
1. Raditi naporan i loše plaćen posao koji ne volite, a da ste pritom u cvetu mladosti, kada mnogi kažu da bi trebalo da se najviše zajebavate.
Kod ovakvih poslodavaca ostavljate mladost ili zato što morate, (matorci nemaju mogućnost ili nameru da vas hrane), ili iz nekog višeg cilja.
2. Provoditi previše vremena uz nešto na šta ste se navukli, opet - dok ste mladi.
1.
-'Ajde budi čovek - otvori se za još jednu turu, znamo da si pun k'o brod!
-Pa pun sam jer rmbačim danonoćno, preko dana u kafiću a uveče na pumpi, dok vi žickate za pljuge ispred samoposluge. Ne ostavljam ja tamo mladost da bih vama kupovao pivo, nego da kupim belog Fendera, k'o Džimijevog!
* * * * * * * *
2.
-Izađi malo napolje da te sunce vidi, ostavićeš mladost na tom kompjuteru!
Starija slengara koja se koristi kao izraz za mangupiranje.
Najverovatnije je izveden od izraza Džek koji je takođe stariji ali se koristi i dan-danas, a označava čoveka koji je faca, onako galantan lik i mangup.
- Tebreks dobio sam pet istih malopre na pokeru, i to na ozbiljan ulog. Pun sam k'o Broz.
- Toooo mačko, al' mora da se proslavi, kako valja i trebuje.
- Pa jašta da 'oće. Idem da završim par mića lobetine, pa do Delte po neku garderobu i onda se sređujem, kupim te i pičimo na neki splav da se malo džekiramo onako namrljani.
- Do jaja. Vidimo se uveče maćora.
Isto što i skiknuti. Otegnuti papke / kopita / šape. Koristi se prevashodno kao sinonim za životinjsku smrt, mada nerijetko ima i humanu konotaciju.
- Znaš šta mi se desilo? Pokazivao sam ti Staforda kog sam nabavio. Juče pojuri sestrinu mačku, istrče na ulicu i spuca ih kamion.
- I?
- Mačka mjaukne na licu mjesta. Staford je bio živ još oko pola sata.
- I on mjauknuo?
- I on. Ma, sve u kraj, umalo da mi i sestra mjaukne od tuge za mačkom. Krenuo sam da joj kupim drugu.
Osoba tamnije puti koja se izdvaja među obojenima jer u vama izaziva želju da joj zabijete kurčinu.
Jeb'le te trube na bini, idem ja da kupim cigančicu ispod šatora, da je išamaram što su joj sise male, da je istučem papučom po mršavoj guzici, da joj prislonim glavić na sve tri rupe, da joj svršim po kikicama i da joj dam neki dinar zato što je upisala sedmi razred.
Najveći saveznik dijete. Svaki put kada ih otvorite taj opaki zvuk otkriće svim ukućanima da je vaš labilni karakter ponovo u krizi za zabranjenom hranom.
Krrrr, creva mi rade kao sinfoniski orkestar...Uzeću krišom parčence kobasice da zavaram stomak.
Škriiip...UPS!?
Debeli jel ti to opet otvaraš frižider ? Pa jesmo li se dogovorili da se striktno pridržavamo dijete? Oćeš da umreš od srčke u tridesetoj?
Ma NE DRAMI...Samo sam hteo da uzmem LED da rashladim vodu...
(u sebi: E sutra ima da kupim nov frižider-uslov vrata koja ne škripe, marka nebitna...)
Najviši stadijum potrebe određenog predmeta. Bez njega si kao burek bez jogurta, Asteriks bez Obeliksa, Popaj bez spanaća, torta bez orasa, svadba bez oružja.
Stvar od egzistencijalnog značaja, svaki životni sekund je besmislen bez nje.
- Ček samo sekund da kupim Kolu.
- Pa malopre si dovršio celu dvolitru. Neće ti biti previše?
- Ej! Kola je mama. Ni u WC bez Kole.
----------------------------------------------------------------------------------------------
- 'Ajmo do kladionice da uzmem listu.
- Šta će ti? Pa ponedeljak je uveče, nema ništa i sutra izlazi nova.
- Nemam je kod kuće, a znaš da se ne može ni u WC bez liste.
Način na koji stariji i iskusniji saopštavaju onima koji imaju manje iskustva da nešto rade loše i da treba da budu direktniji. Pandan onoj narodnoj "Ko pre devojci, njemu devojka".
-Ćale si video kako sam zalomio Milana na fudbalu? Šteta što nije bio gol posle te akcije, bolje da nisam dodao Darku da on šutira.
-Jebi ga sine, mnogo razmišljaš, čim si sam opali je i gotovo.
-Jao brate, ode mi ova mala a baš sam hteo da joj priđem, gledamo se celo veče.
