
Prva reakcija svakog limara kada mu dovedeš čuknut automobil.
- A đe baš tu na spoj ova dva lima, izbaci ga iz centra, ne može se ispravljati, to mora na panter, mora da se mijenja prirubnica, gumikrajnc oslabio, viđi ajnšlag slomljen, kako dođe ti do mene, na šlep, a?
- Nisam, mogao je da ide.
- A šta mogao, tu si ga nagrdio, bolje da si me odma zvao da ga ja došlepam, ovako će ti biti skuplje.
- A koliko će biti, što misliš?
- Između 300 i 500, ne znam dok ga ne otvorim.
- Znači 500, dobro de, puni mili, ja sam nerotkinja...
Po našim preprodavcima period od nekih dva meseca kad se nemačkoj automobilskoj industriji proizvode automobili.
Majstore, u kakvom je ova Suzana u stanju?
Mili, 86-to, kraj godine, baba Nemica vozila do pijace, većinom o svecima, nije preš'o ni 97 hiljada. K'o tebi bi moglo za iljadu i po evra, ako mi veruješ ja sam tu dobar samo da sebe pokrijem.
Buraz, ako ovaj auto nema poremećaj ličnosti pa je umislio da je Inzagi, te ova poprečna štrafta nije od rajfa za kosu, sudeći po varu 2 centimetra debelom od vrata do vrata, da li ti pričaš biografiju ovog prednjeg ili zadnjeg auta? Čisto da ostanem u toku fabule...
Obaviti normalan seks bez neophodnih pripremnih radnji.
- Srećo... mmmmmm... Smem da ga gurnem malo južnije?
- Joj, mili, nemoj, nisam sad tako u mogućnosti...
- Molim te, srećo, samo malo...
- Kako da ti kažem, ljubavi, nije zgodno sad...
- Meni je uvek zgodno! Molim te, znaš kakav mi je to merak...
- E ako ti je merak, a ti udri kroz žuto! Samo nemoj posle da ga brišeš o zavesu.
Pojava koja nastaje izmedju dva seljaka pri kupoprodaji stoke. Najčešće se može videti na stočnoj pijaci.
Kupac : Prijatelju, po dvesta. Ne mogu više da platim.
Prodavac : Nemoj brate mili, vidi je kak'a je, pa nećeš naći rasniju krmaču u celoj Mačvi. Daj bar po dvestaČetres! (Pljuje u svoju šaku i udara istom u šaku kupca)
Kupac: Znam, zemljače, al' mnogo, aj po dvestadvaes? (Ponavlja sve kao prodavac,s tim što udara svojom šakom o prodavčevu još jače)
Prodavac : Dvestatries i teraj.
Kupac: Može,uteruj. (Dogovor konačno pao, pljuje se više nego do sada i rukuje se što je jače moguće, pljuvačka se sliva niz šake obojice, svi srećni i zadovoljni)
Ubeđivati nepopravljivog kontraša da promeni mišljenje. A šta ako je ipak u pravu?
- Jesi pit’o brata da ti prepiše onu njivu ispod potoka?
- Jesam, kako da nisam, bataljuj!
- Ali to je naša...mislim tvoja očevina...Moraš biti uporniji, mili...
Mislila sam da bi nam sad te pare od njive baš dobro došle za last minit u Hurgadi...Jes’ da je rat sad tamo, ali je zato ukupna rata samo 299 evra! Pitaj ga ponovo sutra na slavi, možda se preobrazi?
- Ne vredi, njemu je lakše uterati meter u guzicu nego sentimeter u glavu!
Jedno od onih retorickih pitanja, koja deluju dosta glupavo i naivno ali s druge strane nose odgovor koji može da ozbiljno natera na razmišljanje ili da pojasni kratkim crtama, bez mnogo komplikacija. Namerno je postavljeno ovako naivno, da bi onoga od koga se očekuje odgovor zbunilo i dodatno mu otežalo da adekvatno odgovori.
- Brate mili, onaj naš Neša, non stop kuka, niko ne plaća, slabo firma radi, uvek se grebe za cugu i klopu a vidi ga majke ti, samo ove godine dva zimovanja i tri puta na more. Kako leba ti...
- Pa vidi, da te ovako pitam, zašto ker liže svoja muda?
- ?!?!!??
- Pa može mu se... dok se od tebe i ostalih grbavi i ucuruje s druge strane šteka i ima za sebe, a ti budi majmun pa mu i dalje plaćaj, ko te jebe, kad si budala....
Siroma' koji, gde god da se pojavi, s kim god da izađe i ma šta da kaže ili uradi, neminovno izaziva tuču i masakr.
