
Proročke reči kneginje Milice Gorice Popović u Boju na Kosovu koje opisuju geostrateški položaj smanjene Srbije.
To se nama stalno dešava, buknemo, osvojimo, izginemo i onda paf, vrate nas u pređašnje stanje plus još malo pogoršano. I sve ispočetka, od nule, odnosno od potoka našijeh moravskih na neka imaginarna mora, tamo daleko.
Al vratićemo se još jači, da još bolje izginemo!
- Šta je, letos Tunis, Egipat i Španija a ove godine Sutomore, letos u kadifi i saftu sočnome skupoće, sada u jeftinom pivu od dva litra, letos u pesku ženskom međunožnome danas u blatu namazanom barandskom...
- Jebiga, presušilo... ajd leba ti kupi još dva litra Zaječarskog...
- Uze kurva znači sve?
- Uze moj Bogoje i pare i dušu... al nije mi žao... na Moravu, na Moravu sad se vraćam, kod oca Radoša da me blagosilja, da mažemo brvnaru sandolinom i da jedem luk s percima neprksanim, blagoslovenim peradima našim...
Ne, problem nije što ih je ispalila agencija Conte, niti zato što je njihovu lokaciju zahvatio cunami, ili se autobus pokvario negde na pola puta. Problem je u njima samima. Čast izuzecima, ali mnogi ljudi nalaze nezadovoljstvo u stvarima koje su normalne, karakteristične za određeno područje, samim tim i lepe i interesantne na svoj način. I dok im do pre par godina, u jednoj susednoj zemlji nije smetala ni kanalizacija u plićaku, ni izdrkani konobari, ni papreno visoke cene, sada je situacija drugačija! Samo mi nije jasno, da li zaista očekuju da im neko za npr. 199 evra po aranžmanu služi od ptice mleko, pretvara vodu u vino, razdvaja more na dva dela i 'ladi ispod palme.
"Baš mi je bilo bezveze u Turskoj, nemaju svinjsko meso!"
"U girosu se oseća beli luk, gladovala sam danima!"
"Mnogo su strmi tobogani u akva parku, polomila sam nokat!"
"More je jako slano!"
"Pesak je vreo i pekli su me tabani!"
"Imala sam roze zavesu za kadu u kupatilu, a znaš koliko mrzim roze."
"Mnogo su gadni oni Turci, imaju brkove."
"Nisu mi se svidele piramide, jer je oko njih pesak koji mi je upadao u patike."
"Baklave su bile mnogo slatke."
"Bilo je mnogo pijanih Engleza..."
Sujeverje. Nemoj to i to da radiš jer će nešto strašno da se desi.
1: Nemoj da se tegliš i protežeš dok jedeš, predaješ đavolu večeru.
2: Ako jedeš okrajak od hleba ima da te voli svekrva.
3: Ako sanjaš vampire treba da pojedeš beli luk i ružni snovi su kao rukom odneseni.
4: Nemoj da ustaješ na levu nogu, teraće te maler ceo dan.
5: Ako gledaš u ruke neko te ogovara.
6: Ako ti nos u trudnoći postane veći znači nosiš muško dete.
7: Ako pevaš dok jedeš imaćeš ludog muža ili ženu.
8. i joooooš pregršt gluposti!
Izgovor nemoćnih osoba muškog pola pri neuspelom muvanju neverovatno dobre ribe.
Iako nije došao do razgovora o prihodima, on je ubedjen da ga je ona "šutnula" jer traži BMWa i stan u centru od 300m2.
Ponekad ima istine u ovoj rečenici al to je zanemarljivo..
Brate šta je bilo?
Ma beži, kao nije zainteresovana... fukara..
Šta fukara? Pa ona izgleda kao top-model,trenira,macka se kremama ovim onim.. a ti nisi olovku podigo, neopeglana ti majca, iz usta ti smrdi na pivo i luk.. nisi se ni obrijao čak kako treba..
Ma... Da sam izvadio ključeve od BMWa i pričao kako sam se lepo proveo na SLEJŠELIMA ovog leta .. onda bi bila zainteresovana.. ma voli pare ološ...
Kaže se Sejšeli seljaku..
