naslova, držeći da će sagovornik shvatiti besmislenost svog izlaganja i ućutati prije nego što situacija eskalira.