- Simo. Brate mili. Poveli smo te u dgra... Da gledaš u patos, piješ piće i budeš manji od makovog zrna, razumeš?
- Nema problema, matori...
: u tom trenutku pored njih prolazi pijani šibadžija:
- Alo, smrdo, je l' ti to meni " matori" , A?!
- Ne, brate...
- To kad kažeš " brate", 'oćeš da naglasiš da sam derpe, m?
- Ne, gospodine, mislio sam...
- To kad kažeš " gospodine", misliš " jebem li ti krvavu majku po sred pizde", je li?! Eeee, pa nećemo tako, smrdo! .........
.
.
.
- Simo, gde si?
- Evo me ispod " Tuborg" točilice, će me izvadite ?
- A što, brate, objasni mi što da te vadimo ?
Onaj rođak, drug, komšija, neandertalac, brat od tetke babinog brata od ujaka, brkati sindikalac u tatinom preduzeću, ilegalno doseljeni moler, koji uvijek bane u pogrešno vrijeme i ne kuca na vrata. Brđanin koja ista vjerovatno nije ni vidio u životu. U zanatlijsko vrijeme ne bi taj mogao tako.
:flap, flap, flap, flap...:
- Polako mili, naiće neko...
- Neće, neće, zaključa' sam vrata.
:flap, flap, flap, flap...:
:TRASSS!:
- Aaaaaaaaaaaaa!
- U bemti, Đole koji si ti retard! Vidiš li vrata balvane jedan, znaš li da kucaš??!
- Uf, uf, nisam zna'... Ovaj... Oprostite...
- Aaaaaa, još se ova zgrčila! Đole, zovi hitnu i kaži da dođu prije mojih! Posle toga zovi pogrebno, svoje dimenzije i sam znaš... Uh...!
Zapita se čovjek je li to toliko strašno u 21 vijeku... Slušaš priče starijih kako su oni noći i noći provodili u hotelu sa bezboroj zvjezdica i kažeš sebi jedan je život.
Elem, krenem sa đevojkom u tu avanturu, noćenje na plaži, traži se pogodno mjesto, da li na ležaljke ili ne, ma jok nije to to!
Nađemo dobro mjesto, fin pjesak na prvi pogled, spojimo dva peskira, jedan pod glavu i ljepota...
Romantika brate mili, zvijezde sijaju, mjesec još više, brodovi u daljini... ja se napalio.... trt. dobila! Kaže jutros prokrvarila! A kučka tempirala je kunem ti se! Pa ti jebem i malo i veliko, pa šta svu noć da radim...
Al ajd' da ne ispadnem papak, drugi neki put ću jebat' na plaži još sam ja mlad...
Počinje lagano vjetar da duva i već postaje 'ladno šupičku materinu! Stisni se jedno uz drugo malo se zagrij, al' treba zaspat', tvrdo pod glavom iksan crni nenaviknut... Taman se malo navikni, okreni se, neki kamen bode iz pijeska... Izvadi ga (kamen, na žalost), opet ustani istresi pijesak jer se nakupilo pa bocka me po licu..
Taman u neka doba da zaspem nešto šušnu, đevojka skoči, taman kao ono izjutra kad se prije nje probudim pa oću mučki da joj ga stavim, skoči, rastravi mi životinja! Ama kesa ženska glavo vidiš da je plaža puna, lezi đe si jer nisi ni za đe si!
Opet se namještaj, sklanjaj kamenje i kamenčiće ispod sebe da ti bar malo bude meko, poljubiš đevojku i nastaviš da pokušavaš da zaspeš...
Već je oko 5h počinje polako da sviće, oka na oko nisam sklopio. 'Vata me prvi san... nešto šeta po meni... jebi mi oca neka šeta ja ne mogu više, evo ga na lice (pukoh sam sebi šamar), skočih, skoči i ona, poče da se smije, pauka sam nekog posl'o na oni svijet...
Sjedi, nema spavanja, ljudi počeli da dolaze, govore nam kako smo poranilo, kako nismo kao ostala omladina koja spava do 12h... (mislim se u sebi, ama svašta se mislim!)...
Sve bi lako da me neka avetinja ne pita jesam se naspavao! Da sam se naspav'o bacio bi krevet! ščuo!?
E tad sam prokleo sve svoje do 16 tog koljena unazad!