Ranije dok su se i babe nešto pitale,ova izreka je označavala vrhunac gluposti.Znači kad ti bakuta tako nešto kaže ugasio si.Jer nekada su vojsku mogli služiti samo sposobni,mentalno pre svega,pa kad bi koji benast(lud)promakao regrutnoj komisiji govorilo se pošalji ludo u vojsku sjedi pa plači.
Kad smo bili momci spremali smo se posebno za izlaske subotom,jednom prilikom smo čekali drugara Radu dok večera pa da krenemo.Ovaj jede li, jede sve seče slaninu i crni luk.
Prekorava ga baba iz budžaka:"Nemoj Rade,majko,jesti luka biće tamo neki cura,sramota je da ti se osjeti iz usta"
Rade odgovara:"Neidem ja baba tamo de se ljubim,već da se napijem!"
Kad će baba ,više za sebe:"Eto,pošalji ludo u vojsku sjedi pa plači!"
Ono što te pita radnica u pljeskavidzinici kada kažeš samo jednu vrstu premaza koju želiš.
ona: Šta'š od premaza?
ja: Malo senfa.
ona: Samo to?
ja: Da, a od salata luk i kupus.
ona: A ne'š ništa više od premaza?
ja: Ne, samo senfa malo.
ona: Sigurno, ni kečap, pavlaku, ništ?
ja: Ne, samo senf.
ona: Sigurno?
ja: Samo jebeni senf, sve ostalo razvodnjite i pre mi dođe cureći do laktova nego do želuca i ako me pitaš još jednom ima da vas jedan anonimni poziv prijavi sanitarnoj inspekciji pa će te na birou Mica šalteruša driblati k'o ti mene!
Suvo 'leba.
Ništa umakanje, namazi, natapanje; mesa, salate, čorbice bez.
Pustinjački režim. Isposnički.
Žeđ i agonija.
Duhovnost uneta na usta. Pribrana glad. Stojičko držanje.
Kazna.
- Šta ima za ručak?
- Ništa.
- Kako ništa bre, ceo dan se klatim na skeli ženo Božija!
- Baš zato što smo mi Božiji ljudi treba da se posti. Evo beskvasni hleb.
- Suvo leba da jedem? Ti si ženo sadista!
- Otac Hristivoje je rekao ...
- Opet si bila kod popa, Bog te mazo!
- Eto ja sam pomazana a ti si kažnjen. Jedi i ćuti.
- Draško sine, dodaj mi onaj kondir iz ćoška, luk, slaninu i oštar nož pa da vidi šta je Bog i pomazanje.
Negde kraj obala Morave mlad artiljerijski poručnik Mile ležao je pod jabukom... Bila je 1914. godina i samo što je završio akademiju. Rodio se tu, u tom malom selu. Otac mu je bio običan seljak, kao i majka. Nikad novca nije bilo, nikad luksuza da se svaki dan jede meso. Jeo se pasulj i luk, bar je toga bilo u izobilju. Dana kada je odlazio na akademiju majka mu je plačući dala pleten džemer, da mu ne bude hladno, a otac mu je sa tugom u očima samo stisnuo ruku, dajući mu ono malo para što su imali, da mu se nađe. Prošle su 4 godine i Mile se vratio kući kao oficir. Otac je tog dana zaklao prase i sada se lagano peklo. Međutim, Mile je želeo samo da vidi nju... Milenu... Bio je zaljubljen u nju još od detinjstva, a ipak nije je video 4 godine... Ko zna, možda se i udala. Ležao je tako grickajući slamku kada je ugleda. Išla je ka njemu smešeći se, odevena u u usku belu košulju i jelek, koji su jedva obuzdavali njene bujne grudi, koje su poskakivale sa svakim njenim korakom. Prišla mu je polako i poljubila ga. Zaustio je da joj kaže nešto, međutim ona mu stavi prst na usne i reče mu da ćuti... Ubrzo je došao rat. Mile je odmarširao na Drinu gde je poginuo dobivši austrougarsko tane u grudi. Padajući krkljavo je rekao:"Jebem ti moju ratnu sreću". Sahranjen je u svom selu kraj obale Morave ispod one jabuke pod kojom mu je došla Milena. Ona se nikada nije udala. Živela je sama i posle smrti Miletove majke i oca, samo mu je ona stavljala cveće na grob. Kada je umrla sahranili su je pored Mileta i sada počivaju zajedno u senci stare jabuke...
