
Rečenica koju izgovaraš kad te nešto jebe u zdrav mozak i nikako neće da ispadne onako kako si zamislio. Nakon nekog vremena jednostavno odustaneš i kazeš "ma dobro je to."
Radis graficki rad već 3 put ispočetka jer obavezno povučeš neku pogrešnu liniju koju ne možeš da izbrišeš...
Nakon trećeg puta odustajes i kažeš, "ma dobro je to."
To je početak neke konstatacija kada ste, ma ne sto, nego iljado i trista posto sigurni u svoje tvrdnje.
-Šta vam ja gospodine, ovo je original najk lopta.
-Ja pojedem i tebe i loptu, ako je to original.
-----------------------------------------------------
-Dečko je stvarno talentovan, može da kuca sa trojke.
-Hah, ja pojedem obruč ako on može da skoči.
-----------------------------------------------------
-Kažem ti bate, kresnem ti ja sinoć Sonju...
-Cccc, ja pojedem ova moja muda, ako si joj ti gaće video...
Standardno vadjenje kad drustvo pita sta je bilo sa doticnom curom kojoj ste prisli a ona vam udelila korpu.
Ortak: -Sta je bilo matori jel si uzeo broj?
Ti: -Ma brate ruzna je izbliza.
Izraz koji koristi svaki Srbin koji prima minimalac.
- Dare, ne znam šta da radim? U dugovima sam do guše.
- E, Mirko, brate moj, šta ja da ti kažem? Kada primim platu, ne znam gde ću pre...
Типична бела женска лаж у покушају да се од дечка или мужа извуче нешто пара за нову крпицу у препуном ормару
Ајмо вани вечерас!
Где?
Па у неки ресторан
Па ја немам шта да обучем ( имам, али би ми нова крпица добро дошла)
Očajničko pitanje koje bar jednom postavi svaka prevarena/ostavljena duša.
Ako prilikom nekog razgovora koji nije za širu javnost neko iz te šire javnosti upada u razgovor sa pitanjem : "o cemu vi to" najlakši nacin da ga odjebete jeste odgovor :" ma nesto o poljuprivredi"
2:....... e i tako je Ana prišla Milosu....
1:ee o cemu pricate??
2: ma tu nešto oko poljuprivrede i svecke ekonomske krize !!!!
Iz bogatog asortimana dživdžanizama primenjenih laži...
Ja sam tako jedna rišćanska duša koja ne pamti nikave uvrijede na svoj račun, ja sebe i ne poštujem, ja i ne postojim kao takav pa da me se može uvrijediti, moja je duša prozračna i pamti samo lijepe detalje i kako sam išo po badjnjak sa djedom, nema zle primisli u srcu mome, ne pamtim ja tu tvoju zlobu meni nanetu, ako i pamtim, opraštam ti, mene je Dostojevski pravio po obličju svojemu čista je ta duša neiskvarena, ližu je zli jezici ko lizalicu a ona neoskvrnuta ostaje: njiovi jezici se izližu, lizalica, odnosno duša, jok.
- E da, da ti vratim onih iljadu dinara...
- Kojih iljadu - dobro si se setio stipso a ovamo kupuješ limenke, nećeš da piješ dva litra, izigravaš nešto, sad ti imaš prefinjen ukus jebalo tutku - ma to sam ja i zaboravio...
- A ovo je onaj što ste ga ubacivali u kontejner na odmoru velikom?
- Pa jeste, mislim nije, mislim sam se ubacivao, misim kao deca smo se igrali, jebote aj ćuti koji si ti majmun ne verujem.
- Ma nema veze pusti dečka, ja sam to i zaboravio. ...
- Kako se bre ne sećaš, Kopaonik 2006, Filozofijada, ti i ja u sobi sami, na radiju Ana Nikolić, Januar, nismo tad baš puno filozofirali... za razliku od danas...
- A da... sad se sećam, ja sam to i zaboravila...
- Kurac si moj ti zaboravila.
Najveći stepen uverenesti u nešto.
Potiče iz čuvenog crtanog o Patku Dači.
Kuče: U ovom meču smrdi nešto, ne zvao se ja Lorimer...a i ne zovem se tako
Wolfsburg bije danas iz hendikepa, ne zvao se ja Lorimer...(a i ne zovem se tako)
sve po starom, ništa novo
-Kako bilo s Anom juče?
-Ma antika, ne da u rč.
Zapadno-srbijanska verzija pitanja "Šta je bilo? Šta se desilo?" Izgovara se tako što se na "a" i "i" zapéva, odnosno malko se duže izgovaraju...