-Šta da ti kažem, mnogo razmišljaš, to mora odma' da se reaguje.
-Gledala sam one cipelice još pre mesec dana i danas odem da ih kupim, one se prodale.
-Sestro mnogo razmišljaš, sad moraš da čekaš novu kolekciju, ove ostale nisu u fazonu.
Sva druga deca su oni koji su po nečemu bolji od onog kome se pominju kao svetao primer(naravno bolji po merilima roditelja nesrećnika koji je sa njima uporedjen, a ostali ih uglavnom smatraju za niža bića).
-Aman bre, opet si se vratio pijan, zašto kao sva druga deca ne piješ limunadu?
____________
/iz sobe trešti neki trve black metal bend
-Smanji malo to čudo, zašto lepo ne slušaš Šemsu kao sva druga deca?
_____________
-Nema vajde od te tvoje astronomije, zašto lepo nisi upisao menadžment kao sva ostala deca?
_____________
-Ej ćale, treba mi 500€ da kupim nov amortizer za biciklu
Ćale sav izbezumljen:
-Petsto?
-Da, da izguram do proleća a onda uzimam nešto kvalitetnije kad budem menjao točkove
Ćale se trudi da ne misli o ceni točkova:
-Ma batali sport i trke, zašto se lepo ne drogiraš kao sva druga deca?
Podrugljiv naziv za Alkatel marku telefona, koji zapravo verno oslikava kvalitet ovih uređaja, koji tokom evolucije mobilnih telefona nisu otišli ni korak dalje od prvobitnog dizajna i "bogatstva" funkcija. Dizajn uređaja zasniva se na neiskorišćenom materijalu za izgradnju baznih stanica fiksne telefonije.
- Jao, srce, vidi ovaj „Miss Sixty“ telefončić. Presladak je!
- Ovo roze sapunče? Kveeek.
- Da, divan je! Je l’ dobar, da ga kupim? Ti se razumeš u to.
- Ček da vim… Aaaa! Ovo je Dlakatel, mislio sam da su ih iskorenili! Mojne to!
- Ma šta ti znaš, samo hejtuješ nešto, uzimam ga.
- (ŠKK me i pitaš kad me ne slušaš) Uzmi onda i ovaj pufnasti privezak, da se uklopi, baš je meden!
Dah stare Juge među nama. Od čuvenog imena,preko sve obuće koju su proizvodili u ono prohujalo vreme koje se sad čini tako daleko...Danas doduše modernizovano,ali asocira nas na dobra stara vremena.
Bakica 1: E vidi nam danas Borovo...Eeeeh...a kad smo deci kupovali zepe, pa su nam se radosno zahvaljivali danima...
Bakica 2: Jeste,jeste,svi su ih nosili...lepe bile one osamdesete...
13-godišnja curica (preko puta,vrišti): MAJOOOO SNIŽENJE U ALDU...DA KUPIM ONE ŠTIKLE PA IDEMO NA BLAYWATCH U SUBOTU!!!
A bakice se zgledaše,pa skrenuše pogled nazad na Borovo...
Na brzinu nešto spremiti,najčešće od raznih sastojaka nasumično skupljenih.
- Srećo ja sam mislio da ćeš da spremiš večeru,a ne da zbrčkaš ovo...šta li je?
- Srećo,najbitnije je da se mi volimo i da si ti zbrčkao mene.
- Odoh onda da nam kupim burek za večeru.Znam,isto kao i obično.Za tebe sa
sirom,za mene sa mesom i flašu od pola litra jogurta koju ćemo da delimo.
Rečenica koju kažemo kada naiđemo na ne tako kvalitetan, ali ekstremno jeftin odevni predmet. Nije mnogo lepo, nije ni udobno, a ni velicina ti ne odgovara, ali si svestan da za te pare više ni kod kineza ne možeš da kupiš ni fila papuče, pa se tešiš da možeš da ih nosiš u kući.
Baba:"Jelte a pošto su vam ovi duksevi "
Unuk:"Daj bre baba neću da nosim to sa Transformersima"
Prodavačica:"300 dinara, čist pamuk"
Unuk: (u sebi -ma zajebi, nosiću ih na fudbal) "Daj tri komada i ubaci onaj jedan šorts sa moćnim rendžerima"
------------------------------------------------------------------------------------------------
Ceca:"Pa i nije vam neka nanogica, al' može za po kući. Daj dva komada!" (jednu za mene ,a jednu ću da kupim za sestru)
Diploma.
- Gde si ti, nisam te video od pre Hrista?
- Ma brate, u gužvi sam nekoj, zaposlio sam se k'o kuvar al ne mogu da me prime za stalno, nemam šaru jebeš ga pa sad jurim da kupim...