Mnogi kažu -najgori rod. Ali bez pešadije vojske nema, to je jasno. Može artiljerija da tuče dan i noć, danima, mesecima, ali pešadiju i narod da pobije ne može. Zavuče se to u rupetine neke, pećine i magaze, pa kad grmljavina stane samo izmili napolje, podigne glavu uvis ponosno prkoseći sili.
::Agencija Reuters javlja kako je posle potpisivanja mirovnog ugovora u Kumanovu Jugoslovenska vojska počela povlačenje tehnike i ljudstva sa Kosova i Metohije.::
Toni Bler: Ma šta ima da povlače, tri šklopocije im ostalo ha ha, sve smo im zapalili.
Kenedi: O maj Gad... Luk et dis Toni...
Toni Bler: ::šok:: ::zinuo:: Šta je ovo krvavo ti Sunce ne jebem, ovi imaju više opreme nego Američka garda jebotebog!!
Kenedi: Dobro da nismo krenuli kopneno.
Toni Bler: Ovi izveštaji uopšte nisu tačni. Pogledaj tu silu! Gde su se samo zavlačili!
Pitanje od kojeg čoveku može da se digne kosa na glavi, ako ga preozbiljno shvati. Zapatilo se iz onih debilnih reklama za Orbit žvake, gde (uglavnom) devojka iz pakovanja redovno vadi dve dražeje (tako se beše to zove) i sa osmehom na licu trpa ona sranjca u usta. Jasno je da istog trenutka Orbit počinje da deluje, bakterije umiru, karijes se povlači, a zubi su vam beli kao da ste umesto žvake upotrebili Aće. Baš kao na reklami.
Vremenom se taj trenutak iz reklame u stvarni život preneo u formi pitanja i to najčešće kao dobra zajebancija u društvu. Razlog je jednostavan. Izvadili biste pakovanje žvaka pred društvom, željni svežeg daha. Kao i svaka lepo vaspitana individua ponudili biste i druge i tada bi vas dočekalo pitanje iz naslova definicije. Naravno, možda ste ih ponudili iz čiste kurtoazije nadajući se da niko neće uzeti, ali onda ste stvarno govno od čoveka. Ako su pak vaše namere časne, drugari će prihvatiti ponuđeno uz neizbežno pitanje ''Jel' daješ k'o na reklami''.
U globalu imate dva izbora. Ograničiti samo na jednu žvaku ili biti široke ruke. Ako su vam ortaci zajebanti po prirodi (a koji pa nisu), može se desiti da svi požele baš dve. Moguće je da to proizvede određeni otpor kod vas, ali ako se vodite maksimom kad je beg bio cicija prežalićete pakovanje i drage volje svima dati po dve dražeje, a pitanje će sačekati sledeću priliku i ''žrtvu''.
Cvele: E što mi je legao ovaj šiš, ko budali šamar. Sad još samo žvaku da tutnem u usta i ubijem malo ovaj luk. Hoće neko žvaku ljudi?
Žare, Paki i Kiza horski: Može.
Cvele: Evo uzmite.
Žare, Paki i Kiza: Jel' daješ k'o na reklami?
Cvele malo teška srca: Baš sva trojica hoćete po dve?
Žare: Naravno.
Paki: Mnogo sam luka nabio u ćevap druže, muči me gorušica.
Kiza: I mene isto.
Cvele kapitulira sa osmehom: 'Ajde jebi ga, kad je beg bio cicija. Evo vam po dve, zadavili se da bog da.
Obicno je to osoba , koja radi sve , samo ne ono sto treba . Naime , ako joj tazis hleb , ona ce , sva rasejana , jer vodi konverzaciju sa nekom babom iz komsiluka , da ti da 100 g kafe , pa kad shvati sta je uradila , izvinice ti se tako sto ce i tebe pokusati da uvuce u konverzaciju .
