
Veoma zanimljiv skok u vodu sa malom dozom mističnosti, jer se ne zna čega prelom: noge, ruke, kičme ...
Onaj koji je ismislio ovaj skok verovatno mora da je veoma ponosan.
- O, batice, šta ti se desilo ? Gde si se tako polomio ?
- Ma, skakao sam u vodu.
- I polomio nogu !?
- Jebiga.
- Nisi valjda onaj skok sa prelomom ?
- Bingo !
Monolog koji usledi nakon konzumiranja albanke sa ortacima u parku.
Ti si moj jedan jedini pravi ortać, 'naš? Svi oni ostali tamo su pičke. Pičketine! Prodali bi me za paklo Marlbr... Marblo.. Marbol... Za paklo pljuga. Ili za bombu Jelena. Ili zbog neke čke. Zbog neke Tee, Mie, Une, Eme, Ele, Zorice, Jovane... Da, da. A mene moja šutnula pre neki dan, sam ti rek'o? Nisam? Pa da, kad sam i mogao da ti kažem. Kaže, ne može više da trpi moje ponašanje, mnogo pijem i duvam. A to što priča, to, to nije istina, što bi rek'o onaj lik sa klipa. Pijem i duvam isto koliko i pre tri godine kada smo se prvi put smuvali. I to sam čak prestao za njene rođendane da dolazim nagudriran, otkad je na prošlom njen matori rekao da ide napolje da izbaci smeće, a ja se popeo na sto, upalio prskalice i zapevao Ćale ti u đubretarimaaa... A ćale joj neki neki profa, drmr nešto. Uvredio se valjda čo'ek što ga degradiram, ko će ga znati. Pa ne ide pesma Ćale ti u ekonomistima ili Ćale ti u molekularnim biologičarima. Pa da. Mislim ne. Eto, sad nemam devojku i bacam ga tri puta dnevno. A? Ma bacio sam oku na neku sa faksa, nosi protezu, sluša Željka Joksimovića i voli Romu. Otkud znam, valjda se loži na tako te pedere. Kruže priče da iznad Šumadije ima istetovirano ROMA. Znaš ono, svi putevi vode u Rim i taj zonfić. Ma da, skrivena fufica, u pravu si 100%...
E, baš je lepo od tebe što me ne prekidaš dok pričam. Devojke vole takve tipove. Mora da jebeš svako drugo veče, a? U svakom slučaju, hvala ti što si me saslušao. Dođi da se izgrlimo kao braća, pa da se rastajemo. Ajde, ajde, zagrliiii, sad me jako zagrli, kaži miiii, nešto lepo slaži miii...
Nedaleko odatle, u Studentskom parku
- Tebron, zašto Cvija grli dvaesdvojku el i peva Gocu Tržan?
Slika koja se nalazi u kolekciji svakog, ali bas svakog maturanta koji je posetio Italiju. Ne, to nije slika sa 60 limenki stranog piva, koje je sa smekerskim kezom na faci prigrlio maturant, jer, jelte, ne alkoholisu se bas svi. To je slika na kojoj se vidi toranj u Pizi, i osoba koja ga na razlicite nacine, "pridrzava". I tako u nedogled sa varijacijama...
Pušiti posle dijagnoze raka pluća. Šmrkati spid na oporavku od infarkta. Poći u lov sa ekipom posle neprespavane pijane noći.
Svaki svesni hod u smrt. Najčešće plod poroka koji zamagli osnovne čovečije intuicije, osim naravno reprodukcije.
-Maji ćale i keva nisu noćas tu, upadam i deflorišem. Oš gledaš?
-Bi' da nema 4 gladna odvezana staforda po avliji.
-Rizik stvara kapital.
-Neka hvala, još mi se ne raskida ugovor sa bogom.
Kažemo kada razgovaramo o liku sa enormnim razdeljkom između prednjih zuba.
O1: Jao tebra , jesi video ovog tipa što je malo pre prošo pored nas !?
O2: Jok što !?