- E, pa imam ja ove moje Kosovare, mož da završimo. Soma evra je to znam svaka diploma... Samo javi...
- Kupljeno! Ili ček, mogao sam da budem lekar jbt!?
U principu, svaka pekara pored škole.
Ovaj deminutiv ulazi u naš vokabular u veoma ranoj fazi, odnosno negde pri početku školovanja, jer smo tad, jel', svi tako pričali, i ostaje do kraja edukacije.
2. razred osnovne:
-Mišooo! 'Ajde sa mnom do pekarice da kupim buhtlu sa džemom!
8. razred osnovne:
Šomi, brate, aj' do pekarice duzmem par fliki.
Srednja škola:
Uuuu, Šomi, brate, koja vutra jebote!
Kako sam ogladneo... Aj' do pekarice da žderemo k'o Etiopljani!
(Na fakultetu se, u većini, i ne koristi, jer nemaš vremena ni da prdneš, a kamoli burek da pojedeš k'o čo'ek)
Reakcija na visoke cene i prirodna pobuna protiv sistema u kojem plaćamo neku stvar više nego što ona vredi.
"Kolač, sveća. Sve ukupno 700 dinara."
"Pope, da nije malo mnogo?"
"Domaćine, a šta da ti kažem."
"Ništa pope, evo tebi 700 dinara pa nek ide život. A da ti meni i opelo očitaš kao besplatni bonus?"
________________
"Sve ukupno 12000 dinara."
"ZA REGISTRACIJU PEGLICE?!"
"Da."
"A da vi meni očitate i opelo za te pare? OD ČEGA DA KUPIM BENZIN?!"
Vremenski period koji svaki muškarac mora da doda regularnom vremenu potrbnom za kupovinu namirnica u prodavnici, a koje žena iskoristi da usput pročavrlja sa komšinicama i prijateljicama koje sretne , kako bi tačno proračunao kada će se ista vratiti iz kupovine , radi planiranja daljih porodičnih aktivnosti...
Debeli, odoh časkom do "Maksija" , pa da krećemo kod mojih!
Znači krećemo oko 11!?
Kako u 11? Pa sada je pola 10 a meni ne treba više od pola sata da sve kupim!?
Pa ono, istina je , da ne treba više od pola sata, al dok ti dodam zaustavno vreme koje ćeš provesti čavrljajući sa komšinicama i prodavačicama?
Ma daj, opet me zezaš...
Situacija kad ti prosto ništa ne ide od ruke. Koliko god se trudio da ne budeš jeben u određenoj situaciji, gaće kao u inat same padnu i desi se neminovno. Jebe te ko stigne.
Skrpim nešto keša, preko prijetelja na auto placu kupim kola za koja se ispostavi da su kupljena u Francuskoj za vreme poplave i da je elektronika totalno pojebana. Puknem gomilu para kod dobrog prijetelja električara da mi to sredi preko veze jer za par dana krećem na more. Na pola puta do mora se ispostavi da klima ne može da se isključi, a ako hoćeš da upališ svetla moraš otvoriti desni prozor. Dete mi se prehladi kroz one planinčine jer je napolju bilo svega 15 stepeni.
Crnogorac me odere za pomoćni ležaj jer nisam rekao da imam dvoje dece. Dobro možda sam zaboravio koliko sam ih napravio.
Glupan u restoranu donese pokvaren sladoled, mali fasuje neku alergiju i oderu me kod doktora. Vratim se u sobu mala plače žena je smiruje i nešto joj objašnjava. Mala dobila prvi ciklus pa se uplašila. Mali bolestan, mala uplašena, nema kupanja nema sunčanja. Pokupim porodicu krenem kući, usput uletim u radar, oderu me. Klima i dalje radi k'o luda a kroz planinčine kiša, zatvorimo desni prozor ugase se svetla i platim još dve kazne do kuće. Dođem kući okrenem se i ukapiram da su mi gaće pale još onog dana kad sam preko prijetelja išao na plac da kupim kola.
Novokomponovani, pomodarski izraz. Još jedan u nizu izraza koji koriste nabeđeni pripadnici kvazi džet seta da bi podvukli razliku između sebe i običnih smrtnika. Najčešće se, naravno, može čuti iz usta polupismenih pevaljki i svakojakih glumičica, TV voditeljki i ostalih javnih ličnosti koje misle da će tako zvučati sofisticirano i moderno.
Jer, zaboga, pa nisu one valjda tamo neke ženetine obične, pa da „ imaju decu ” . Ne, one ne rađaju decu, ne menjaju usrane pelene, ne brišu noseve iz kojih izlaze litri i litri slina, one ne brišu povraćku sa poda. One se „ostvaruju kao majke ” .