Naslov srpske narodne priče koji u funkciji nezavisne rečenice odlično opisuje mentalitet Srba. Primera je mnogo, evo jednog:
Situacija 1:
Brate mili, gledaj ove rupe po ulici! Što bre niko ništa ne radi u ovoj zemlji?! Tolike pare kradu, ne mogu ni asfalt da zakrpe! Eeee, Srbijo...
Situacija 2:
Kakav je bre ovo zastoj? Ne mogu da verujem, gledaj kolika kolona...
Brate, izgeda da su neki radovi na putu, zatvorena je jedna traka.
Radovi, a? Do juče ništa nije falilo ulici, sad su kao nešto našli da rade! Majke im ga nabijem, samo peru pare preko naših leđa...
Samo jedan dobar posao. Samo jedan dobar potez. Samo jedna ispravna odluka. Ne ovaj dugotrajni i mukotrpni spust golom guzicom niz brdo žileta nego jedan veliki i ispravni skok.
Možda se dočekaš na meku mahovinu, a možda i na beton. U svakom slučaju izlaziš iz kola.
- Upisao sam Megableju.
- Što brate?
- Ukapirao sam da mi treba papir da nađem posao negde u inostranstvu. To je moja karta za izlaz odavde...
- Pa što nisi rekao, srediću ti ja papir...
- Kakav papir ti možeš da mi središ brate mili, isti si ko i ja!
- E, ali imam ortaka u Švici, zna jednog lika što ti sredi brak, udaš se na godinu dana, malo otrpiš i posle imaš papir...
- Misliš valjda oženim se?
- To možeš i ovde, ja tamo sređujem sa gej lobijem, ne miniraj mi profit! Šta kažeš?
- Daj jebiga, vidi samo ako može bar neki da je zgodan...
Za razliku od običnih mušica koje vole voće i sve što je slatko ove mušice su specijalizovane samo za rakiju. Do rakije ih retko vodi njen miris već oštro oko i dobar sluh. Jednom kada otkriju mesto spravljanja nektara ili pak spravljača od njih se je nemoguće odbraniti, stari ljudi su za to koristili prvenac ali su mušice svoju jetru i na to navikli tako da smo danas osuđeni na suživot sa njima.
-Ohoho, gazda Bane! Pomaže Bog, svako dobro, srećan rad! Vidim ja puši se nešto iza sklada, rekoh ovo mora da je majstor Bane podložio mašinu! Jel krenula? A vidi je kako mili ko jare kad piša... Daj tu čašicu da vidimo valjal čemu!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Brate, gde si ti ovih dana?
-Ma bio nešto na selu, pomagao stricu...
-Divno si ti dete, nego donesi mi sutra jednu litru toga što si mu pomagao il ću da kažem Vesni za onu malu od sinoć...
Podrugljiv način da ti neko kaže da prilikom ručavanja imaš manire Ilije Grahovca, ili u najboljem slučaju Mikelanđela iz Nindža kornjača. Ti ne jedeš, nego drobiš, srčeš, pušeš, mljackaš, podriguješ, mast ti curi niz obraze k'o da si na vašaru u Topoli jeb'o te Dobrica Erić sa sve Prkosnom pesmom u izvođenju Ivane Žigon. Tortura za sve u, na i oko astala.
-O Gicane, evo spirina, na , kusaj samo, pa da te koljem kad dodje zima, u čvarak da mi se pretvoriš...
-(udarac letvom preko leđa) Ma ne nogama u korito jebo te ćać tvoj, vid ga, a ljudi moji...
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-E, stari, izvadi noge iz korita, mislim stvarno nema smisla, pa slušam te kako srčeš taj pasulj već pola sata, ne mogu od tebe ni jesti.
- Marš keru, ćaći to reći, konju, (uzima moj tanjir i presipa sebi) BUĆ ( koljenica upada u njegov tanjir), sram te bilo, nauči se poštovanju prije nego kulturi, nego nisi ti gladan... Aj, sine mili , sad odstupi od stola, molim!
Tako i nikako. Slepo držanje unapred ispisanih pravila od nadređene osobe. Persona koja ih sprovodi nema ulogu mislećeg subjekta, već je samo objekat koji ta pravila sprovodi. Za bilo kakvo korigovanje i popuštanje propisanih normi, mora se konsultovati sa onim odozgore.
-Pa daj šefe, jel ne može taj popis stvari da se odloži koji dan? Ajde tutnuću ti nešto, živ mi bio.
-Po pravilu službe. Ako vam nešto nije jasno imate pravo žalbe u roku od 15 dana. Jovice popisuj!
-Aman mili brate, pa zar opet kazna za parkiranje? Samo sam trknuo do kioska na dva minuta. Jebote imam više ovih kazni, nego što je Karleuša prodala karti za Arenu.