O1: Ma zubi su mu ko da mu je keva sa konjem spavala.
Odmilja za "Vašu" sobu, samo Vaš kutak, bilo da je radna ili spavaća. Kovanica je jedna od reklamskih, tačnije iz reklame za kolekciju jeftinog i modernog, (u to vreme) nameštaja "Di Nova", fabrike nameštaja "Standard", iz poznih osamdesetih.
"Mala soba 3 sa 3,
a šta u nju staviti?
Lako je za razmeštaj, ako imaš nameštaj!
Staaaaaan-dard! (Di noooo-va)".
On: -'Oćemo kod mene, znaš kakav imam setap, mala soba 3 sa 3, sme da se puši unutra!
Ona: -U, može! ;)
Zajebancija za lika visokog metar i šumska jagodica. Hobit kojem možeš da jedeš burek sa glave.
- Aj sednemo negde tebra.
- E, ne mogu, žurim, imam 2 minuta. Pa šta to bi sa tobom i Sarom?
- Šutnula me. Kaže, ne ide. Nije joj važan fizički izgled, ali joj je glupo što je viša od mene. Još kad nabije on štikle petnaestice, izgledamo stvarno smešno. Dođem joj do ramena. Ja joj kažem da u krevetu sve to dođe pupak na pupak, al' ne vredi. Veli, svi nam se smeju iza leđa. Ne znam šta da radim.
- Ne znam brate, al' bar ustani dok pričaš sa mnom. A, već stojiš, izvini.
izraz koji se koristi kada je potrebno nekom staviti do znanja da nemamo blage veze sa nekim dešavanjem u nekoj sferi, da to nije naša sfera interesovanja.
marko: e brate šta ćeš biti za žuraju?
žarko: kakvu žurku, crnjo?
mare: pa brate, jebote, ide noć veštica, standardni maskembal, ovo ono, ludilo...
žare: eii... brate, pa znaš da s tim dešavanjima i slavljima stojim k'o baba sa slengom... ništa, zabole me.. ako i odem - bicu ja...
mare: ako... budi mrgud...
Odlična zabava prilikom pešačenja dok se vraćate sa izlaska, ako nemate para za neko prevozno srestvo.
Igra koja se igra noću na pustim ulicama, jer se vraćaš pešaka u 4 ujutru iz grada, u prisustvu samo betonskih bandera koje osvetljavaju ulicu. Kako se približavaš banderi, tvoja senka je iza tebe, i taman u trenutku kada se nalaziš paralelno sa njom, prokletnica te pretiče, dok ne nestane u tami, i tako sve dok ima noćnog svetla.
Igra poprima na posebnom značaju ako u krvi imate više od jednog promila alkohola, ili ako se nekontrolisano gegate, jer se može desiti da se broj senki geometrijski poveća, i tako igra dobije na intenzivnosti.
Pobednik u ovoj igri postajete, ukoliko se do sutona bezbedno smestite u vaš krevet, plast sena, ispred kućnog praga, ili gde već nameravate spavati.
Univerzalan odjeb roditelja. Pali u svakoj situaciji, mada mozete i Vi biti opaljeni rasnim šamarom.
-E, mali aj mi skokni po pivo i cigare.
-Sa'ću
-Požuri...
:12 sa'ću kasnije:
-PA GDE JE PIVO VIŠE?!!?!! PA SA'ĆU JA TEBI .... :otkopčava kaiš:
Keva: Ajde sine da jedeš, na stolu je.
-Sa'ću
:6 sa'ću kasnije:
-E, sa'š ručati sutra!!!
Neko sazna ranije, neko kasnije. Pogledaj primer.
Mika: Brate jel znas da smo svi mi pomalo gay?
Pera: Ma pali budalo, ti mozda i jesi!
Mika: Brate jel gledas ti pornice?
Pera: Naravno, svaki dan!
Mika: E, jel volis da gledas pornice gde mali, mrsavi kinez sa malom kit0m je*be neku ribu?