''Jesi li videla kola hitne pomoci danas ? Prosla su ovuda , garant je nekome pozlilo . Mada , komsinica kaze (pokazuje rukom na rahiticnu babu ) da joj je Mara rekla , da komsija Marko ne izlazi iz kuce vec tri dana , a inace je srcani bolesnik . Ne znam ... sve je to jako cudno . Ah, da ... hleb . Izvini jos jednom ... nego , je l' ti zuris , treba komsinici (opet pokazuje rukom na onu babu , koja pokusava da ''namesti'' osmeh ) da izmerim ovaj luk , jabuke i krompir ... mi se zapricale , znas . ''
''Nisam nista videla . Zurim ... doci cu popodne po hleb . ''
1. Mjerna jedinica za kolicinu mladog luka.
2. Genitiv imenice struk.
3. Ono sto bi pojedinac volio da radi, za sto je strucan.
1. -Baba, jel svjez ovaj luk?
-Jasta je sine, brala ga baka jutros zorom.
-Aj daj tri struka, ali nemoj ove crvave.
2. -Joj, kad je uhvatim oko struka padne mi mrak na oci.
-Toliko je dobra da ti se krv slije dole?
-Ma ne, nego me svaki put spuca torbicom u facu.
3. -Jel radis u struci?
-Ne, prodajem zvake na trafici. Sto me stara nije odrala od batina, zveknula usranim maljem kad sam rekao da upisujem masinski i odvukla me kao vrecu krompira na politikologiju ...
Dodatak: Bolje pivo u ruci nego pos'o u struci.
Često namerno izazvan osećaj, kad te boli uvo za nastavak filma, iako si tek na početku.
Gledao si 5 delova Star Wars-a, 6. se emituje na rts-u, ne želiš ni po koju cenu da ga propustiš. Ćalu se gleda utakmica
-'Ajde pusti to, šta god bilo, daj da gledamo Partizan.
-Ćale biće snimak, idi u svoju sobu ako ti je već toliko stalo.
-Tamo ti je majka gleda neke gluposti.
-Ok idi u moju sobu.
-Tamo ti je već sestra i ona gleda neke gluposti... A joooj, to oni zvezdani ratovi, uh, eno ga onaj Vejder, smrad jedan, na kraju će da ga ubije Luk Skajvolker, moćan film, gledao sam ga davno.
-Ćale teraj se u krasni, ko prenosi Partizan?
Ne samo reč već i rečenice koje jednako zvuče i imaju identično značenje čitane s desna na levo ili s leva na desno.
PALINDROMI:
-A MENE NI DO GODINE NEMA
-ACA BUMERANG NA REMU BACA
-I DIVOVO OKO OVO VIDI
-NA KRBAVI ŽIVI ŽIVA BRKAN
-O VELJA VIDI ŠID I VALJEVO
-ISO KUVAR TRAVU KOSI
-EVO POLA ZEKE ZA LOPOVE
-ACO GALAMI I MALA GOCA
-ERO GILE SE VESELI GORE
-ANJA SAMO MUKU MOMA SANJA
-BOBO A JESI LI SEJAO BOB
-ZAR MILOVANE ŽENA VOLI MRAZ
-MA DENISE DETE DESI NEDAM
-I LAVU KIKIRIKI KUVALI
-IMAJU HAŠIŠ I ŠAH U JAMI
-U DEČANIMA ŠIŠA MINA ČEDU
-IVA SEJE LUK U LEJE SAVI
-JOVA PIJAN SEČE SNAJI POVOJ
-RADIVOJE JADAN A DAJE JOVI DAR
-MIRNA VIDITE LI LETI DIVAN RIM
-E KIRO TERET SU PUSTE RETORIKE
-IKA BUDI ADAMA DA IDU BAKI
Lomaca.
- majstore, jel moze ovde jedan polukruzni-polulucni luk napravilnog oblika u obliku slova s?
- gazda, sve moze, osim drvene furune.
- a jel moze da bude onako, neka boja da ne bude ni rozedo ni ciklama, nego nesto izmedju?
- sve moze, osim drvene furune.
- a jel moze da usput iscupas ove prozore i ugradis ove nove, al da bude u cenu?
- ma moze..
- dobar si majstore, dobar, vidim ja da si covek. a za placanje znas, moraces da me sacekas. he-he, moze, a?