-Meni su rekli, čim nije u kolima piši. Vreme odsustvovanja nije bitno. Imate pravo žalbe, ako baš insistirate.
Greška do koje dolazi nestručnim korišćenjem određenog električnog uređaja. Dodeljuje se usled nepravilnog ophođenja prema predmetu na kom se radi. Kada se ova greška dodeli, kod grešnika se mogu javiti, u zavisnosti od napona i struje pod kojim radi povređeni predmet, povrede ili oštećenja.
Sahrana mladog EFT-ovca
- Joj Dušane, joj sine mili, joj oči majkine, pa što se igraš sa strujom...
- Pa jesam ti rek'o, Milunka, jesam ti reko da je nesposoban da drži lopatu, a kamoli da spaja žice, jebem li ti sunce kalaisano i eto sad. A ti pričala da ti bude k'o Tesla, eto ti ga mrtav k'o Tesla, jebot' on u guzicu tu tvoju glupu.
Vanserijski oblik pijanih brljavljuka. Često smo se zadesili u kafani, pa krene ono naše muško, daj turu za turom, samo nek ima na stolu što više. Onda polako dok se raja razilazi, na stolu ostaju prilične količine cuge nepopijene. Tada nastupa pijana budala na scenu, koja tako čisti sva pića redom, bez obzira čija su i koje vrste, dok sto ne ostane čist. Šta ćeš, gre'ota da se baci. A nakon toga nastupaju posledice, dal odma' ili sutra ujutro, sasvim nebitno ali obično su vrlo bolne.
Mrtva nedelja ujutro, nakon loma u kafani:
- Alo Pero, jes dobar šta ima?
- Ijuuuuu, mani me u kurac. I ti i kafana i alkohol i ja čistačica!
- Šta je bilo maćori, šta se desilo?
- Ostao sam juče zadnji posle svih, naravno počistio svu cugu, sad me udara simfonijski orkestar lopata po glavi sa svih strana, užas...
-------------------------------------------------
- Brate mili, jesi morao sinoć baš ti najvećeg gabora u kafani da odvojiš? Koji ti je, uvek moraš da nas blamiraš...?
- A šta ću kad je sve dobro već povatano i razbežalo se, daj šta daš, čisto da se počisti sto....
Najpopularnija fizička veličina kod japanskih naučnika.
Jakašika:"Natakote, motri tamo kroz prozor bemte musava! Javili su da je bio zemljotres..."
Natakote:"Pa gledam, eno preko brda nešto mili..."
Jakašika:"Šta se b'jeli u gori zelenoj, al' je snijeg, al' su labudovi...?"
Natakote:"Da je snijeg već bi okopnio, da su labudovi već bi poletjeli. Nit' je snijeg nit' su labudovi, već je šator Hasan-age."
Jakašika:"Kojeg bre Hasan-age?"
Natakote:"Ma šalim se bre, ide cunami."
Priloška odredba za vreme kad smo bili deca. Doba najranijeg detinjstva.
S: Matori, sreo sam Anku.
N: Koju Anku, leba ti?
S: Anku, onu bre iz kraja, što joj keva učiteljica, a što nam njen ćale redovno kasapio lopte kad nam upadnu kod njih u dvorište.
N: Aaaaa, pa reci Anka štreberka, jao sećam se, to je bila najružnija devojčica u kraju.
S: Aha, al znaš kakva je sad ribetina, brate mili, javlja mi se riba na ulici, ja već odlepio, izgubio se, ne znam ko je a kad mi je objasnila nisam verovao. Radi kao direktor banke.
N: Auuuu, ne verujem, a zajedno smo piškili u pesku,hahahaha.
Izliv besa, dreka, urlanje, lomljava, šamaranje, šutiranje, udaranje prutom, bejzbolkom, golf štapom po nogama, skakanje, nekontrolisano vitlanje jastukom po kući, pišanje po zidovima, griženje sopstvenih ruku, nogu i tudjih ruku, nogu, obraza, vrata, oka, kose, nosa... Bez preke potrebe.
Devojka: "Mili, gde mi je ona Milka što sam ostavila u fioci ?"
Dečko: "Pojeo sam, ali...."
Devojka: "Aaaaaa, znaš koliko mrzim kad mi pojedes čokoladu, sad ću da ti jeb....."
(Pretvara se u čudovište i vrši neku od gore navedenih radnji)
Dečko se sklanja, pokušava da dođe do reči.
Dečko: "Alo bre, ali zato je moja keva donela one tvoje omiljene kolače, jel me slušaš budaletino luda ?"