Pera: Ma jok bre, volim da gledam kad 3 nagruvana crnca sa ogromnim palamurama krenu da jeb...(dramska pauza) ...aaauuuuuuu jbt!
Imati sve privilegije kod te osobe. Raditi sa njom sve i svašta.
Milan: E ćao mala. Znaš ja već dosta vremena gledam tebe i stvarno mi se sviđaš, pa ako hoćeš da odemo do mene?
Dara: Jesi ti normalan seljaku jedan? Alo bre pa nisam ja sa tobom ovce čuvala!
Milan: Ustvari jesi. Sećaš se onda kad si kao mala došla kod babe uselo i ja i ti smo celo leto proveli zajedno?
Dara: Moj stan je bliži!
Sa facom kao da skraćuje razlomke on je oličenje spoznaje blaženog neznanja.
- U ala se napušio, umijte ga ljudi!
- Neka ga, voli on to.
- Šta voli bre, pa ovo nije bag on se raspravlja sa Jupiterom nešto.
- Jednom mi je rekao da je on rimsko božanstvo, biće bolje, samo ga ne primećuj.
Najviši stepen velikomučeništva. Sirotice nad siroticama, koje zaslužuju da budu proglašene sveticama. One se pate kao Isus, ali su hrabre, emancipovane i pobornice stava da je deci dovoljna majka i eventualno mamin novi dečko, koji će glumiti oca. Pravi otac je najčešće pobegao od kurvetine, još u prvim godinama braka. Od tada radi dva posla, školuje decu, izdržava ih i naliva se alkoholom, oplakujući tužnu sudbinu i momačko neiskustvo kad je dotična uspela da ga smota pesmom u kafani na Ibarskoj magistrali.
Emisija Magazin In, gosti: Dragana Katić, Suzana Mančić, Vesna Radusinović i Zlata Petrović.
Voditeljka: Današnja tema je: "Potresne sudbine uspešnih samohranih majki u Srbiji." A za najvernije gledaoce, koji ostanu sa nama i nakon 543. bloka reklama, anketa u kojoj poznate pevačice otkrivaju koliko često oralno zadovoljavaju partnere.
Suzana, Vi imate dve prelepe ćerke, koje rastu bez oca. Kako je biti samohrana majka u Srbiji?
SM: Jako teško. Srećom pa je tu moj dečko, osamdesetogodišnji Simeon, koga moje ćerke jako poštuju i vole. Ne zato što nam on plaća letovanja na tropskim lokalitetima, nego je to jedan divan čovek, koji je bio tu kada mi je najviše trebalo i kada me je ona svinja od bivšeg muža ostavila, jer sam blajvila karu kumu. :suze: Niko ne razume muku samohranih majki.
Voditeljka: Potresna priča. Ti, Dragana imaš blizance, koji rastu bez oca. Koliko je to bolno?
DK: Pa znaš kako draga, neizmerna bol se širi mojim telom dok ih gledam kako u meni traže nikad upoznatog oca, ali jaka sam. Ove zime ćemo samo jednom ići na skijanje, a letos ih nisam mogla treći put voditi na more, jer mi ona debela kučka Božen nije isplatila honorar, nabijem joj rukavicu u dupe, a i Rošavi se stisnuo nešto, misli da ću ja džabe da smeškam i najavljujem one fuksetine iz Granda. Golema je tuga, nas samohranih majki.
Voditeljka: Neverovatno, sirota tvoja deca. Ja ti se divim kako stoički podnosiš da budeš stub porodice. Zlato, Vi ste razvedeni i imate dvoje dece. Da li je vama, kao samohranoj majci teško da ih izvedete na pravi put?
ZP: Pa ja pevam na ciganskim svadbama i uzmem tu dobru kintu, tako da moja deca nisu nikad patila. A i Peja i Hasan mi daju i crno ispod nokta. Ja sam bre moderna majka, sad imam novog momka, jeste da je mlađi 23 godine, ali mora i samohrana mama da se zabavi. Hihihihi. Podrška samohranim majkama.