- ma..
-e, e,a sta ce ti te daske od oplate, sto skidas, sto lomis?
- da ti napravim drvenu furunu.
Izjava kojom Master Joda spušta na zemlju svoje učenike kada počnu da lupaju gluposti. Pandan rečenici Sila je jaka u tebi.
- Luka, sa svetlećim mačem raditi počinjemo danas mmm...
- Do jaja. E, Učitelju, a je l' mogu, kad položim za mač, da njime probušim gume nekom Klingoncu koji mi je muvao ribu? Ili kad me panduri zaustave da ima ga poturim pod grkljan, kao u onim samurajskim filmovima? Mogu li da ga koristim 'mesto sekire da cepam drva? Smem li da pitam devojke u gradu:''Želite li da vidite moju sablju?''
- Mmm... Selo u tebi još je jako dečače... Mača ti videti nećeš deset još dana... Cirka...
Posprdna laskava titula koja se dodeljuje onim individuama čija se pouzdanost da štogod učine tj. obave jedino dâ uporediti sa onom jedne čelične ploče da izigrava jebeni splav za 12 davljenika na moru. Ironična etiketa na ljudskim primercima u koje, iz jednog ili više razloga zasnovanih na prethodnim očajnim iskustvima, ne treba imati nikakvo poverenje, a kamoli - nedobog - zavisiti od istih.
U svakodnevnom slengu, termin iz naslova se neretko može čuti u obliku "Ma, on/ona ti je siguracija...", pri čemu se na mestu tri tačke obično ubaci neko duhovito poređenje...odnosno koliko to duh cenjenog korisnika dozvoljava.
- Ok. Tu nam je roštilj, meso, luk, hleb, saće Deksi da donese i gajbe piva...Šta je sa ćumurom?
- Rekao je Prof da će on da ga nabavi...
- Uf...taj ti je siguracija k'o bušan kurton, pre će neke Moldavke da zapati nego ćumur...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
28. jun 1389 god., Kosovo-polje
- Aman, gde je više taj Vuk Branković, najebasmo od Osmanlija na levom krilu k'o žuti?!?!
- Rekao je, Presvetli Kneže, da će doći čim fruštukuje...
- Čim fruštukuje...Siguracija u pičku materinu!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Pa, dobro, dokle ću ja ovde da stojim u venčanici?!?!
- Smiri se, Ella, evo ga samo da se završi utakmica...
I zaista - došao je i sve se lepo završilo. Čestitke, Kurajberi!
Podmladak Aljoše Vučkovića, samo nema brkove. Jebiga, ipak je on trsio Viki Popadić iz Boljeg života, tako da nema greške. Ako ti se ona ne sviđa, divi samo ovu na novoj reklami za ono od čega se diže palamar, ne znam kako se zove, al' znam reklamu. Opaaa!
Stari šarmeri bi rekli da si mladi lisac. Zamračena kuhinja, crno vino u do pola ispijenoj čaši, fensi ljubičasta kecelja, raskopčana košulja i tanak nož kojim čistiš oradu ili neku drugu morsku ribu sa nadrkanim imenom dok u pozadini piči Željko Vasić. Ma, svako žensko odma' vlaži na samu pomisao o ovome (osim ako nije neka metalika, pa vlaži samo na mrak i sveće, onda jebiga). Opaki šarmer spreman da sačeka svoju draganu (ne Mirković) na romantičnoj večeri za dvoje uz sveće, 'talijansko vino i opet, Željka Vasića.
Naravno, ovo prolazi samo ako nisi lud da pržiš babušku koju si napecao na kanalu Dunav-Tisa-Dunav, onda jedino možeš da odvučeš u krevet lokalnu konobaricu koja je upravo predala pazar u kafani "Krajina".
-Jeboteee, kakav dan... Ljubavi, 'de si? Konj opet otišao na fudbal... ti Milice rintaj ceo dan, a gospodin piči fudbalicu k'o da mu petn'es' godina... Dragi, šta to radiš u kuhinji po tom mraku? Jaoooo, pa ti si srce moje... šta nam to spremaš?
-Madam, operite ruke i sačekajte me u trpezariji...