Daniella Živadinović,
bivša kafanska pevaljka iz Jabučja Donjeg, a sada ponosna vlasnica dva splavarska hita i jednog neurotičnog potomka muškog spola :
„Da, ja sam uspešna mlada žena... ostvarila sam se i kao umetnica, i kao supruga i kao majka... (Dušane, ne guraj čika novinaru prst u oko) ... Ove godine izlazi moj novi projekat, materijal je već spreman... (Dušane, videćeš ti tvog Boga kad ode ovaj) ...Da, kažem vam, moj život je sada kompletan otkad sam se ostvarila kao majka... Još samo da kupim novog kućnog ljubimca, prethodnog smo nesrećnim slučajem pojeli za Božić... ”
Baš ništa, svašta i nešto. Sitnica i nevažna stvar.
- Kupi i bocu vina, kad već ideš u prodavicu.
- 'Oćeš kaberne ili merlo?
- Isti matrak, koje god uzmeš.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
- Idem u prodavnicu da kupim hleb. 'Oći li i bocu vina uzeti?
- Koji će mi matrak kad ne smijem da ga pijem. Uzmi mi sok neki, negazirani.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
- Uloviste li štogod?
- Jesmo matraka, kao da smo u lavor zabacili udice.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
- Đe ćemo za novaka, dragi?
- Kakav novak, kakvi matraci, 'leba nemamo da ijemo a ti bi u hajku!
Bilo je to oko devet uveče. Sedim ja u svom malom stanu preplavljen talasima duvanskog dima i tuge. Počinje opet da se budi ta melahonija u meni koja me je uvek pratila dok se nije pojavila ona. Promenila me je iz korena. Batalio sam tribinu, upisao faks, bivao sve zreliji i ozbiljniji, procvetao sam. Dani i godine su prolazile kao sekunde, pregršt lepih momenata, ali mic po mic, vraćao sam se starim navikama, starom putu i istim greškama. Poslednja kap koja je prelila čašu je bila ta što sam uleteo u kombinaciju sa dve plave bliznakinje i njihovom kevom. Dobre bile sve četiri ali ipak nisu vredele nje. Rekla mi je da odlazi dok nešto ne uradim jer neće da trpi više moja sranja i baronisanja.
Elem, gasim tako poslednji klasik blu a duša traži Zaječarca. Gledam sat prošlo devet imam vremena da kupim pivo jer govna ne daju posle deset. Obuvam ribok klasik uzimam šuškavac gledam kroz prozor da vidim kakvo je vreme kad u zgradi pored izbio požar.
Požurim ja tako do te zgrade kad ispred mene pada žena i moli za pomoć jer je u njenom stanu ostala mačka. Vatrogasaca nigde, situacija opuštena kao kod zubara, vremena nema, ovo je moja šansa da učinim nešto sa svojim životom i opet je osvojim. Ulazim u zgradu i pičkaram što nisam pitao za broj stana ali nešto me je vodilo ka istom. Penjem se na treći sprat, dim sve gušći skrećem levo u hodnik koji se završava sa velikim prozorom. Idem duž hodnika dok nisam video stan iz kojeg bukti plamen. Ulazim unutra i šmekerski lagano se krećem kroz stan. Oko mene vatra, pucaju kablovi, padaju daske ja smireno posmatram situaciju i tražim mačku. Prošlo tako nekih desetak minuta kontam mačka otišla Bogu na ispovest kad u ćošku čujem krik tog malog stvora. Sklanjam neke daske, kauče i kredence koji su mi se isprečili dok kablovi udaraju po meni. Uzimam mačku izlazimo iz stana krećem ka izlazu kad plafon otpada i pada tačno ispred nas. Mačka kreće da plače i kuka kako još hoće da živi i ja šta ću nema nam druge nego kroz prozor. Zaletim se i mavaši gerijem, razbijem prozor kad napolju stigli vatrogasci i skupila se masa. Čujem da vatrogasci govore da se smirim i da postavljaju dušek ali vremena nema vatra ide ka nama, moram odmah da skočim. Jednom rukom se držim za prozor drugom držim mačku, spreman sam na skok kao Feliks Baumgartner. Prolaze mi kroz glavu zajedničke slike, lepi momenti koje sam imao sa njom, uzdišem poslednji put dok me neke pičke gledaju i ja za njih uradim koji zgib pre nego što se pustim. Skočili mi, meni na kraju ništa ali je mačka polomila nogu. Vlasnica me je ipak kroz suze zagrlila dok sam dobio aplauz od prisutnih i Zaječarac sa sve ordenom od Nikolića.
Vratio sam se kući srećan i odmah sam je pozvao. Ispričao sam šta mi se desilo ali je prekinula vezu. To mi je došao kao hladan tuš mada posle svega i dalje imam kombinaciju sa one dve crnke i njihovom kevom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.