Devojka se smiruje, pogleda ga očima pitomog đavola i kaže: "Pa što odmah nisi rekao čoveče, kako beše ide njen broj da se zahvalim ženi."
Ukoliko mislite na mlade nade švedske filmske industrije oskudno odevene u SMB krpice sa švajcarskim noževima kako proučavaju mahovinu i količinu padavina uzimajući uzorke blata u kome će se svakoga časa povaljati, grdno se varate.
Izviđačice su vrsta pred izumiranjem. Većina izgleda kao da bi svakoga trenutka mogla da završi životnu karijeru, ali nekim čudom još uvek su tu. Iako ste nebrojano mnogo puta poželeli da ih nema, i da ih nikada nije ni bilo.
One znaju sve. Kada ste otišli u grad, kada ste se vratili. Koji automobil ste kupili, koliko troši, i kako je išao prvi automobil koji je vaš deda pre Drugog svetskog rata kupio, znate onaj kome je otpao karburator u Glavnoj ulici. Znaju vaše porodično stablo bolje nego vi sami, ma koliko poricali da vam je luda Milisava neka tetka po babinoj liniji. Znaju, na žalost, i koliko vam je ispita ostalo, ponekad bolje nego vi sami, a u svakom slučaju mnogo bolje nego vaši roditelji, za čije zdravlje je bolje da ne saznaju validnost vaših ocena.
Žive u osmatračnicama, u vidu prozora sa muškatlama i zavesama uštirkanim 1973., u zimskim mesecima, a ispred zgrada na hoklicama prekrivenim krparama u letnjim mesecima. Iako vam se na prvi pogled čini da su te stare bakute veoma bliske sa svojim nemačkim prijateljem Alchajmerom i zaokupljene veoma posvećenim radom na dvadeset drugom Titovom goblenu, ne verujte im. Lažu.
One vide sve i čuju sve.
Izviđačica: (ćuti i merka)
Žrtva: Dobar dan (eee jebiga, sad sam ga ugasio)
I: Ooo dobar dan Petre, kako si ti fino vaspitan. Gde ideš?
Ž: Pa evo pošao sam...
I: Dada, baš lepo što ideš kod baba Nade u bolnicu, kako joj je?
Ž: Pa bolje, znate ona je...(!? brate sinoć smo odvezli babu u bolnicu kako zna!!!)
I: Dada, baš baksuz, sreća da nije polomila nogu kad je pala ispred svoje zgrade nego samo uganula, mada ko zna da li bi se to desilo da je došla da živi kod vas prošle godine kako je tvoj otac govorio.
Ž: Pa daaa... Znate ona voli svoj kraj i neće da... (!?!? ženo za koga radiš CIU, BIU, DB???)
I: Klasična priča, svaki dan je slušam, voli svoj kraj, voli svoj stan, svoje cveće, svoje mačke, ma šta bi joj falilo da pređe ovde, vidiš kako smo mi dobar komšiluk :namig: a i mogla bi par časova kuvanja i tvojoj majci da održi, mislim ne kažem ja da Marijana ne zna da kuva (jok i ne kažem), nego ipak je baba Nada stara škola, kad smo kod škole kako je tebi?
Ž: Pa fino evo spremam... (Gde me sad nađe sa tim, alapačo neovejana, cela zgrada ima ponovo da priča kako nikako da diplomiram...)
I: Da, te fluide nikako da daš već dve godine. Biće sine, biće, ništa ti ne brini.
Ž: Da, pa sad... (Babu li ti babinu i tebi i fluidima baš vala)
I: Sad 26. beše imaš ispit? Nek je sa srećom, poliće baba Ruža vodu za tobom kad pođeš, da si mi živ i zdrav.
Ž: Pa hvala baba Ružo... (Znači 26. je ispit, vidiš ja mislio da je 28. opet bih se zeznuo i prijavio pogrešno...)
I: I na kafu da me zoveš kad položiš, znaš!
Ž: Hoću, hoću (bolje još godinu dana da vučem jebeni ispit, nego tebe u kuću da pustim)
:iskače pred taksi, maše rukama i nogama u ritmu epileptičnog napada. Izbacuje nekog Kineza sa zadnjeg sedišta. Otvara prozor:
Ž: Evo mi ga taksi baba Ružo, moram da idem, evo već 20 minuta kasnim. Prijatno, doviđanja.
I: Doviđenja mili, pozdravi baba Nadu.
Taskista: Alo bre Fanđo, gde žurimo, kuda majstore?
Ž: Brate, izviđačica. Što dalje!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.