-Hehehehe, jesi lud... 'Ajde...
...lapo čuke kasnije...
-Večera je bila sjajna, znači osetila sam se na par minuta kao princeza...
-E, pošto se sad osećaš na beli luk, a to me podseća na rodni kraj, 'ajd' sad u krevet... volim i ja ribu pred spavanje, hehehehe, ako me razumeš...
-'Ajmo, kopljaniče!
Lik iz kraja čije laži nisu one za koje postoji sumnja da li su istina, nego su potpuno ludačke i svima je jasno da to nema veze sa istinom. Tačnije, to nisu laži, to su samo neke potpuno ludačke priče.
Negde do dvanaeste godine svi misle da je samo maštovit klinac.
Od dvanaeste do petnaeste misle da je lažov.
A od petnaeste kapiraju svi da je jednostavno slučaj za Lazu gde ubrzo i završava.
Naravno, svi onda jedva čekaju da izađe da odslušaju još jednu njegovu ludačku priču.
- Ej Đole pa gde si ti? Što si u jakni matori, plus četrdeset je, sav si mokar?
- Zato što me jure vampiri.
- Kakvi bre vampiri?
- Vampiri, oni što piju krv.
- Stani da upalim buksnu, ovo će biti zanimljivo. A što te jure vampiri?
- Zato što imam italijansku glavu i vojničko telo.
- Zanimljiva kombinacija. A jel mogu da ti pomognem nekako?
- Ne treba pomoć. Imam perjanu jaknu, farmerke, cipele, kapuljaču, ako probaju da me ujedu da nemaju gde, a poneo sam i glogov kolac, beli luk, čak sam se i najeo luka, vidi fuuuuu.....fuuuuu....
- Dobro bre Đole ne duvaj u mene. Nego bre zar nisi juče bio Flojd otkud danas vampiri?
- Jesam Floooooojd, sve fiće su moje. Vampiri mi kradu fiće.
- Jesu Đole, tvoje su, odo' ja da vidim ako ima negde vampira koji voze fiću pa da ti javim.
Mesta u kojima broj stanovnika sa najtrajnijim boravištem odavno prelazi broj onih koji još imaju mogućnosti da odatle pobegnu. Mala mesta, mesta koja su nekad davno živela od penzionera iz drugog svetskog, od gastarbajtera prve generacije koji su se još nadali povratku i sanjali dedinu krušku i onih koji su radili po državnim službama.
Mesta u kojima su sad ostali samo nadgrobni spomenici sa bledim petokrakama na kraju sela, unapred uplaćene parcele za već pomenute gastarbajtere koje će potomci vratiti u otadžbinu kao nuklearni otpad jer je tamo gore skupo da se plaća ležarina i oni koji rade po državnim službama jer su prestari za bežanje.
Mesta koja će za par decenija biti izuzetno kulturno blago naše zemlje. Moći ćemo organizovati turističke ture građanima Evrope u kojima će obilaziti nekropole Vojvodine, mogile Šumadije, Crnotravske bazilike, pepelnice Sandžaka i Kosmeta, a potom veselo odlaziti na provod u centralnoj turističkoj agenciji Megapolisa 1 u kojem žive svi preostali indijanci sa ovih prostora.
Dijalog turističkog vodiča Helmuta Jovanovića sa turistima iz Evropske Republike Nemačke:
- Sa vaše desne strane možete videti grobljanski kompleks opštine Odžaci, njegov osnovni luk koji pokriva celokupan jugoistočni sektor glavnog mesta opštine, a kao posebnu atrakciju možete prići poslednjem čuvaru groblja, trajno konzerviranom u pleksiglasu jer nije bilo uslova za njegovu sahranu...
- Kako to nije bilo uslova? Pa ima još mesta na livadi...
- Nije bilo nikog da ga pokopa pa je čovek napravio dvokomponentnu smesu plastike i polio se - pogledajte samo taj savršeno očuvan srednji prst visoko uzdignut iznad izdanja dnevnog lista Politika iz 2113. godine u kojem je objavljena vest o prijemu Srbije u Evropsku uniju. Prosto zrači opštim oduševljenjem dotičnog gospodina...
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.