Svadba u selu Dobroselica kod Užica. Ustaje domaćin i mâša se mikrofona:
- Molim sve prisutne, da obrate pažnju na đecu, da ne trče oko šatre, upašće u krečanu, pa će biti: "štâ bî, štâ bî!"
( Žena ga vuče za rukav ): - Ma sjedi s mirom Milisave, pijan si...
- Ti ženo, nemo' da je'š govna, vi gosti izvol'te služite se....
Modernija, elektronska, antiratna verzija izraza: Znam te puško, kad si pištolj bila..
...izvadim nož, potegnem pištolj, prebijem petoricu, prestignem Bolta, preskočim Vraneša, pojebem Limu, izvučem od Dinkića pare... Uglavnom ispadnem faca. Ovo je zapravo preokret u monologu posle koga nam narator objašnjava kako je na sebi svojstven, inače ingeniozan način, rešio stvar.
- I tako ti kažem, sedim ja tamo, kad lik krene da smara neku ribu. A riba avion, slatka mala, posle ću da ti pričam šta je bilo sa njom u mom stanu. E i onda, priđem tu, kažem, nemoj da smetaš devojčici, nemoj biti dsmra, kad on meni: "ovo te se ne tiče". Ja reko', molim, MOLIM?! I tu on meni nešto krene da prosipa, ovo-ono, neke glupave fore, i ja tu potegnem utoku i pitam: "Šta je bilo? Šta je bilo?". U kafiću muk! Muk brate.
- Eeee, faca si ti, nema šta...
Jedno od najgorih stanja. U jednom trenutku imaš nešto vrlo važno da kažeš, a neka sitnica te skroz sludi. Zaboraviš, i mučiš se. Svi te posmatraju onm čudnim pogledom : "Šta se , bre ovaj nervira zbog jedne obične rečenice"
Ne mogu sada da se setim. Ali, verujte ZNAM ga!
Ova uzreka je zamena za sledeću rečenicu:
"To što ti pričaš uopšte nema smisla i znaj da nikada nećeš moći da mi pokvariš raspoloženje jer ja sam iznad tvojih gluposti i savršeno me ne zanima šta ti o tome misliš."
...je isto što i hoću, mogu, imam, znam, želim, samo obrnuto.
- Srećo, hoćeš da mi daš večeras?
- Šta bre da ti dam?
- Pa malo, ovo, ono...u krevetu...
- Ma pali bre, neću...
- Kako bre nećeš?
- Isto ko da hoću, samo obrnuto...
Isto važi i za ostale odrikače....
Primenjuje se kad osoba sa kojom razgovaraš ne želi da prihvati negaciju kao tvoj odgovor, pa te uvek pita "Kako ... nećeš, ne možeš, ne želiš, nemaš...?"
Odgovorom "Isto ko da.... samo obrnuto" stavljaš do znanja sagovorniku da mu je pitanje koje je počelo sa "kako" neprimerno ili glupo...
Razlog zbog kog je Sokrat umro.
Isuviše je znao.
Izraz koji se upotrebljava u svako doba i na svakom mestu. Emotivna reakcija na sticaj okolnosti u nedostatku inspiracije. Ili kada jednostavno ne znate sta drugo da kazete.
-Brate kasnim sat vremena!
-Ma opusteno....
-Jao, zaboravila sam da ti ponesem torbu!
-Ma, opusteno...
-Brate, moram da ti vratim onu lovu, sad nemam može za dva meseca?
-Ma, opusteno...
-Care, bio sam ti s onom malom od proslog vikenda...
-Ma, opusteno...
-Cico, zaboravila sam da ti prijavim ispite!
-Ma, opušteno...
PRIMERA IMA U HILJADAMA. I VI STE PRIMER. NESVESNO.
Ekvivalent izrazu "znam te puško dok si pištolj bila", samo što ovaj govori o frustraciji dečka sa kojim drugarica iz detinjstva ne želi da ima snošaj jer je u međuvremenu izrasla u opaku ženku koja je sita dečijih priča i želi sa nekim drugim da se igra žmurke...
- Ali Ana zašto me ne pustiš da te uhvatim za sisu?
- Žare ostavi me, zašto si kreten, ako te vidi mrvica...
- Ali šta sam sve uradio za tebe, sećaš se kad sam rekao nastavnici da nisu tvoje puškice već moje, žrtvovao sam se...
- Ma ostavi me idiote, to je bilo pre 10 godina!
- Vidi eno ga Pera Zubac! (ona zbunjena pogleda a Žare za sisu)
- Kretenu! Evo ga mrvica!
- Pojavljuje se trokrilni izdefinisan ormar i jednim šoferskim krošeom mu zatvara oko.
Neke stvari iz detinjstva se nikad ne menjaju, jedni večito pobeđuju a drugi večito žmure...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.