Voditeljka: Ajmo aplauz za Zlatu, nije lako biti samohrana majka, a tako pozitivna i vedra. Vesna, Vi ste razvedeni i imate sina. Da li Vam je razvod teško pao?
VR: Ja se jesam vazvela, zato što je moj supvug bio šovinista, koji je sputavao moj umetnički kavaktev. Svećom, Milomiv Mavić, moj dugogišnji jebač se supev slaže sa mojim sinom, a meni dopušta da ispadam glupača u svim emisijama. U mojoj novoj knjizi "Kako biti samohvana majka i imati kvalitetan sex" sam svim čitateljkama povučila- nemojte da vas sputa to što vam je muž poginuo, umvo, što ste se vazvele, jev na kvaju, najbitnije je da imate nekog ko će dobvo da vam ga sateva.
Akademska himera, trajno amputiran iz sveta studenata, ali još uvek nedorastao da bude profesor, osuđen na večno lutanje između redova amfiteatra. Prešao Scilu i Haribdu izrade doktorata iz Višekriterijumske optimizacije monocinculatorskih mehanizama, koja mu je prošarala glavu sedim regijama, otela pet godina života i ko-zna-koliko poštenih seksanja, ali i dalje ima onog metuzalema od profesora za šefa, tom ni peta revizija Zakona o visokom obrazovanju i dva aneksa fakultetskog Pravilnika kao da ne mogu ništa.
Svoju frustraciju mestom večitog drugog, potčinjenog kadra koji bi da postane kalif umesto kalifa, istresa tamo gde je najlakše: na studentima. Uvek se nađe neka linija koja nije dovoljno prava, broj koji nije zaokružen na dovoljno decimala ili literatura koja nije pravilno citirana. Uvek neko kasni taman toliko da bi ušao na čas posle njega i nečiji telefon zvoni baš kada se šetka pored. Ne dozvoljava da ga oslovljavaju sa profesore ("asistent", koleginice!), zna da još nije docent, iako ga to muči ko žgaravica Velju Ilića.
Studenti su česta meta njegovih ciničnih pošalica, na koje se samo on cereka, dok se ostali diskretno zgledaju. Kolege asistenti ga uglavnom izbegavaju, znatno je stariji od njih, a i ume da plane iz čista mira, samo li neko pomene izbore u zvanja.
S vremena na vreme preti da će bataliti faks i otići u privredu, ali ga niko ne shvata ozbiljno. Jer, monocinculator niko ne bi prihvatio da proizvodi, čak i u samom projektu stoji da troši struje za dva Kostolca. A da vodi svoj biznis jednostavno ne ume. I one veštine koje je imao svele su se na odrađivanje papirologije, besomučno oduzimanje puškica i prežvakavanje istih zadataka. A za to postoji samo jedno radno mesto - asistent. A on je još sa doktoratom.
Jednog dana ipak, otići će stari profesor. Prešaltaće ga partija na mesto savetnika u Vladi, penzionisaće se i šetati kučiće po keju ili se možda jednostavno roknuti slučajno, senilno ubacivši metalnu kašičicu u kuvalo za kafu.
I tada će asistent sa doktoratom postati profesor. Doći će njegovih pet minuta. Sad će on da ima asistenta, okrečiće mu kancelariju i dobiće nov sto i nov računar. Neko drugi će dežurati i pregledati tone seminarskih radova. On će sada da predaje, što će naravno svesti na priče o životu i o politici i o tome kako su studenti lenji. Sada će moći i on da pametuje na kolegijumima i da cima saradnike, jer je studente već izgustirao. Sada će on da se potpisuje prvi na radove, koje je radio neko drugi. Konačno, život može da počne.
A možda, samo možda, ako malo izviri iz okamenjene ljuske i shvati - da je dobio veliko ništa, pogorevši vreme i živce i postavši sedi hejter sa zvanjem, te da mu je preostalo samo još to što će ga studenti oslovljavati sa profesore, bez da ih ispravlja.
Ovo pitanje upućejemo osobi koju smo zatekli da priča sama sa sobom i deluje prisutno samo fizički. I iz tog stanja bi je 'probudila' samo kanta hladne vode.
'Jbt. šta sam danas to uradio, ne mogu da verujem....'
'Alo Nikola sa kim se ti grudvaš?'
'Ne znam bre pusti me u kurac, poludeo sam.'
'Nisi, nisi, lud čovek ne može da poludi.'
Prva i poslednja rečenica koju muž uspije izgovoriti u povratku sa nekog veselja na kome se olešio, a nakon koga mu žena drži predavanje o tome kako je stoka!
Još ako ga je u toku fešte, izgazila po cipelama ili stalno udarala ispod stola opominjući ga, može se pozdraviti sa zajedničkim izlascima za vijek vijekova...
Stotinama godina pre nego što su i postojali kondomi a prevencija se vršila po principu "valjda ću da izvadim na vreme" mi, srbi, izmislili smo kondom od šljive.
Kako on funkcioniše?
Potrebno je samo da se usvinjite od rakije, blagodarne prepečenice i dobijate instant kondom sa ukusom šljive. Spermići su ošamućeni dejstvom šljivinog destilata pa nisu u stanju da začnu ni miša a kamoli dete, alkoholčina steriliše tuki pa boleštine umiru u agoniji ako i dođu u dodir sa močugom a još i vaša lepša polovina može da uživa u čarima mirisa i ukusa šljivovice koji dolaze sa blajvljenog objekta.
Putem istih lako možete proveriti fazu pijanstva kod bilo kog pušača, koji puši cigare sa belim filterom. Ukoliko se vec dole navedena situacija desi sa žutim filterom, taj će da izdrži još malo, pa na ispiranje.
A: Brate, napio si se kao letva!
B: Kako znaš?
A: Okrenuo si pljugu naopako, pališ filter!
Jedna od najglupljih ideja u sferi intimnih odnosa sa partnerom. Praktikuje se na samom početku veze, uglavnom jer je devojka suviše čedna/fina/patrijarhalna da bi prešla direktno na stvar, dakle u današnje vreme slabo rasprostranjena i veoma neuobičajena pojava. Kurton je od lateksa, što će reći da je sam po sebi veoma ogavnog ukusa i još odbojnijeg mirisa, pa se zato mladi par odlučuje za egzotičnije varijante - gumice sa paletom raznovrsnih aroma, u zavisnosti od toga koje voće devojka najviše voli.
Bez obzira na prijatnu aromu - smrad, tekstura i lepljivost lateksa i dalje o(p)staju, što za nas devojke predstavlja užasan problem. Naravno, momci neće puno toga osetiti za razliku od običnije i prirodnije varijante pušenja, al' će zato da testiraju svoje strpljenje. I treba.
Ova faza obično sledi nakon ''Samo ga malo lizni'' faze, tačnije njen je relativno uspešan nastavak. Traje nekoliko dana/nedelja, dok se devojka ne osmeli da direktno obljubi usplamtelog mačora (jer ovaj mačor neće da ogrebe hehe) ili dok ne shvati da je sam postupak idiotarija.
Kasnije se oboje sećaju ovog žalosno smešnog perioda ali ih je blam da pričaju o tome i da podsećaju jedno drugo na glupost kojoj su pribegavali. Najviše što će reći je: ''Uf, kakve smo mi sve perverzije izvodili, grrr''.
- Ajde malo, šta fali...
- Ma neću...
- Ajde bar sa kondomom, imam ovo ultra mega giga pakovanje sa tri različita ukusa. Zov prirode, hehe. Šta više voliš: bananu, jagodu ili pomorandžu?
- Daj bananu.
- Onda nam kondom ne treba, već mi je k'o banana hehehe...
- Ajde ne, hehe... Evo ti stopala kad si navalio, fut fetišisto.
Definicija je napisana za revijalni deo takmičenja Tvoja definicija zvuči poznato
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.